Rođenje teškaša s trokrakom zvijezdom

Actros, Axor, Atego - ili legendarni Unimog nastaju upravo u ovoj tvornici u njemačkoj saveznoj zemlji Baden Württenberg. Pored tvornice je i ispitna staza posebne vrste: sa svim rupama i rupčagama kakve se pojavljuju na cestama na svih pet kontinenata. Jer stručnjaci Daimlera su ustanovili: rupa na cesti Južne Amerike nije ista onoj na cesti Dalekog Istoka.

Više od 1000 tvrtki proizvodi dijelove za kamione. Dnevno se u tvornicu dovozi oko 4.000 tona materijala, od felgi i guma pa do lampice žmigavca. U načelu, već kada dijelovi dolaze, računalo točno zna u koji kamion dio ide i kada dio treba isporučiti u proizvodnu halu.

Zapravo se u Wörthu "proizvodi" veoma malo: to je mjesto gdje se sastavljaju isporučeni dijelovi, kao ovi limovi karoserije. Oni su najčešće proizvedeni u blizini - ipak mi ovdje govorimo o cestovnim gigantima pa su i njihovi dijelovi zamašnih dimenzija.

Montaža se odvija na više katova: u prizemlju se sklapaju limovi u gotovu ljusku. Na početku treba još imati bujnu maštu da bi se od ovog komada lima zamislio kamion koji ćete vidjeti na cesti.

U Wörthu radi oko 11.000 suradnika - ali u ovom dijelu montaže su mnogo važniji suradnici koji ne traže niti povišicu niti više vremena za "gablec": industrijski roboti. Na kamionima ih radi preko 600, ali još mnogo toga mogu napraviti samo ljudske ruke.

Praktično, kupac može naručiti baš svaku boju koja mu padne na pamet. Mnoge tvrtke imaju baš svoju, zaštićenu boju kojom se žele razlikovati od konkurencije. Ali tvornički katalog sa 286 boja je najčešće i više nego dovoljan.

U ovoj tvornici, jedan za drugim prolazi i "maleni" Atego i veliki Actros. To je tek početak: kakav motor, kakav ovjes, kakva oprema... Da li krevet za suvozača? Klima-uređaj za pustinju ili grijanje za Sibir? Ima oko 450 varijanti modela i u prosjeku, nema niti dva kamiona koja su potpuno i apsolutno identični.

Neće biti naručen niti jedan vijak za kamion koji već nije prodan. Tek kada sa kupcem budu dogovoreni svi detalji, počinje proizvodnja. Ipak, obično već za nekoliko tjedana je naručeni kamion gotov. Samo tako se može poslovati i sa golemom paletom i - gospodarski uspješno.

Ako vaš auto ostane stajati na cesti, sigurno ste loše raspoloženi. Ali ako na cesti ostane kamion od kojeg živite, onda je to katastrofa koja može završiti i sudskom tužbom za odštetu. Svaki djelić se ispituje i provjerava, da li odgovara najvišim standardima.

Jer i u tvornici nemoćno sliježu ramenima na pitanje dizajna: tu je kontejner standardnih dimenzija i tu je maksimalna dužina teretnog vozila na cesti. Između te dvije vrijednosti treba nagurati svu mudrost. Drugačije je u Americi, ali tamo Daimler ima svoju marku Freightliner. U Japanu je to Fuso a tu su i Western Star, Sterling, Detroit Diesel i Thomas Bus - poznatiji kao standardni školski autobus u SAD-u.

Pitali smo direktora, koji je najskuplji kamion koji su proizveli. To nije bio nikakav ekskluzivni model sa zlatnim ručicama - prošle godine je to bio kamion za vojsku Kanade. Ne baš običan kamion: servisni kamion koji je trebao povući 20 tona tereta na ozbiljnoj uzbrdici. Povrh toga, kabina vozača je morala biti blindirana. Kamion je već u Afganistanu. Koliko je koštao? Direktor je priznao: "Puno".

Ljubav vozača automobila prema kamionima nije baš osobito izražena. Ali koliko god da se ljutili zbog zastoja na cestama, sjetite se: kada bi "obični" automobili bili toliko učinkoviti kao i kamioni, oni bi prema teretu koji prevoze, trebali trošiti i manje nego 3 litre na 100 kilometara.