Potres u sjevernoj Siriji: žene nose težak teret
4. ožujka 2023"Živimo ovdje u noćnoj mori iz koje se nadam da ću se probuditi", kaže Khawla, 47, iz Idliba u sjeverozapadnoj Siriji. Njezin glas na telefonu otkriva njezin očaj, stalno zastaje da suspregne suze. Prošlo je već tri tjedna otkako je razorni potres u Turskoj i Siriji koštao života više od 50.000 ljudi. Sa svakim naknadnim potresom, kaže Khawla, koja ne želi otkriti svoje pravo ime, ona se osjeća kao da je kamen.
Kuća u kojoj Khawla živi s braćom i ocem nije srušena, no oštećene su cijevi za vodu i vodovi struje, a zidovi su popucali. "Mnogi naši stanovnici pobjegli su u hitna skloništa ili podigli šatore", kaže ona. To za nju ne dolazi u obzir. "Kamo da idem kao žena? A tu su i moja dva brata", kaže ona. Ona barem ima napola funkcionalne sanitarne čvorove kod kuće. Smeta joj stalan pogled na razaranja velikih razmjera: "Ne znam što još možemo podnijeti", kaže ona i dodaje: "Smrt je ovdje sveprisutna."
Žene nose veliki teret
U proteklih dvanaest godina sirijskog rata posebno su žene preuzele odgovornost za potporu razorenim obiteljima. Jedna od tih žena je Khawla. Na njezinim je plećima velika odgovornost: ona je zapravo glavna hraniteljica obitelji i brine se o svojoj odrasloj braći blizancima koji su rođeni s Downovim sindromom - ali i o bolesnom, starom ocu. "Ja sam frizerka. Ljudi mi dolaze samo kada imaju lijepe povode. Ovdje trenutno ništa nije lijepo, pa nemam ni posla", kaže ona.
Khawla kaže da ima još nešto ušteđenog novca, ali da to neće još dugo trajati. Ekonomska neovisnost posebno je važna jer ona daje pristup dostojanstvenom životu, kaže politologinja Radwa Khaled-Ibrahim, koja se bavi temom transnacionalnih feminističkih perspektiva na Sveučilištu u Marburgu i savjetnica je organizacije Medico International.
Upućeni na međunarodnu pomoć
Rat i gospodarski izazovi u Siriji doveli su do toga da 90 posto od više od četiri milijuna ljudi u sjeverozapadnoj Siriji ovisi o međunarodnoj pomoći. Regijom vladaju sirijski pobunjenici i islamističke milicije iz grupe Hayat Tahrir al-Sham (HTS) - one se ne brinu za funkcionalnu pokrajinu s bolnicama i školama. Godinama tim institucijama uglavnom upravljaju humanitarne organizacije.
Svakodnevnim problemima žena na ovom području sada su se pridružile posljedice razornog potresa. "Izazovi za žene u sjeverozapadnoj Siriji su višestruki, već i samo zbog povijesti mnogih ljudi koji tamo žive i lokalnih vlasti", kaže Radwa Khaled-Ibrahim.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, većina ljudi u sjeverozapadnoj Siriji su žene i djeca, od kojih su mnogi nekoliko puta bježali unutar Sirije. Tijekom potresa ne samo da su zgrade bolnica oštećene, već su od tada bolnice i pretrpane ozlijeđenim i žrtvama potresa. Prema navodima Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda (UNFPA), važne zdravstvene usluge za majke, trudnice i drugi programi za žene i djevojčice u sjevernoj i sjeverozapadnoj Siriji morali bi se "masovno povećani" nakon potresa. Neposredni učinci potresa doveli su u opasnost najmanje 350.000 trudnoća u Siriji i Turskoj, prema podacima Ujedinjenih naroda.
Potrebna je psihosocijalna podrška i higijenski artikli
Pomoć koja je potrebna ženama i djevojkama također uključuje pristup higijenskim artiklima za menstruaciju i čistim toaletima, kaže Huda Khayti, voditeljica centra za žene u Idlibu. Mnoge žene i djevojke više nemaju pristup čistim toaletima jer žive u šatorima, hitnim skloništima ili u automobilima. Za privatnost također nema mjesta, kaže Khayti.
Situacija u sjeverozapadnoj Siriji, ali i u drugim dijelovima zemlje, posebno opterećuje žene, jer su mnogi muškarci ubijeni, zatvoreni, osakaćeni ili protjerani iz zemlje. Godine 2011. žene su imale financijsku odgovornost u samo oko četiri posto sirijskih kućanstava. Prema humanitarnoj organizaciji CARE, sada je to oko 22 posto.
Strahuje se od porasta dječjih brakova
Čak i prije potresa više od 7,3 milijuna žena i djevojčica diljem Sirije bila je hitno potrebna seksualna i reproduktivna zdravstvena pomoć i podrška pri rješavanju problema rodno uvjetovanog nasilja. "Nasilje u obitelji nad ženama i djevojčicama raste s težinom krize", kaže Radwa Khaled-Ibrahim.
Ona također pretpostavlja da će u ovoj situaciji broj takozvanih dječjih brakova i dalje rasti, pogotovo ako sve djevojčice ne budu mogle ići u školu ili budu rasle ekonomske brige. "Posebno su teški dječji brakovi, pogotovo kada više nema mjesta informacijama o njihovom reproduktivnom i spolnom zdravlju. U kampovima na granici s Turskom postoji i činjenica da se ne izdaju službeni papiri, pa se brakovi ne dokumentiraju. Pravno se ne može ništa učiniti protiv toga."
Khawla se nikada nije udavala, većinu vremena provodi s braćom, ide u kupovinu, a prije potresa je također učila Sirijke frizerskom poslu u ženskom centru u Idlibu. Nada se da će se u budućnosti opet moći baviti ovom aktivnošću i da će upoznavati druge žene. U uglavnom konzervativnom društvu, kojim vlada skupina nekoć povezana s Al Kaidom, ženama je posebno teško pronaći posao.
Tijekom rata i krize žene su manje aktivne u javnom prostoru
"Moja braća mi daju snagu. Nemam puno, nemam imovine, kupila sam nešto namještaja i ukrasa za naš stan, stvari koje mi nešto znače", kaže Khawla. „To je moje jedino vlasništvo i brinem se da će još jedan potres sve odnijeti", kaže ona.
Radwa Khaled-Ibrahim to može dobro razumjeti: "Za mnoge, potres znači ponovnu traumatizaciju, gubitak mjesta utočišta - koliko god krhko bilo." Psihosocijalna podrška je stoga jednako važna kao i fizička podrška. "Pored toga, izboreni prostori za žensko samoodređenje moraju biti zaštićeni i prošireni - a ne tretirani kao kolateralna šteta katastrofe", kaže ona. Tijekom ili nakon kriza, žene su prečesto potisnute u privatne prostore i, kao rezultat toga, manje su vidljive u javnim prostorima.
Centar za žene, u kojem je Huda Khayti, koji također podržava Medico International, stoga je važno mjesto. Njegova šefica planira prilagoditi radionice i tečajeve trenutnoj situaciji. Žene poput Hude Khayti dobro poznaju društvo u kojem žive. Ona kaže da treba radite sa ženama i njihovim strukturama, a ne protiv njih.
"Rat je predvidiviji od potresa"
Činjenica da međunarodna pomoć u potresnom pogođeno područje na sjeverozapadu Sirije stiže samo na kapaljku, izaziva užas među ljudima. Jaz između potreba i financiranja se produbljuje. Osim toga, EU je uspostavio zračni most prema Damasku, što znači da tone pomoći sigurno neće stizati na teško pogođeni sjeverozapad Sirije, jer sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu to nije u interesu. Sjeverozapad još uvijek bombardiraju sirijski režim i njegov saveznik Rusija.
Khawla ne gubi nadu da će stvari biti bolje, ali joj je teško. "Rat je predvidiviji od potresa, koliko god to čudno zvučalo", kaže ona. Ona misli da je svijet zaboravio Siriju. "Čini se kao da mi je uskraćen život u slobodi i s lakoćom."
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu