Slučaj Pelicot: psihološki profil jednog silovatelja

Suđenje Dominiqueu Pelicotu, koji je drogirao svoju suprugu Gisele Pelicot i organizirao njezina grupna silovanja, počelo je u Avignonu u Francuskoj 11. rujna 2024. Ovoga četvrtka (19.12.) on je osuđen na 20 godina zatvora. Zašto je to učinio?

Nitko ne može poreći da je bitižrtva silovanja jedno od najstresnijih, najstrašnijih i najponižavajućih iskustava. Gotovo uvijek ostavlja žrtvu s osjećajima mržnje prema sebi, samookrivljavanja i bijesa te može uzrokovati posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

No jeste li se ikada zapitali o porivima silovatelja žena?

Zašto muškarci siluju?

Ovo je složeno pitanje s više odgovora jer na silovatelja utječe više čimbenika. To može biti bilo koja osoba. Ova izjava ne želi izazvati strah od svih i svakoga, nego želi pokazati da ne postoji jedan određeni tip osobe koja će počiniti takav zločin.

To je otkrio dr. Samuel D. Smithyman, američki klinički psiholog, kada je 1970-ih anonimno intervjuirao 50 muškaraca koji su priznali da su nekoga silovali. Ti su muškarci imali različite prošlosti i društvene statuse te, naravno, i različite osobnosti i mentalitete. Ono što ga je iznenadilo bilo je koliko su ravnodušno govorili o tako teškom kaznenom djelu.

Motivacija za silovanje

Motivi za silovanje žena variraju i teško ih je precizno odrediti. Međutim, studije pokazuju da silovatelji imaju određene zajedničke osobine:

• nedostatak empatije
• narcizam
• osjećaje neprijateljstva prema ženama.

Toksična muškost

Sherry Hamby, profesorica psihologije na Sveučilištu South u američkoj saveznoj državi Tennessee, rekla je u razgovoru za DW da "seksualni napad nije povezan sa seksualnim zadovoljstvom ili interesom, već s dominacijom nad drugima".

Hamby, koja je i urednica časopisa Psychology of Violence, objasnila je kako toksična muškost potiče kulturu silovanja. "Mnogi počinitelji silovanja i drugih seksualnih napada su mladi muškarci", kazala je. "U mnogim slučajevima jedini način za stjecanje društvenog statusa među muškim vršnjacima jest seksualno iskustvo, dok je nedostatak seksualne aktivnosti često stigmatiziran."

Prema njenom mišljenju, ovaj pritisak vršnjaka može navesti muškarce na seksualne prijestupe jer se "mnogi panično boje da će ih njihovi vršnjaci razotkriti kao seksualno neiskusne".

Je li silovanje seksualna želja ili čin nasilja?

Kao prvo treba naglasiti da silovanje nije ponašajni ili mentalni poremećaj, već kazneno djelo. Iako neki silovatelji mogu imati psihološki poremećaj, ne postoji poremećaj koji prisiljava ljude na silovanje.

Evolucijski biolog Randy Thornhill i evolucijski antropolog Craig Palmer vjeruju, za razliku od Hamby, da je osnovni motiv za silovanje zapravo seks. Oni tvrde da je silovanje adaptacija - rezultat darvinističke selekcije - te smatraju da je to evoluiralo kako bi povećalo reproduktivni uspjeh muškaraca. Naglašavaju da su većina žrtava žene u reproduktivnoj dobi, što, prema njihovom mišljenju, podupire njihovu hipotezu da silovanje proizlazi iz želje za razmnožavanjem.

Međutim, njihova knjiga „A Natural History of Rape: Biological Bases of Sexual Coercion" oštro je kritizirana u znanstvenom časopisu Nature. Časopis je naveo da su dokazi koje su autori citirali bili obmanjujući, pristrani ili da "jednako podupiru i alternativna objašnjenja".

Zapravo, većina sociologa, psihologa i feminističkih aktivista smatra da silovanje gotovo isključivo ima veze s pitanjima moći i nasilja. Oni kažu da silovanje nije motivirano požudom, već željom za kontrolom i dominacijom te da ga može potaknuti mržnja i neprijateljstvo prema ženama.

Neprijateljstvo prema ženama

Silovatelji često vide žene kao seksualne objekte čija je svrha ispunjavanje muških seksualnih potreba. Oni često imaju pogrešna uvjerenja, poznata kao mitovi o silovanju. Primjerice, silovatelj može vjerovati da kada žena kaže "ne," zapravo misli "da" te da se samo poigrava s njim ili ga izaziva.

Antonia Abbey, socijalna psihologinja sa Sveučilišta Wayne State u američkom gradu Detroitu, napisala je kako je jedan višestruki počinitelj vjerovao da žena "samo glumi nedostupnost". Drugi je vjerovao da "većina žena u početku kaže 'ne', a muškarac mora ustrajati kako bi utvrdio misli li ona stvarno tako".

Abbey je citirala još jednog višestrukog počinitelja koji je rekao: "Osjećao sam se kao da sam dobio nešto na što imam pravo i kao da joj vraćam za to što me seksualno uzbudila." Taj je muškarac opisao oba svoja silovanja kao "moćna", "uzbudljiva" i "vrlo stimulativna".

Tipovi silovatelja

Postoji nekoliko tipova silovatelja. Tu je oportunistički silovatelj, koji iskorištava priliku za seksualno zadovoljstvo, primjerice kada žrtva izgubi samokontrolu pod utjecajem alkohola.

Drugi je sadistički silovatelj, čija je motivacija ponižavanje i degradacija žrtava.

Osvetoljubivi silovatelj usmjerava bijes i agresiju izravno prema ženama. Takav silovatelj vjeruje da ima pravo seksualno napadati žene jer osjeća da su ga žene u prošlosti povrijedile, odbile ili mu nanijele nepravdu.

Zaključak

Seksualni napad neopravdani je čin nasilja i kazneno djelo. Nažalost, mnoge žrtve šute kako bi izbjegle stigmatizaciju i okrivljavanje od strane društva, dok njihovi silovatelji ostaju slobodni u potrazi za sljedećom žrtvom.

Ovaj tekst je preveden s engleskog jezika