Sejdić i Finci 14 godina nakon presude: Ne odustajemo!

„Tu neće biti problema. Ubrzo ćemo implementirati presudu“, rekao je odmah nakon odluke Suda u Strasbourgu 2009. godine bošnjački član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić. Plan je bio „ubacivanje još jedne stolice u Predsjedništvo" nakon usvajanja paketa ustavnih promjena, kojim bi se ujedno smanjile i nadležnosti Republike Srpske.

„14 godina rješavanje jednog pravnog momenta u dokumentu, u Ustavu države, bi moralo biti jednostavna stvar", govori danas jedan od apelanata Dervo Sejdić. Sve je, kaže, od početka ispolitizirano i krenulo u pogrešnom smjeru.

„Prvo je gospodin Haris Silajdžić onog dana kada je sud objavio presudu rekao - to ćemo lako riješiti. Četvrtom stolicom u Predsjedništvu, ukinemo Republiku Srpsku i stvar je završena. I kako je on to tada rekao, nikada više nitko nije ozbiljno došao da razgovara na ovu temu“, rekao je Sejdić.

14 godina bez pomaka

22. prosinca 2009. godine Europski sud za ljudska prava presudio je u predmetu „Sejdić-Finci protiv BiH“. U presudi se navodi da je Ustav BiH diskriminatorski s obzirom da nije definirana mogućnosti narodima koji nisu konstitutivni - Srbi, Hrvati i Bošnjaci - da se kandidiraju za člana Predsjedništva ili delegate u Domu naroda Parlamenta BiH.

Apelaciju su podnijeli u ime romske zajednice Dervo Sejdić i Jakob Finci ispred Židovske zajednice u BiH, navodeći diskriminatorske odredbe Ustava po kojima samo pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda u BiH imaju pravo kandidature, a ne i pripadnici „ostalih".

U posljednjih 14 godina održano je niz okruglih stolova, političkih sastanaka na najvišim razinama, međunarodnih skupova i rasprava, ali se ovo pitanje nije pomaklo s mrtve točke. Najbliže dogovoru politički lideri bili su 2012. godine, kada je vrh vlasti u RS-u pristao na promjenu dijela Ustava brisanjem riječi „Srbin“ prilikom izbora člana Predsjedništva na teritoriju ovog entiteta. U tom slučaju bi se birao „jedan iz Republike Srpske“, što bi ispunilo dio obveze.

„Problem Sejdić - Finci se ogleda u tome što Bošnjaci žele zadržati pravo da umjesto Hrvata i dalje biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Inače, da to ne žele, mi bismo imali riješeno pitanje Sejdić – Finci", rekao je Dodik 2012. godine tijekom pregovora tadašnje „šestorke".

„To nije značilo da su Milorad Dodik i Dragan Čović prihvatili presudu objeručke. HDZ je iskoristio presudu da bi nametnuo pitanje legitimnog predstavljanja i jednakopravnosti hrvatskog naroda", kaže Sejdić za DW, koji već godinama sudjeluje u razgovorima s domaćim, ali i međunarodnim predstavnicima o ovom pitanju.

Legitimno predstavljanje i dalje kamen spoticanja

„Dodik je jedini političar koji je 2012. pozvao Fincija i mene i rekao da Republika Srpska 'nema problem' s ovom presudom, ali i da ona 'ostaje jedna izborna jedinica, a vi mijenjajte šta hoćete'. Odnosno, RS je jedina sigurna da će u Predsjedništvu imati Srbina“, kaže Sejdić.

HDZ BiH u tim pregovorima nije pristajao na ništa manje od instrumenta legitimnog predstavljanja, odnosno da Hrvati biraju svog člana Predsjedništva, a ne kao do sada da ga biraju predstavnici drugog naroda u Federaciji.

„Ja bih pozvao kolege da sjednemo i da se ne raziđemo dok sva pitanja ne dogovorimo. Kakvih viših ugrožavanja integriteta izbornog procesa ima, ako vam se netko lažno predstavlja u institucijama. Govorim o hrvatskom članu Predsjedništva. Netko kaže da je član Predsjedništva i ide po svijetu, a nije dobio niti jedan posto glasova Hrvata“, rekao je prije nekoliko dana prvi čovjek HDZ-a Dragan Čović, nakon što je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt dao ultimatum domaćim vlastima da dogovore novi Izborni zakon.

Stav HDZ-a se nije mijenjao za ovih 14 godina, ali ni bošnjačkih stranaka posebno SDA, koja je najveći dio sudjelovanja u vladajućoj koaliciji tijekom posljednja dva desetljeća sudjelovala u pregovorima.

Upozorenje bez pokrića

Vijeće ministara BiH je 2015. godine usvojilo Akcijski plan za izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava, što je trebalo biti podloga za izmjene Ustava i Izbornog zakona. Međutim, političke volje nije bilo, pa je i rezultat tada formirane radne grupe izostao.

