Putinovi špijuni pod pritiskom

Tek nekoliko sati nakon što su u veljači 2022. prve ruske rakete pogodile Ukrajinu je njemačka policija postavila prepreke oko veleposlanstva Rusije u Berlinu. Policijska zaštita goleme zgrade veleposlanstva na prestižnoj adresi aleje Unter den Linden – ostavština ne tek iz doba DDR-a, nego iz doba Prusije je uvelike povećana, kao što to predviđa i Bečki sporazum o diplomatskim odnosima za predstavništva država u ratnom stanju. Ali odnos Njemačke prema djelatnicima tog veleposlanstva se od onda bitno promijenio i pazi se na obje strane – i prema van i prema veleposlanstvu.

Gotovo je točno godinu dana od kad je Njemačka i službeno optužila to veleposlanstvo kako je središte ruske špijunaže i u travnju prošle godine je 40 djelatnika ruskog veleposlanstva proglasila nepoželjnima u Njemačkoj. Kako se čulo, sve su to redom bili djelatnici ruskih tajnih službi koji su bili prikriveni diplomatskim statusom.

Politika je tim provela ono što su službe sigurnosti već pripremili: Njemačka je prestala glumiti naivnost prema Rusiji. Mnogi Putinovi špijuni su morali otići, a ruske službe su morale prilagoditi svoju djelatnost.

Manje ali i grozničavo

Prema informacijama koje su novinari postaja WDR i NDR dobili iz krugova njemačkih službi, primijećeno je kako je prošle godine značajno smanjena špijunska aktivnost iz ruskog veleposlanstva, ali se čuje i kako Kremlj od svojih ljudi zahtjeva mnogo više i mnogo važnije informacije. U prvom redu se tu radi o informacijama vezanim za rat u Ukrajini i pod pritiskom kako bi ispunili svoje zadatke, ruski špijuni se sve više upuštaju u veći rizik – pa tako i češće čine greške.

Tko u nekom diplomatskom predstavništvu špijun ili nije, to je redovito prilično relativno pitanje. Zato Njemačka razmišlja o načelnom smanjivanju broja diplomatskih predstavnika i njemačkih u Moskvi i ruskih u Berlinu. Njemačke službe ne žele da Rusija jednostavno pošalje druge agente umjesto onih koji su protjerani, makar se zna da ih još uvijek ima u Berlinu. No službeni stav jest kako „nisu predviđena“ nova protjerivanja, a njemačko ministarstvo vanjskih poslova Annalene Baerbock (Zeleni) je od početka rata u Ukrajini već više puta pozvalo ruskog veleposlanika na očitovanje.

Prohujala su vremena kad su pripadnici ruskog veleposlanstva mogli prilično bezočno špijunirati za svoju zemlju i širiti svoj utjecaj. To pokazuje čitav niz slučajeva: tu je bio službenik veleposlanstva Daniil B. koji se osobito trudio stvoriti mrežu poznanstava među mlađim njemačkim političarima i koji je zdušno podržao politiku sklonu Kremlju stranke Alternativa za Njemačku. Isto tako, on je bio jedan od osnivača Instituta za Istok koji je u pokrajini Mecklenburg-Vorpommern postao okupljalište zagovornika interesa Rusije.

Zna se što je Rusima Berlin

Dva nedavna slučaja pokazuju koliko je i Rusiji važno veleposlanstvo u Berlinu: tu je djelatnost njemačkog časnika u pričuvi, Ralfa G. koji je godinama dostavljao informacije ruskoj vojnoj obavještajnoj službi GRU. Njegov kontakt je bio ruski ataše ratnog zrakoplovstva i mornarice koji je tog njemačkog doušnika upoznao na banketu njemačkog zrakoplovstva u Bonnu. Koncem prošle godine je Ralf G. osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu od jednu godinu i devet mjeseci.

U veljači je pak u Londonu osuđen na mnogo ozbiljniju kaznu – 13 godina i dva mjeseca zatvora bivši službenih britanskog veleposlanstva u Berlinu – ono je praktično u susjedstvu ruskom – zbog prosljeđivanja „značajne količine“ osjetljivih informacija Rusiji. Njegov kontakt je bio vojni ataše ruskog veleposlanstva.

Njemačkim službama nije bilo teško prije godinu dana navesti 40 imena osoba za koje ima osnovanih sumnji kako rade za ruske službe sigurnosti: navodno je Nijemcima poznato više od 100 takvih osoba. Protjerani su najprije oni koji su bili osobito drski – kao na primjer jedna osoba koja je uvelike djelovala na projektu plinovoda Sjeverni tok. No drugi su smjeli ostati, čak i kontakt upravo osuđenog Britanca osuđenog za špijunažu.

Vojni ataše veleposlanstva se pored malog broja drugih službenika diplomatskog predstavništva smatra „rezidentom“, dakle oni koji su i praktično službeno pripadnici tajne službe te zemlje i s kojima na primjer kontaktiraju takve njemačke službe kad se ukaže potreba. Zato čak i kad se zna kako su osobno „vodili“ agenta, njemačkim službama je važno ostaviti takav kanal za komunikaciju. Iz tog razloga je doduše isključen iz diplomatske službe, ali je ipak mogao ostati u Njemačkoj i jedan ruski stručnjak za formiranje mnijenja i utjecaja – usprkos velikoj skepsi ovdašnjih službi.

GPS lokator na tenkovima za Ukrajinu

Ukupno je u Europi prošle godine oko 400 ruskih špijuna proglašeno nepoželjnim osobama. Tko to jest, tu europske službe razmjenjuju saznanja i blisko surađuju u takozvanom Bernskom klubu. U njemu su domaće obavještajne službe svih članica Unije, Švicarske, Norveške i Velike Britanije. 

Što i Njemačka i druge zemlje primjećuju od početka rata u Ukrajini jest golemi pritisak Moskve na svoje obavještajce neka hitno šalju važne informacije. Zanima ih najprije sve što ima veze s vojskom, s ratom u Ukrajini, ali i opskrba energijom Zapada. Njemačke službe isto tako primjećuju i mnogo aktivnosti oko vojnih objekata i Bundeswehra i NATO-a.

Čuje se čak i da se trude postaviti GPS lokatore na zapadnu vojnu opremu koja se šalje Ukrajini kao bi ih na bojištu mogli točno locirati. Kod ukrajinskih vojnika na obuci ih veoma zanimaju njihovi mobiteli kako bi ih elektronski mogli slijediti u Ukrajini i otkriti gdje se nalaze.

To nije tek fikcija: u blizini vojarne gdje se obučavaju ukrajinski vojnici je uočeno i vozilo s diplomatskim oznakama ruskog veleposlanstva. Takav propust i diletantizam nipošto nije tipično za ruske obavještajce tako da i njemačke službe nisu sigurne, je li to doista glupost ili provokacija da bi se prikrilo što i tko doista nešto čini. Jer i Rusi znaju kako njemačke službe nemaju previše službenika koji bi mogli pohvatati sve ruske konce.

Informacije pod svaku cijenu

Još prošle godine je njemačka Službe za zaštitu ustavnog poretka procijenila kako bi Rusi mogli „probuditi“ svoje „spavače“ koji su uspjeli naći svoj položaj na Zapadu. To izgleda kao već očajnički pokušaj doći do informacija: tajne službe godinama „grade“ identitet nekog „spavača“ i uz mnogo strpljenja i novca mu pomažu uspon u karijeri. Takvi dragocjeni doušnici se u pravilu bude tek u slučaju otvorenog sukoba sa zemljom u koje se šalju, ali prošle godine je otkriveno čitav niz takvih ruskih „spavača“: u Nizozemskoj, Sloveniji, Norveškoj i Grčkoj. 

Moskva očito ima još briga: neposredno prije početak rata je promijenjen čitav niz službenika ruskog veleposlanstva u Berlinu. Jer Kremlj se isto tako boji da bi netko od njihovih službenika mogao prebjeći na Zapad. Vidljivo je kako se službenici veleposlanstva izvan predstavništva pojavljuju isključivo u skupinama, najmanje u paru, ponekad u troje. To je izuzetno komplicirano i neučinkovito, ali se svjesno ide i u taj rizik da bi se postigli rezultati.

Prokockati takvog špijuna?

A tu se onda ne obraća pažnja niti na osnovne mjere sigurnosti: dobar primjer je ruski doušnik u njemačkoj obavještajnoj službi BND. Ruske službe su na sastanku prošle godine u Moskvi ustrajale u zahtjevu da „njihov“ čovjek u BND-u, Carsten L. u najkraćem roku dostavi sve informacije koje zapadne službe imaju o ratu u Ukrajini. Najbolje bi bilo da im javi i točne lokacije američkih bacača raketa. Vjerojatnom izdajniku su Rusi platili 400.000 eura i taj novac je utvrđen u jednom bankovnom pretincu.

Nisu samo njemački obavještajci u čudu što su Rusi na taj način bili spremni riskirati otkriće tako važnog izvora kao što je bio L. Naravno da on nije mogao znati gdje su američki bacači raketa i da je već njegovo zanimanje odmah pobudilo pažnju kontraobavještajaca. Inače se takvi doušnici „kultiviraju“, polagano im se pomaže graditi karijera u tuđoj tajnoj službi kako bi godinama ubirali plodove od njegovih informacija. „Stisnuti“ takve izvore neka smjesta dostave informacije pa makar bili i otkriveni je izuzetan slučaj.

Manuel Bewarder (WDR) i Florian Flade (NDR)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu