Složeni odnosi Alžira s pučistima u Nigeru

„Kategorički odbijamo bilo kakvu vojnu intervenciju." U televizijskom intervjuu u subotu navečer alžirski predsjednik Abdelmadjid Tebboune jasno je iznio stav svoje zemlje o ultimatumu koji je Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) postavila novoj vojnoj hunti u Nigeru.

Vojna intervencija u Nigeru bila bi „izravna prijetnja Alžiru", rekao je Tebboune nekoliko sati prije isteka ultimatuma. U slučaju intervencije, „cijeli Sahel bi bio u plamenu", upozorio je. „Mi smo glavne žrtve. Alžir dijeli gotovo tisuću kilometara granice s Nigerom", dodao je. Alžir neće koristiti nasilje protiv svojih susjeda, rekao je i istovremeno naglasio da bez Alžira „neće biti rješenja".

Nekoliko dana ranije alžirska vlada je osudila i puč. Važno je „odmah stati na kraj neprihvatljivom napadu na ustavni poredak", stoji u vladinom priopćenju, a Mohameda Bazouma i dalje smatraju legitimnim predsjednikom.

Alžirska dilema

Alžir je u dilemi, što se odražava i na stav prema mogućoj intervenciji ECOWAS-a, kaže politolog Hager Ali, koji istražuje autoritarne sustave i učinke vojnih udara na German Institute for Global and Area Studies. U vanjskopolitičkom smislu Tebboune slijedi tradicionalno nesvrstani kurs zemlje, koji se podjednako distancira i od Rusije i od SAD-a.

Međutim, zbog ruskog agresorskog rata u Ukrajini, taj je kurs teško održati. „Ruski je napad promijenio ulogu Alžira: postao je važan zapadni dobavljač energije." Primarni izvozni partneri su zemlje EU-a te SAD i Kanada. U ovoj je situaciji, prema službi za poslovne informacije Germany Trade and Invest (GTAI), državna naftna i plinska tvrtka Sonatrach 2022. godine ostvarila izvozne prihode od oko 60 milijardi američkih dolara – više nego ikad prije. „U tim okolnostima teško je provesti načelo nesvrstanosti, kao što to rade druge zemlje ECOWAS-a", kaže Ali.

Pristajanje na intervenciju ECOWAS-a zaoštrilo bi odnose s Rusijom. Kurs nove vojne vlade u Nigeru prema Moskvi još je nejasan, no ruske zastave koje se ponekad mogu vidjeti na skupovima upućuju barem na određenu bliskost između vojske i Moskve.

Međutim, Alžir si teško može priuštiti napete odnose s Rusijom, jer postoje vrlo isprepletene veze. Više od dvije trećine alžirskog oružja dolazi iz Rusije, a ona je i najvažniji partner u obuci alžirske vojske.

„Međutim, odluka protiv intervencije ECOWAS-a također krije rizik zategnutih odnosa sa Zapadom", kaže Hager Ali. „Najsigurniji put za Alžir u ovom trenutku je osuditi huntu, ali onda jasno ograničiti i svoje sudjelovanje u eventualnoj vojnoj operaciji."

Zabrinutost za političku kulturu Sahela

Odnose sa Zapadom dodatno otežava činjenica da je pozicija Alžira barem djelomično bliska vladama koje otvoreno podržavaju pučiste: u Maliju i u Burkini Faso. A i vlada Gvineje Bisao je izrazila spremnost da ih podrži. U sve tri zemlje je u posljednje dvije godine na vlast došla vojska. U tom smislu, demokratski razvoj Sahela je trenutno zaustavljen.

Njemačka savezna vlada prethodno je pomagala Niger kao jednu od rijetkih demokratski uređenih zemalja u regiji. Stav Alžira će se vjerojatno pomno pratiti u prijestolnicama EU-a, pogotovo jer se stanje ljudskih prava u samoj sjevernoafričkoj državi nedavno značajno pogoršalo.

Džihadizam i organizirani kriminal

Pitanja alžirske nesvrstanosti s jedne strane i političke kulture Sahela s druge strane nisu jedini izazovi s kojima se Alžir suočava. Prema analizi časopisa Jeune Afrique, alžirska vlada sa zabrinutošću promatra kako, nakon Libije i Malija, još jednom susjedu prijeti srljanje u nesigurnost i nestabilnost. Alžirska vojska i sigurnosne službe već se suočavaju s dodatnim pritiskom krijumčara i džihadističkih skupina, navodi časopis.

A tu je i veliki broj ilegalnih useljenika. Prema navodima nevladine organizacije Alarm Phone Sahara, samo između siječnja i travnja 2023. Alžir je više od 11.000 ljudi vratio u Niger. Te se deportacije odvijaju na temelju sporazuma o sigurnosnoj suradnji potpisanog u listopadu 2021., koji predviđa zajedničku akciju protiv džihadista i međunarodnog kriminala. Vojna intervencije bi ionako nesigurnu sigurnosnu situaciju u Sahelu još više pogoršala. „Posljedice bi bile nepredvidive", kaže Hager Ali.

Ekonomski problemi

Intervencija bi mogla utjecati i na izgradnju planiranog transsaharskog plinovoda Nigerija-Niger-Alžir (NIGAL). On bi trebao jamčiti opskrbu Europe plinom iz Sahela. Vrijednost projekta se procjenjuje na 13 milijardi dolara, cijela plinovodna mreža bi bila duga 4.100 kilometara i trebala bi transportirati do 30 milijardi prostornih metara plina godišnje.

Osim toga je predsjednik Tebboune pod ogromnim pritiskom unutar zemlje. Doduše, vlada prihodima od plina subvencionira cijena hrane, ali to samo malo ublažava probleme velikog dijela stanovništva. Zato Tebboune pokušava poboljšati ekonomsku situaciju u zemlji. „Ali intervencija u Nigeru mogla bi to omesti", kaže Ali. „A to nije dobar politički scenarij za Tebbounea, s obzirom na predsjedničke izbore 2024."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu