Preševo: zarada na ljudskoj bijedi

Na slici je Liridon Bizazli, kosovski Albanac. Stoji ispred izbjegličkog kampa u Preševu. Tu prodaje karte za autobus do Hrvatske koje koštaju 35 eura. Kaže da tako zarađuje 50 do70 eura na dan. Inače radi kao šanker za 8 eura dnevno.

Unatoč tome što dobro zarađuje, Bizazli se ne ponosi svojim novim biznisom. Spreman je ponuditi i besplatan prijevoz, kaže on. Posebno kada se radi o obiteljima s djecom. "I ja sam bio izbjeglica. Putovanje autobusom bi trebalo biti besplatno. Europa Srbiji daje novac da bi pomogla izbjeglicama, ali ona ne čini ništa."

Kroz Preševo svakodnevno prođe 8.000 do 10.000 izbjeglica. Prodavaonice u blizini rute rade duže nego obično. Cijene su udvostručene, neke čak utrostručene.

Osim hrane i pića, prvo što izbjeglice traže u novoj zemlji su - SIM kartice kako bi mogli telefonirati sa svojim obiteljima i prijateljima. Ali snalažljivi trgovci nude i razne druge stvari, kao na primjer ove tačke. I to je neka pomoć za one kojima dugo pješačenje teško pada.

Zima, kiša i blato. Mnoge izbjeglice imaju lošu ili nikakvu obuću što uzrokuje ozbiljne ozljede ili bolesti stopala, kaže Stefan Cordez, koordinator Liječnika bez granica za južnu Srbiju. Lokalno stanovništvo se brzo snašlo - prodaje obuću i čarape.

Izbjeglice koje prolaze kroz razne zemlje moraju biti registrirane - a to znači čekanje u redu. Daniela Gabriel, koja radi kao dobrovoljac u Preševu, kaže da vozači autobusa, kada prevezu izbjeglice u Hrvatsku, skupljaju dokumente od svojih putnika - i poslije ih prodaju novopridošlima u Preševu, kako ovi ne bi morali čekati u redu.

Svašta se događa, kaže Daniela. Tako ima vozača autobusa i taksista koji izbjeglicama naplate put do Hrvatske, pa ih onda ostave negde u Srbiji - da bi se navodno registrirali - mada centar za registraciju u tom mestu uopće ne postoji. Zbog toga su na ulazu u izbjeglički kamp u Preševu obješena upozorenja na više jezika.

Drugi dobrovoljci, koji žele ostati anonimni, kažu nam da im prijete smrću - zbog toga što izbjeglice odvraćaju od potencijalno opasnih taksista i upućuju ih na autobuse. Alexander Travelle, također dobrovoljac, kaže da je prošlog tjedna jedna šestočlana obitelj najprije morala platiti 80 eura po osobi za put do Hrvatske, a onda ih je taksist na putu opljačkao - i to uz prijetnju oružjem.

Bizazli priznaje da lokalnim policajcima plaća 100 eura tjedno kako bi izbjeglicama mogao prodavati karte za autobus. Kaže da ga tako ostavljaju na miru. Nekoliko dobrovoljaca, koji žele ostati anonimni, kažu da su vidjeli kako i taksisti daju mito policajcima i dodaju da to ipak ne znači da su svi policajci korumpirani.

Vrijeme se pogoršalo, izbjeglicama treba krov nad glavom. Dobrovoljci kažu da vlasnici hotela i privatnog smještaja biraju kome će iznajmiti sobe. Mjesta ima samo za one koji plaćaju više nego što piše na cjeniku - zbog toga što izbjeglice često sobu koriste s više osoba nego što je propisano.