"Samo da to nije bio stranac"
1. kolovoza 2019
Da, jako me pogodila žurna vijest koju sam u ponedjeljak pročitao u novinskim agencijama: "Muškarac gurnuo majku i dijete pred vlak." Sa suzama u očima mi je tisuću misli prostrujalo kroz glavu. No, svaki put kad pročitam takve vijesti je prva misao: "Samo da to nije bio neki stranac!" Kao otac sam bio u mislima kod pripadnika obitelji majke i dječaka. "Kako je jedan čovjek samo u stanju uraditi takvo što?" - bila je jedna od daljnjih misli. A onda sam pročitao i vijest da je kao navodni počinitelj uhićen jedan 40-godišnji muškarac iz Eritreje.
Kao migrant moram osuditi svaki zločin jednog migranta
Time je jasno kako stvari dalje teku: motiv za zločin se sve više gura u pozadinu. Umjesto toga se nadugo i naširoko izvještava o nacionalnoj pripadnosti navodnog počinitelja. Kao da je podrijetlo nekog počinitelja kriminalnog djela odlučujuće za njegov karakter. I opet se moram suočiti sa stereotipnim izjavama. "Ti stranci", "onaj migrant", "oni su svi opasni", "svi su to potencijalni atentatori".
Pavlovski refleks se zatim nastavlja: kao nekadašnje gastarbajtersko dijete i Nijemac s turskim korijenima se opet moram pravdati. Društvo od mene ne očekuje samo da osudim čin jednog čovjeka sa stranim korijenima. Ono, pored toga, gotovo svakog čovjeka koji dolazi iz Eritreje ili neke druge afričke zemlje stavlja pod generalnu sumnju. O tome kako populisti tu temu iskorištavaju za svoje političke ciljeve ne želim uopće govoriti.
Moj nigerijski susjed se od jučer više ne vozi ni u busu ni u tramvaju. Pitao sam ga zašto se sada vozi autom do posla. Isprva je, kaže, u ponedjeljak na putu s posla osjetio nelagodu - prezirne poglede, govorkanje među putnicima u javnom prijevozu. Zatim je uslijedila jedna rasistička izjava. I tako je nelagoda prerasla u strah. Za mene apsolutno shvatljivo!
A još su i muslimani!
Kad sam ovih dana na radiju prvi put čuo o događajima na otvorenom bazenu u Düsseldorfu, možete si misliti kakva je bila moja reakcija: "Samo da to nisu stranci!" I već je u sljedećem dahu voditelj vijesti izustio: "Grupa od oko 40 randalirajućih mladića potječe uglavnom iz Sjeverne Afrike." U mojoj glavi ponovno misli: "A još su i muslimani!" I opet se moram braniti. Ponovno moram osuditi čin 40-ak mladića od kojih su većina pripadnici iste religije kao ja. Želim razjasniti - i to vjerojatno ne posljednji put - da duboko osuđujem svaki napad, uopće svaki zločin kojega počine migranti, ljudi muslimanske vjere, kršćani, Nijemci ili tko god drugi.
Jedna stvar, međutim, također mora biti jasna u njemačkom društvu - jer sam uvjeren u to da mnogi tu točku izgube iz vida: strašni zločin koji se dogodio u Frankfurtu na Majni će jednog dana većina ljudi zaboraviti. No, mržnja i rasistička napadanja koje mnogi ljudi strano podreijtla, pa i ja nakon takvih zločina doživljavaju - to će nas i dalje pratiti svakodnevno.