Sporna trgovina „konfliktnim“ sirovinama
19. svibnja 2015Zlato, kositar, volfram, tantal: nema prijenosnog računala niti mobilnog telefona koji funkcioniraju bez tih metala. Međutim, mnoge od tih sirovina potječu iz područja u južnoj Africi, gdje se desetljećima vode oružani sukobi. Na istoku Demokratske Republike Kongo, mnogo pobunjeničkih grupa financira se trgovinom tzv. „konfliktnim sirovinama“. Pristup rudnicima je posljednjih godina postao ratni cilj, a globalna potražnja za tehničkim uređajima indirektno podržava ubojstva, progone i silovanja u zemljama kao što je DR Kongo.
Europska unija želiizićiiiz togzačaranogkruga. Već godinama se bori za koncept kojim bi se uvela obveza izvještavanja o konfliktnim sirovinama. Danas, 19. svibnja, razgovara se o nacrtu odgovarajućeg zakona koji bi dan poslijetrebao biti i usvojen u parlamentu EU-a. Prijedlog Europske komisije predviđa da firme koje rade s kositrom, tantalom, volframom i zlatom, moraju dokazati da sirovine ne dolaze iz rudnika u nemirnimpodručjima.
Dobrovoljno ili obavezno?
Michael Gibb smatra da to nije dovoljno. On radi za britansko-američku nevladinu organizaciju „Globalni svjedok“ (Global Witness), koja je sebi postavila za cilj da otkrije veze između eksploatacije sirovina i sukoba, i da se protiv toga bori. „Mi želimo da Europski parlament izglasa strožije zakone kojima se regulira odgovorna, održiva i transparentna nabavka sirovina za sve europske kompanije“, kaže Gibb. Obveza bi se trebala odnositi ne samo na kompanije koje uvoze sirovine ili rude iz regije, nego i na one koji u EU uvoze proizvode koji sadrži te metale. Prema „Globalnom svjedoku“, EU je drugi najveći uvoznik prinosnih računala i mobilnih telefona na svijetu. Prema nacrtu zakona u Europskom parlamentu, dokaz o porijeklu sirovina koje su ugrađene u elektronske aparate bio bi – na dobrovoljnoj osnovi.
U SAD su sva poduzeća koja ugrađuju te sirovine u svoje uređaje, a koje dolaze iz DR Konga ili susjednih zemalja, od 2010. obavezna pružiti dokaze o njihovom porijeklu. To je regulirano članom 1502 tzv. Zakona Dodd-Frank.
„Iskustvo s tim zakonom pokazuje da mnoge kompanije nisu u stanju nabaviti tražene dokaze. Putovi kojima se dolazi do sirovina su predugi i komplicirani“, kaže Matthias Wachter, šef odjela za osiguranje i sirovine Udruge njemačkih industrijalaca (BDI). On se zalaže za dobrovoljno dostavljanje dokaza.
U stvari, Zakon je doveo do toga da su mnoge američke kompanije izbjegavale robu iz regije Velikih jezera oko Konga, navodi Andreas Meinhart, znanstvenik na Institutu za primenjenu ekologiju u Freiburgu i jedan od autora studije koja po nalogu BDI ispituje utjecaj Zakona Dodd-Frank.
Bojkot sirovina iz Konga mogao bi na kraju oduzeti egzistenciju mnogima. Kritičari upozoravaju na opasnost da se nezaposleni mladi u kriznoj regiji pridruže naoružanim grupama. No Dodd-Frank zakon je postigao i mnogo pozitivnih stvari: „U poslu i politici je u međuvremenu važna tema: odakle dolaze naše sirovine i kakvi su uvjeti pod kojima se proizvode. I to pokazuje svoj učinak širom svijeta“, kaže Meinhart.