Globalizirani ideali ljepote

"Stvarno mi je dosta ove tiranije u modi. Zbog toga sad živim u Berlinu. Berlin je puno slobodniji", tvrdi španjolsko-kolumbijski modni dizajner Ricardo Ramos. U modnim metropolama kao što su Pariz, New York ili Milano razmišljaju drugačije, kaže Ramos. Prema njegovim riječima, tamo se i dalje traže ženski modeli klasične, dosadne ljepote: djevojke visoke metar i osamdeset, mlade, s kukovima čiji obujam ne smije prelaziti 90 centimetara. I to najradije plavuše. Ramos pak, ovisno o modnoj reviji i kolekciji koju prikazuje, povremeno angažira čak i osamdesetogodišnjakinje. Važno je da modeli izgledaju ekstravagantno i da se ne ponavljaju.

Standardi među modelima se izjednačuju

Slika o tome kako trebaju izgledati modeli danas je prilično globalizirana. Švedska modna marka H&M igra na kartu međunarodno poznatih imena kao što je Kate Moss. Mnoge druge modne tvrtke isto tako organiziraju potpuno identične modne kampanje s istim licima i tijelima po cijelom svijetu. "Ideali ljepote sigurno se razlikuju od nacije do nacije", kaže glavna urednica Voguea za Njemačku Christiane Arp. Ali u načelu vrijede posvuda "isti standardi i načini rada". U skladu s time se i novopokrenuta Vogueova inicijativa za bolje zdravlje ravna po pravilima međunarodne modne industrije.

Protiv izgladnjelih modela

Inicijativa za bolje zdravlje obuhvaća šest točaka. One doduše nisu baš konkretne ali mogu na međunarodnoj razini prodrmati modni svijet. Za sad su ih prihvatile urednice izdanja Voguea iz mnogih zemalja. "Zamolit ćemo dizajnere da razmotre još jednom nerealistično male veličine u kojima izrađuju ogledne primjerke svojih novih odjevnih predmeta, kojim se značajno ograničava broj žena koje tu modu mogu nositi i koji ide u prilog angažiranja izuzetno mršavih modela", navodi se na primjer u točki broj 5.

Andrea Matthias smatra ovu inicijativu "vrlo razumnom". Ovaj nekadašnji model već više od 20 godina u Berlinu vodi agenciju za modele VIVA. Njoj ništa drugo ne preostaje nego prilagođavati se međunarodnom tržištu: "Trendovi se na žalost uistnu stvaraju u Parizu, Milanu i Londonu. Mi se prilagođavamo i nadamo da ćemo imati nekog tko odgovara opisu." No činjenicu da modeli moraju izgledati sve mršavije, vlasnica agencije ocjenjuje histerijom. Anoreksija se najčešće razvija već u djetinjstvu ili pubertetu i nema ništa zajedničko s poslom modela, kaže ona.

Ponovno prirodniji izgled

Ženski časopis Brigitte žalio se da je modelima koji su izgledali izglednjelo stalno morao "popunjavati" obline pomoću photoshopa. "Stalno smo im morali dodavati grudi ili bokove", objašnjava glavni urednik Andreas Lebert. Zbog toga, od siječnja 2010. stranice ovog lista krase učiteljice, studentice ili prodavačice. Time je Brigitte napravila malu revoluciju. "Željeli smo više prirodnosti, umjesto beživotnih lica i tijela", argumentira Lebert novi moto svog lista.

Inicijativa revije Brigitte, koja se zalaže za "normalne" žene, ostala je jedinom takvom u svijetu. Takvo što moguće je samo u Njemačkoj, tvrdi Ricardo Ramos. On objašnjava da će se i u propagandnoj industriji u Njemačkoj prije tražiti žena s kojom se može identificirati prosječna Njemica, nego neki model iz snova.

Drgi kraj svijeta, drugi idela ljepote

U Latinskoj Americi se ženski modeli često postavljaju na nedostižan tron. Ako je ikako moguće, žena koja reklamira šampon za kosu i koja će se pojavljivati na TV-ekranima u dnevnim sobama mora biti plavokosa i svijetle puti. "No prosječni tip žene u Latinskoj Americi je tamnokos i tamnoput", upozorava Ricardo Ramos.

U Africi i Latinskoj Americi žene s oblinama su traženije nego u drugim dijelovima svijeta, priča dalje Ramos: "U Africi se traži da žena pokazuje svoju ženstvenost. Jer od žene se očekuje da ukazuje na svoju ulogu majke. Njeno tijelo mora zračiti i moć, mora pokazivati da ona može na svijet donijeti i potom podići djecu." U Latinskoj su Americi pak ovi zahtjevi za oblinama jedno vrijeme imali čak fatalne posljedice. "Sve je više 15-godišnjakinja tražilo načine i puteve kako doći do operacije kojom bi povećale grudi, što ih je u međuvremenu stajalo života", priča Ramos.

Nerealni uzori

U Aziji se pak prije svega cijene modeli s besprijekornom kožom. Sunčane pjege i slične nepravilnosti, koje u Europi i Sjevenoj Americi za neke dizajnere predstavljaju znak dodatne seksipilnosti, u Aziji su nepoželjne. Ramos je nekoliko mjeseci živio i u Indiji: "U indijskoj reklamnoj industriji i na modnom tržištu najradije angažiraju domaće modele. Orijentalni tip žene besprijekorne puti." No ni njih se ne ostavlja da budu skroz prirodne: "Velik dio indijskih modela i glumica posvjetljuje svoju kožu." To je trend kojeg se može zamijetiti i u Africi. A kemikalije koje se pri tome koriste često ostavljaju negativne posljedice po zdravlje.

Svejedno radilo se o svijetloj koži, dugim nogama ili savršenim mjerama tijela - sve te različite ideale povezuje jedna stvar. Prosječna žena u svakom od tih kulturnih krugova sa samim idealom ljepote ima malo toga zajedničkog.