Slovenski ekonomist i istočni grijeh eura
30. rujna 2011Oglas
Grčka u zoni eura i ostali vicevi o plavušama
U vrlo opsežnom članku, njemački magazin se vraća u devedesete prošlog stoljeća kada se stvarala ideja zajedničke valute. Tada su još samo osobe ozbiljno poremećene sposobnosti sagledavanja stvarnosti u Grčkoj mogle vidjeti stabilno gospodarstvo: još 1993. je zaduženost Grčke bila 113% od onoga što je mogla privrediti, vrijednost drahme je padala vrtoglavom brzinom od 14% godišnje, a gospodarstvo se - smanjivalo. Ipak, već 1997. je grčki premijer Andreas Papandreou poželio stupiti među zemlje koje će uvesti euro, mada su inicijativu grčkog ministra financija Papantoniosa da na zajedničkim novčanicama euro piše i grčkom abecedom, njegove europske kolege doslovce shvatile kao - dobar vic.
Ne pitaj i ne slušaj - nego samo glasuj!
Samo tako su u euro ušle i Grčka, ali i Irska, Portugal, a čak je i Belgija onda imala problema. Naravno, na papiru je sve trebalo izgledati korektno, ali Der Spiegel tvrdi kako su svi zajedno zdušno žmirili ne na jedno, nego na oba oka. U Italiji je u gospodarski potencijal zemlje uvršteno čak i crno tržište, a jedva da je tko i gledao što piše Atena u svojim financijskim izvješćima.
Prava tragedija zapravo započinje tek kada je euro uveden. Dotadašnje procjene kako je Grčko gospodarstvo jedva 3% europskog i kako se ne može dogoditi preveliko zlo, uvelike je podcijenilo snagu svjetskog tržišta kapitala. Novac se isprva slijevao - u Irsku, Portugal i naravno Grčku, makar je svima bilo jasno kako je Grčko gospodarstvo barem pola stoljeća iza razvijenih zemalja Europe. To je pak bio povod da se daju krediti koji su bili jeftini kao u Njemačkoj - za tvornice koje nikada neće biti otvorene, za projekte koji nikad neće biti realizirani...
Hoćemo li kugu ili koleru?
Iako je i prije bilo vijesti koje su trebale brinuti, agencija Standard & Poor's je bila prva koja je probušila taj mjehur od sapunice. Na žalost, piše Der Spiegel, mjehur od sapunice je zapravo zajednička europska valuta, tako kako je trenutno postavljena, bez središnje vlade koja bi pazila na disciplinu. Njemački novinari vide samo dvije mogućnosti: ili početak kraja zajedničke valute i napuštanje čitavog niza zemalja zone eura, ili "više Europe" i veći utjecaj Europskih institucija na financije zemalja članica.
U kojem smjeru će se kriza odvijati, Der Spiegel ne otkriva: u svakom slučaju, ne misli i kako će EFSF - Europski ustroj financijske stabilnosti biti dovoljan, baš kao što nije dovoljno pumpati zrak u gumu koja je probušena. S druge strane, čak i Njemačka je sposobna solidarno pomagati, možda čak i s oko 150% BDP-a ali to bi za nju bilo, doslovce, gospodarsko samoubojstvo.
Povratak na staro?
Njegov zaključak - kojeg trenutno dijele i mnogi Grci, glasi: želimo svoja stara, grčka pravila. Ona su doduše bila iskrivljena i nepravedna, ali su u tome barem bila dosljedna.
Autor: A. Šubić (Der Spiegel, agencije)
Odg. ur.: N. Kreizer
Oglas