Predsjednički izbori: Berlusconi je spreman

Stvarno? Silvio Berlusconi? Da, bivši čelnik talijanske vlade, koji je opterećen brojnim skandalima i sudskim sporovima, želi postati predsjednik. U dobi od 85 godina kandidirao se za jednu od najvažnijih dužnosti u državi. 24. siječnja je određen kao datum održavanja prvog kruga glasanja.

"Mislim da Silvio Berlusconi može biti koristan za zemlju", rekao je on o samom sebi i dodao: "Ne bih se predao i učinio bih ono što mojoj zemlji treba." Početkom prosinca Berlusconi je zastupnicima u parlamentu u Rimu poslao sliku svog lica, zategnutog zahvaljujući estetskoj kirurgiji, i priložio zbirku svojih najljepših govora.

U Italiji se to smatralo početnim signalom za diskretnu izbornu kampanju za predsjednika. No mnogi analitičari daju Berlusconiju, koji je ipak osuđen za poreznu prijevaru, tek šansu autsajdera. Ali njega podržavaju desni populisti Matteo Salvini i Giorgia Meloni. Meloni, koja predvodi desničarsku stranku Braća Italije (Fratelli d'Italia), zauzela je jasan stav prije Božića: "Želimo domoljuba. Berlusconi je taj. Draghi nije."

Želi li to Draghi ili ne?

Mario Draghi je pak kandidat s najviše šansi. Trenutni premijer, koji vodi uspješnu i iznenađujuće stabilnu tehnokratsku vladu, visoko je cijenjen u Italiji i Europi. No on se još nije izjasnio o kandidaturi. Kandidirati samog sebe na predsjedničkim izborima je nepoželjno. Jedino se Berlusconi ne ustručava. Mario Draghi, 74-godišnji bivši predsjednik Europske središnje banke, navodno ima ambicije, ali bi se vlada bez njega na čelu uskoro raspala. U parlamentu vladu podupire netipična koalicija nacionalnog jedinstva kojoj pripadaju sve stranke osim desničarske Braće Italije.

Ova većina bi se raspala, smatra Lutz Klinkhammer s Njemačkog povijesnog instituta u Rimu. Vlada je uglavnom tu da bi razumno raspodijelila 200 milijardi eura iz fonda Europske unije za oporavak od posljedica pandemije, rekao je Klinkhammer u intervjuu za DW. "Bez novca iz Bruxellesa ova velika koalicija ne bi ni nastala. Ona je klimava. Znamo to. Zato vidim velike poteškoće. Ne vjerujem u stabilnost ove vlade ako Draghi bude izabran za predsjednika", kaže ovaj stručnjak.

To bi značilo nove izbore, a njihov rezultat bi mogla biti desničarska, populistička i euroskeptična vlada. A ako propadne talijanski gospodarski oporavak nakon pandemije, time bi neizbježno bile pogođene i ostale članice EU-a.

"Izbor je više od rituala"

Enrico Letta, čelnik socijaldemokrata u Italiji, zato smatra da bi bilo puno bolje ako Mario Draghi ostane na čelu vlade do kraja mandata koji ističe u proljeće 2023. i provede svoj reformski program. "Italija je i dalje najslabija karika u eurozoni, što znači da će talijanska politika i donositelji odluka biti ključni za opstanak i prosperitet EU-a u godinama koje dolaze", napisali su u zajedničkom komentaru za jedan socijaldemokratski časopis Nouriel Roubini, ekonomist i financijski savjetnik iz New Yorka, i Brunello Rosa s Bocconi University of Economics u Milanu.

"Ako se populističke stranke vrate na vlast suočene s ionako visokim dugovima i deficitima, članstvo Italije u eurozoni moglo bi biti dovedeno u pitanje. To bi rezultiralo svim vrstama tržišnih dislokacija", napisali su Roubini i Rosa. Predstojeći talijanski predsjednički izbori su, dakle, sve samo ne običan ritual i izuzetno su važni.

Za razliku od njemačkog predsjednika države, talijanski predsjednik ima odlučujući utjecaj tijekom političkih kriza. On može imenovati šefa vlade i mora odobriti članove kabineta. Može i raspustiti parlament. Naoružan tim ovlastima, sadašnji predsjednik Sergio Mattarella postavio je svog prijatelja Maria Draghija na mjesto premijera prije godinu dana i okončao krizu vlade. Moguće je da bi Draghi želio zauzeti ovu poziciju nekoga tko vuče sve konce sljedećih sedam godina. S premijerom koji mu odgovara mogao bi dugo voditi Italiju. Međutim, nejasno je bi li to podržao i parlament koji će se birati sljedećeg proljeća. Draghi je samo komentirao da je on „dokazani sluga svoje države". "Moja sudbina nije važna", rekao je Draghi na konferenciji za novinare.

"Kao i kod izbora pape"

Također nije sasvim jasan odnos većine u tijelu sastavljenom od ukupno 1.009 parlamentarnih zastupnika i predstavnika 20 regija. Oni će glasovati o novom predsjedniku 24. siječnja. Zbog složenih pravila, Lutz Klinkhammer s Njemačkog povijesnog instituta taj izborni proces uspoređuje s izborom još jedne bitne osobe koji se održava u Rimu.

"To je kao s izborom pape. Većina narodnih predstavnika trebala bi naći najvrednijeg u ovoj konklavi", kaže Lutz Klinkhammer. Nema glasačkih listića na kojima su otisnuta imena kandidata. Svaki zastupnik, senator ili regionalni predstavnik mora rukom napisati ime onoga koga predlaže, Dakle, teoretski se svako ime može napisati. Ako nitko ne dobije dvotrećinsku većinu u prva tri kruga, potrebna je samo apsolutna većina u sljedećim glasanjima. To može potrajati. Godine 1972. bila su potrebna 23 kruga prije nego što je kandidat Giovanni Leone dobio potrebnu većinu. Sadašnji predsjednik Sergio Mattarella je trebao četiri kruga glasanja prije nego što je izabran prije sedam godina.

Prošlog vikenda djelatnici u kulturi javno su pozvali na prekid podjela dužnosti među starim muškarcima. Oni su predložili dvije žene kao kandidatkinje: ministricu pravosuđa Martu Cartabiu i njezinu bivšu kolegicu Paolu Severinu. Baš kao i Silvio Berlusconi, i one vjerojatno imaju male šanse. No, kako je britanski časopis "The Economist" napisao u komentaru o talijanskoj unutarnjoj politici: "Malo je vjerojatno, ali događale su se i čudnije stvari."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu