Pozitivan signal za budućnost
23. kolovoza 2005Komentar Bettine Marx
Bez krvoprolića, no s puno suza prolivenih u medijima, 8 000 ljudi napustilo je 21 naselje, a prve su kuće već srušene. Sada još predstoji povlačenje vojske i tako će se Izrael riješiti pojasa Gaze – onog komada zemlje za kojega je ubijeni premijer Jitzak Rabin želio da potone u more i koji se mnogim svjetovnim Izraelcima činio poput uboda u meso nacije.
Svi sudionici ove drame, inscenirane pred svjetskom javnošću, odigrali su njima povjerene uloge: doseljenici su uz jecaje i krikove pokazivali svoju bol, a spoznaju o svojemu martiriju javnosti su odaslali ravno u srce. Snage sigurnosti – vojska i policija – pokazali su dosad neviđeno suosjećanje. Izraelska vlada pokazala je odlučnost da se suprotstavi svakom otporu prema politici dogovorenoj u Knessetu i blagoslovljenoj na najvišem državnom sudu.
I mediji odigrali svoju ulogu
I lokalni i međunarodni mediji svoju su zadaću obavili prema očekivanjima. U svijet su poslali slike i zvukove. Pokazali su suze i očaj, simboliku holokausta i obrede žalovanja. Prenijeli su marš doseljenika iz Netzarima, posljednjeg napuštenog naselja, koji su svoje domove napuštali sa židovskim svjećnjacima na leđima. Tako su njihovu traumu urezali duboko u svijest Izraela i svjetske javnosti.
Poruka svih tih slika je jasna: nakon povlačenja iz pojasa Gaze Izrael ne može podnijeti više nijedno ozbiljno povlačenje sa zaposjednutog palestinskog područja. Naselja na zapadnoj obali Jordana sa svojih oko 250 000 stanovnika, a prije svega židovske četvrti u istočnom dijelu Jeruzalema više se ne mogu dirati. No, oni tako režu palestinsko područje i na taj način trajno onemogućavaju stvaranje palestinske države.
Pobjeda za racionalni cionizam
Jesu li ove slike s Bliskog istoka, kao i mnoge druge prije njih, zapravo loš signal za mirniju budućnost? Ne! Jer ovo će povlačenje možda razviti vlastitu dinamiku, onakvu kakvu njegov inicijator Ariel Sharon zapravo nije želio. Možda će s ovim prvim i do sada nekrvavim povlačenjem započeti priča koju više neće biti moguće zaustaviti. Možda će tihoj većini izraelskog naroda sada porasti apetit za daljnjim povlačenjima, za većom stabilnošću i normalnim životom.
Mesijanski san doseljenika raspao se pred očima svjetske javnosti. Po prvi put od rata 1967. Izrael je napustio palestinsko područje. Država Izrael tako je odustala od svojih nacional-religioznih pretenzija da zaposjedne cijelu biblijsku zemlju Izrael te da pokori tamošnje Palestince. 8 000 židovskih doseljenika sada se vratilo kući, u državu Izrael. To je dobar znak i mala pobjeda za racionalni cionizam. Cionizam koji se bori za židovsku državu u priznatim granicama.