2021. godine stiglo je upozorenje iz Odbora ministara Vijeća Europe da se do kraja iste godine pripremi nacrt izmjena i dopuna Ustava i Izbornog zakona kako bi se izbori 2022. godine održali u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Iako je postojao optimizam svi pregovori doživjeli su fijasko.

„Mi inzistiramo da se Izborni zakon mora rješavati unutar presude Sejdić-Finci i drugih. Dakle presude koja kaže da svaki građanin u ovoj zemlji, na svakom pedlju njenom ima pravo kandidirati za svaku poziciju, uključujući Predsjedništvo BiH. Unutar toga smo bili našli i rješenja, jedan je bio aprilski paket, a drugi Füleov model, koji je jamčio faktički, u ovom času, da gospodin Čović bude u Predsjedništvu, što je Čović odbio", izjavio je tijekom pregovora prije nekoliko godina Bakir Izetbegović, prvi čovjek SDA, koji je zagovarao brisanje etničkog prefiksa prilikom izbora u Predsjedništvo.

Füleov model

Prijedlog tadašnjeg povjerenika za proširenje EU-a Štefana Fülea podrazumijevao je da RS ostane jedna izborna jedinica, iz koje bi se birao član Predsjedništva, bez obzira na njegovu etničku pripadnost. Federacija BiH bi također bila jedna izborna jedinica iz koje bi član Predsjedništva s osvojenim najvećim brojem glasova postao kandidat. Dalje, glasovi iz kantona u kojima je ukupni pobjednik izbora u Federaciji osvojio najveći broj glasova potom bi bili „izbrisani“, a drugi član Predsjedništva postao bi onaj kandidat, koji bi imao najveći broj glasova u kantonima, u kojima ukupni pobjednik u Federaciji nije pobijedio. Uz uvjet da nije iste etničke pripadnosti kao prvoplasirani. U posljednje vrijeme ovaj model se sve više spominje kao rješenje koje bi se ponovo moglo naći na pregovaračkom stolu.

Uza sve modele za promjenu Ustava i Izbornog zakona i njihove propasti, predsjednik židovske zajednice i drugi apelant Jakob Finci, ne gubi nadu.

„Mi u Ustavu imamo pet kategorija, tri konstitutivna naroda, ostale i građane. Kada sam pitao koja je razlika između ostalih i građana, nitko mi nije nikada mogao objasniti. Što se tiče tri konstitutivna naroda oni se razlikuju po tome kako se i gdje mole Bogu", kaže Finci za DW, podsjećajući da sve to ugrožava ljudska prava i mogućnost da se svi kandidiraju na izborima.

Umjereni optimizam

„14 godina je prošlo, a nitko još ne vidi kako implementirati presudu, a da ne poremeti odnose koji su postavljeni u Daytonu, gdje je dogovoreno da se sve u ovoj zemlji dijeli na tri dijela", kaže Finci, koji ne odustaje od borbe.

„Ja sam optimist da će se to jednog dana implementirati, jer bez toga nam nema ulaska u EU, iako ja ne vjerujem da ću doživjeti ulazak BiH u EU“, dodaje Finci.

„Svako rješenje koje dođe sa strane neće odgovarati svim građanima. Tako da je najbolje da to bude dogovor unutar BiH. Ja nisam digao ruke od ovoga i neću nikada“, zaključuje Sejdić.

Izmjene Izbornog zakona u BiH dio su paketa od 14 prioriteta u Mišljenju Europske komisije, koje se moraju ispuniti. Neke od tih izmjena odnose se na promjenu Ustava u dijelu o pravu manjina i imenovanju u izvršnu, zakonodavni i sudsku vlast.

Presude Europskog suda

Pored presude Sejdić - Finci, Europski sud presudio je 2014. u korist Azre Zornić, koja je tužila državu, jer joj nije dozvoljeno da se kandidira za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo BiH, jer se ne izjašnjava po etničkom principu - kao pripadnica konstitutivnih naroda u BiH.

Ilijaz Pilav tužio je BiH, jer nije mogao kao Bošnjak, koji živi u Republici Srpskoj, kandidirati za člana Predsjedništva BiH koji dolazi iz tog entiteta.

Europski sud je 2020. donio presudu u predmetu Svetozar Pudarić protiv BiH, kojom je utvrdio da je diskriminiran zbog nemogućnosti kandidiranja za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda s teritorija Federacije BiH.

Sud je presudio i u korist Samira Šlakua, koji je tužio BiH jer mu nije dozvoljeno da se kao pripadnik nacionalne manjine kandidira za Dom naroda Parlamenta BiH i člana Predsjedništva.

Posljednja u nizu je presuda Slavena Kovačevića protiv BiH, kojom je utvrđeno kršenje aktivnog biračkog prava, ali u ovom slučaju ne zato što se nije mogao kandidirati, već zato što nije mogao glasovati po svom izboru - s obzirom na propisana entitetska teritorijalna ograničenja. Presuda nije konačna jer je Vijeće ministara BiH tražilo preispitivanje presude, što je sud uvažio.