1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Priroda i okoliš

Poslije posla - u lov na pitone

Maria Bakkalapulo
4. lipnja 2017

Ponekad prirodu treba zaštititi od nje same. Pitoni u nacionalnom parku Everglades na Floridi primjerice uništavaju ostale životinjske vrste koje u njemu žive.

https://p.dw.com/p/2e3Wa
Birmanische Pythons
Foto: Niall Macaulay

Thomas Rahill za kruh zarađuje kao inženjer telekomunikacija. Ali u svojoj maslinasto zelenoj radnoj uniformi i sa šeširom širokog oboda više izgleda kao zapovjednik neke gerilske skupine. A njegova misija glasi: obraniti američku divljinu od ubojitih reptila, točnije od burmanskog pitona. "Kad se susretnete s velikim pitonom, morate znate što radite", kaže. Rahill je osnivač trupe Swamp Apes, 25-članog tima sastavljenog uglavnom od bivših vojnika, angažiranog za rješavanje problema uništavanja života u nacionalnom parku Everglades (Florida).

On krstari ovim močvarnim krajem noću u svom blatnjavaom starom Chevroletu, koristeći reflektor na krovu kako bi otkrio zlokobnu siluetu ogromne zmije koja visi sa stabla ili se obavija oko njega.

Automobil s upaljenim krovnim reflektorom
Lovci na burmanskog pitonaFoto: Niall Macaulay

"Lov na pitone nije ono što biste očekivali, ali je sve čemu biste se mogli nadati", kaže Rahill pun entuzijazma.

Ugrožena raznolikost vrsta

Pleme indijanaca Seminola je Everglades zvalo Pa-hay-okee ("travnate vode") jer je najveći dio ovog područja vodom natopljen močvarni šaš, odnosno jedna velika rijeka koja se polako miče. Nekada je prekrivala područje čitavog juga Floride, ali je ljudski razvoj smanjio površinu Evergladesa na polovicu prvobitne. Još uvijek je riječ o jednom od područja s najvećom bioraznolikošću u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali bogatstvo životinjskih vrsta je sada ugroženo zbog proždrljivosti pitona koji se raširio na ovom području. Broj pitona u nacionalnom parku na Floridi je eksplodirao u kasnim 90-im godinama prošlog stoljeća. Zahvaljujući idealnoj suptropskoj klimi i obilju hrane, burmanski piton se nezaustavljivo širi. Ženka može snijeti do 100 jaja. Na jelovniku pitona su sisavci poput rakuna i močvarnih zečeva. U jednom gotovo pet metara dugom primjerku ove zmije je prošle jeseni pronađen i odrasli jelen. Kako se smanjuje populacija sitnijih sisavaca, dolazi do poremećaja u hranidbenom lancu tako da domorodački predatori poput pantera i krokodila više nemaju dovoljno hrane.

"Bioraznolikost počinje opadati", kaže Christopher Smith, veterinar iz Veterinarske klinike Welleby iz Sunrisea na Floridi: "Mislim da ne možemo ni naslutiti koje sve posljedice to može imati."

Smith kaže da se o životu burmanskog pitona u Evergladesu malo zna. On i njegova kolegica Andrea Zimandy su članovi upravnog odbora udruge Swamp Apes i pomažu državnim vlastima u istraživanju ponašanja i navika pitona. Ali postoji i sloga oko toga da bez drastičnih mjera njihov broj neće moći biti držan pod kontrolom.

Thomas Rahill
Thomas RahillFoto: Niall Macaulay

Drastične mjere

Pitoni se love u određenim dijelovima Evergladesa tijekom cijele godine. Lov financira Komisija za ribe i divljinu Floride. Ove godine je pokrenut pilot-projekt sa skupinom od 25 lovaca među kojima je i Thomas Rahill. Za svakoga pitona dužeg od jednog metra i 20 centimetara je raspisana novčana nagrada od 50 dolara plus 25 dolara za svakih daljnjih 30 centimetara. Piton od šest metara bi tako njegovom ubojici donio zaradu od 450 dolara. Lokalne vlasti koje financiraju ovaj projekt plaćaju lovcima i minimalnu satnicu od 8,10 dolara.

Pitoni ne mogu biti ulovljeni i prebačeni na neko drugo mjesto bez posebnih dozvola, a njih je teško dobiti. Lovci koji sudjeluju o ovom projektu pak moraju za likvidaciju zmija koristiti vatreno oružje ili im odsjeći glavu.

Članovi udruge za zaštitu živpotinja Ethical Treatment of Animals (PETA) posebno se bune zbog odsijecanja glave zmijama.

"Humanije" rješenje?

"Mi smatramo da ako ove zmije već moraju biti uklonjene, to mora biti učinjeno humanije", kaže Lori Kettler iz upravnog odbora PETA-e. "Reptili imaju vrlo spori metabolizam, tako da zmije i nakon što im je odsječena glava nastavljaju i do sat vremena kasnije osjećati bol."

Dugačka zmija na rukama troje ljudi
Ugrožena je raznolikost vrsta, svjesni su i veterinari Christopher Smith i Andrea ZimandyFoto: Maria Bakkalapulo

No problem je, objašnjava veterinarka Rimandy, to što lovac na pitone u pravilu mora pokušati prvo neutralizirati najmoćniji dio ove zmije, a to su usta.

U ovoj sezoni lovci su uspjeli ubiti negdje oko 100 pitona - što je tek kap u oceanu s obzirom na populaciju od 100.000 koja živi u nacionalnom parku Everglades. Ali entuzijazam nije nestao, a do sada nema ni bolje alternative za obranu od ove ubojite zmije.