Porezne oaze - ili rupe u zakonu koncerna Bayer

Kad čujemo "porezna oaza", pomislimo na neka egzotična mjesta, a ne na općinu Monheim na Rajni ili Schönefeld kod Berlina. Ipak, baš ta mjesta usrdno pomažu jednom Bayeru da plaća osjetno manje poreza nego što bi možda trebao plaćati.

"Štetna konkurencija - kako Bayer manipulira porezna davanja u Europi" je naslov istraživanja provedenog po nalogu kluba zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza (EFA) u Europskom parlamentu. Već prije su pogledali i kako - i koliko plaćaju drugi međunarodni koncerni kao što je Ikea, BASF ili Zara, a sad je došao na red i Bayer.

"Što smo našli kod Bayera, to je osobito agresivno", kaže Sven Giegold, stručnjak za financije Zelenih u EP. U studiji je vidljivo kako je Bayer seljakao svoje tvrtke po Njemačkoj kako bi uštedio na porezu. Vrlo uspješno - s gledišta koncerna: jer u proteklih desetak godina je uspio smanjiti svoj izdatak poreznicima za deset posto, drugim riječima za oko 3 milijarde eura.

Treba odmah reći kako niti ovo istraživanje nije pronašlo ništa protuzakonito. Ali vrlo vješto koristi slabosti poreznog sustava u Njemačkoj, pa makar i po cijenu gradova i općina, tvrdi Geigold.

Druga općina, drugi porez

Sjedište Bayera je u gradu koji je i nastao s ovim gigantom i koji praktično živi samo od njega: u Leverkusenu na Rajni. No u ovoj zemlji samo određena stavka poreza neke tvrtke - 15% dobiti odlazi državi, sve ostalo određuje općina gdje je smještena. To onda komune tjera da do bezumlja spuštaju lokalni porez kako bi privukli neku tvrtku: u prosjeku je to oko 14%, ali ih ima i koje traže tek oko 7%.

Natjecanje se tako odvija i u tom dijelu Njemačke: od Leverkusena do susjednog Mohnheima je jedva dvadesetak kilometara, a 2012. je ta općina odlučila drastično smanjiti svoj porez, na samo 8,75% - to je rekord u čitavoj pokrajini Sjeverno Porajnje i Vestfalija. Nije potrajalo dugo da je Bayer tamo preselio čak pet tvrtki u njenom vlasništvu.

Schönfeld kod Berlina tvrtke privlači stopom od samo 8,4% i to je Bayer navelo da pak tamo postavi sjedište čak deset tvrtki u njegovom vlasništvu. To se promijenilo koncem 2019. kad je sam grad Leverkusen shvatio kako mu ne preostaje ništa drugo nego da i sam smanji namete na razinu Mohnheima. Opet Bayeru nije trebalo dugo da onda svoje tvrtke iz Schönfelda preseli u Leverkusen.

Građani tu samo gube

Kad kažemo "tvrtke", to nisu proizvodni pogoni i goleme tvorničke hale, ali nisu niti tek poštanski sandučići. U njima jest zaposlen određen broj suradnika koji čas imaju, čas nemaju posla ako ne žele preseliti, ali za takve koncerne je to od minornog značaja. Jer one su u pravilu financijski prilično "teške" - na primjer, jedna od tih tvrtki kod Berlina se bavila upravljanjem nekretnina čitavog Bayera.

Je li takva konkurencija među općinama dobra? Monheimu ide razmjerno dobro: općina nema dugova, a javni prijevoz i dječji vrtići su besplatni. "Ali to ide na cijenu susjeda", ljuti se Giegold. "Jer ono što čini Monheim ili sad i Leverkusen prisiljava i susjedne općine da spuste svoje poreze." A takvom pritisku nisu samo izložene malene susjedne općine poput Dormagena ili Krefelda, nego i obližnje velegradove Köln i Düsseldorf. "Na kraju se to pretvara u natjecanje koje nikome ne čini dobro, a komune čini još siromašnijima."

To se dešava i na razini čitave Europske unije: "Luksemburgu ili Irskoj dobro ide zbog njihovih niskih poreza", kaže europski političar. U to natjecanje se gura i Nizozemska - što je odmah prihvatio i Bayer i samo tamo otvorio 27 svojih tvrtki.

Sve doduše jest - po zakonu

Sam Bayer nije htio komentirati ovo istraživanje nego je naše novinare uputio na glavnog poreznog savjetnika koncerna, Bernda Petera Biera. Naravno, on ne nalazi lijepih riječi za ovo istraživanje Zelenih Europskog parlamenta: to je sve "puka polemika" sa "neozbiljnom" metodologijom, a "navodne uštede poreza" su "potpuna konstrukcija" - makar nije osporio niti jedan podatak.

No ono što je najvažnije jest kako se Bayer tim postupcima "kreće unutar okvira kojeg određuje politika" i kako se i Ustavom i odlukama Ustavnog suda "ne samo štiti, nego i potiče" ovakvo natjecanje u sve manjim porezima među općinama. Studija također ne piše kako se porezne stope ponekad čak i drastično mijenjaju političkim odlukama kao što su to učinile SAD 2017., podsjeća Bier.

No političar Zelenih upozorava na temeljni problem: porezne stope koncernima ne "osciliraju", nego "tonu". Od početka osamdesetih su se porezna opterećenja za tvrtke prepolovila: "Tu razliku plaćamo svi mi, lošijim javnim uslugama. Općinama nedostaje novaca za infrastrukturu, za obrazovanje, za stambenu i prometnu politiku", kaže Giegold.

Bayer je zapravo loš primjer

U tom natjecanju porezima dobro prolaze samo najbogatiji: veliki i međunarodni koncerni. Male tvrtke jedva da imaju načina tako uštedjeti koji euro. Je li to pošteno? Zapravo je tu Bayer doista krivi primjer - za razliku od Googlea ili Applea. Jer Bayer zapravo u svojoj domovini Njemačkoj ostvaruje tek sićušan dio svoje dobiti - oko 6% - on upravo u ovoj zemlji ipak plaća lavovski dio svojeg poreza: tu i studija EP priznaje Bayeru kako je to gotovo 60%.

Naravno, u svom dopisu Bayer AG ističe tu činjenicu kao dokaz koliko mu je Njemačka važna kao sjedište koncerna. No političar Zelenih upozorava kako je ova praksa, bilo među općinama, bilo među članicama EU zapravo neizdrživa. Trebaju se konačno uvesti zajedničke porezne stope i zajednička pravila, zalaže se Giegold.

Istina: tako se može dogoditi da neke njemačke tvrtke onda plaćaju više poreza u nekim drugim članicama EU gdje posluju. Ali ako se sve zbroji i sabere, pogotovo kad se pred očima imaju manje tvrtke koje ovako nemaju šansi, to bi i za Njemačku bilo dobro.

Ne samo na razini EU: o više reda i većoj jednakosti kod plaćanja poreza se već desetljećima raspravlja i na razini OESS-a i zemalja G-20. No upravo je Njemačka tu na prvom mjestu koja se protivi nekakvom konkretnom sporazumu, tvrdi Giegold.