Spora pomoć potresom pogođenom jugu Azije
11. listopada 2005„Situacija je jednostavno nepodnošljiva. Sve je razoreno. Ljude koji leže ispod ruševina spašavaju ljudi koji su i sami stradali u potresu. Predstavnici vlasti se ovdje još nisu pojavili, nitko nije došao kako bi nam pomogao“, žali se jedan stanovnik grada Mansehre, koji je proteklu noć, kao i većina njegovih sugrađana, proveo na otvorenom.
Spora humanitarna pomoć
Pomoć stiže, ako uopće stiže, jako sporo. Razlog je, kako napominje predstavnik humanitarne organizacije Edhi, zemljopisni položaj pogođenih područja: „Najveći problem je činjenica da grad leži u brdskoj i teško pristupačnoj regiji. Tu jedva pomažu helikopteri. Ozlijeđeni umiru, jer se o njima nitko ne brine. Puno preživjelih ljudi još uvijek leži ispod ruševina, a spasiti ih se ne može, jer nema prikladnih strojeva“, tuži se on.
Grad kao groblje
Tisuće leševa pokrivenih bijelim pokrivačima leži na ulicama Muzafarada u Kašmiru, grada koji se pretvorio u veliko groblje. Unatoč nadmorskoj visini od 2 250 metara preko dana je prilično toplo i širi se bojazan od izbijanja epidemija, naglašava član turske spasilačke ekipe: „Leševe se ne pokapa. Zato bi idućih dana mogle izbiti razne bolesti. Moramo hitno nešto učiniti“, upozorava on.
Ponestaje hrane i vode
U međuvremenu u grad stižu kolone vozila s humanitarnom pomoći. To nije pomoć međunarodnih organizacija i pakistanske vlade, već privatnih inicijativa iz drugih krajeva te zemlje. Pomoć je hitno potrebna, jer hrane više gotovo da nema, a opskrba vodom je prekinuta. Prema agencijskim izvještajima, prva pomoć pogođenim naseljima je stigla tek 48 sati nakon potresa. „Pomoć nam je hitno potrebna“, kaže jedan očajni kašmirski inženjer, „recite ljudima u Njemačkoj kakvo ovdje stanje vlada“.