Požari: je li EU spreman za borbu protiv vatrene stihije?

Požari ponovo haraju Grčkom, godinu dana nakon što su u plamenu vatre već nestali domovi brojnih ljudi i njihovi maslinjaci. Zahvaćeno je područje veće od New Yorka, plamena stihija ostavlja iza sebe prah i pepeo. Požar u Grčkoj 2023. godine bio je najveći ikad zabilježen u Europi.

Iako požari izbijaju svake godine, rastuće temperature i periodi bez padavina dovode do suša i vremenskih uvjeta koji pogoduju požarima i čine ih dužim, silovitijim i težim za gašenje. Oni su u Europi, kao i širom svijeta sve intenzivniji i rašireniji.

Samo u 2023. godini spaljeno je područje dvostruko veće od Luksemburga, čime je prouzročena šteta od više od 4 milijarde eura, a u atmosferu je ispušteno 20 megatona CO2 - što odgovara gotovo trećini svih godišnjih emisija CO2 iz međunarodnog zračnog prometa u EU.

S obzirom na to da se očekuje daljnji porast temperatura, koje povećavaju rizik od požara širom Europe, je li kontinent spreman na borbu s takvim katastrofama?

EU svjesna problema

"Šumski požari postaju sve veći problem," kaže Balazs Ujvari, glasnogovornik Europske komisije. "Sve više nailazimo na situacije u kojima države članice nisu u stanju nositi se s njima."

Fokus EU-a u kontekstu adekvatnog odgovora na požare do sada je bio na proširenju sposobnosti gašenja požara putem EU-mehanizma za civilnu zaštitu i RescEU programa. Oni pružaju podršku zemljama koje se suočavaju s ekstremnim požarima. Prošle godine, flota aviona, helikoptera i vatrogasaca udvostručila se, a požar u Grčkoj mobilizirao je najveću zračnu operaciju EU-a za gašenje požara do sada.

Pred ovu sezonu požara, Ujvari je rekao da na raspolaganju stoji 28 aviona i četiri helikoptera, kao i 556 vatrogasaca stacioniranih u četiri EU-zemlje sklone požarima. Dodatnih 600 milijuna eura je dodijeljeno za dalje širenje flote do kraja desetljeća. Ujvari je dodao da EU također može staviti na raspolaganje satelitske snimke pogođenih područja iz svog satelitskog sistema Copernicus, kako bi pomogla lokalnim vlastima u praćenju i suzbijanju požara.

Samo gašenje požara nije dovoljno

Ipak, neki znanstvenici tvrde da bi EU mogla učiniti više kako bi spriječila izbijanje požara. Oko 90% sredstava EU za borbu protiv požara usmjereno je na odgovor, a samo 10% na prevenciju, prema jednoj procjeni njemačke zastupnice u EU, Anne Deparnay-Grunenberg.

Pojava požara koje je izuzetno teško staviti pod kontrolu - poput onih tijekom sezone požara u Portugalu 2017. godine, u kojima je spaljeno ukupno 500.000 hektara zemlje i koji su odnijeli preko 100 života - pokazuje limite u pogledu adekvatnog odgovora na požare i stavljanju ovog pitanja pod prioritet, ističe Alexander Held, viši stručnjak iz Europskog instituta za šume.

"Znanost i iskustvo nam govore da za sprječavanje ovih katastrofalnih požara nema smisla ulagati u gašenje požara jer ih ne možete ugasiti. Jedina stvar, koju možete učiniti, je da spriječite njihovo izbijanje ili osigurate da ne dođe do požara, koji bi izmakao kontroli," rekao je ovaj stručnjak.

Da bi se to postiglo, EU treba poticati mjere prevencije, dodao je Alexander Held. "Što su klimatskih promjene intenzivnije, to bi više trebali ulagati u smanjenje rizika od požara, odnosno stupnja zapaljivosti šuma."

Intenzivnije upravljanje šumama

Postoji mnogo metoda za uspostavljanje održivijeg upravljanja zemljištem i povećanje otpornosti šuma, objasnila je Julia Bognar, voditeljica programa za korištenje zemljišta i klimu u Institutu za europsku politiku zaštite okoliša.

To uključuje prorjeđivanje i pravilno razmicanje drveća, smanjenje vegetacije na tlu putem propisanog spaljivanja granja i šiblja ili držanje životinja poput stoke i koza koje jedu suho grmlje i na taj način pomažu ukloniti ovo svojevrsno "gorivo" u širenju požara.

Odstupanje od monokultura, poput plantaža eukaliptusa koje su se zapalile u Portugalu 2017. godine, također bi učinilo šume otpornijima. "S većom raznolikošću drveća i starijim drvećem, šume imaju bolju sposobnost zadržavanja vode i sprječavanja suše," navodi Bognar.

Mjere trebaju biti prilagođene klimatskim uvjetima pojedinih zemalja, naglšava pritom Alexander Held, objašnjavajući da bi u toplijim mjestima poput južne Španije to uključivalo propisano spaljivanje suhog granja i šiblja dok je vrijeme blago i uspostavljanje različitih načina korištenja zemljišta, uključujući ispašu, koja održava biomasu na niskom nivou, jer ona se pretvara u gorivo kada je suha i vruća.

"Ovdje [u središnjoj Europi] otpornost znači promicanje listopadnih, mješovitih, sjenovitih i vlažnih šuma," dodaje Held i pojašnjava da bi tehničke mjere poput protupožarnih brana ili „tampon-zona" duž šumskih puteva bile od pomoći. Dodaje da je ključno poticanje više ljudi da se vrate u ruralna područja kako bi upravljali zemljom - uključujući bavljenje organskom poljoprivredom ili šumarstvom.

Veća koordinacija i dugoročna rješenja

Sve je više metoda za prevenciju požara, koje se dijele u Evropi, rekla je Bognar. "Ali ne postoji potreban zajednički napor na nivou EU da se insistira na ovakvim promjenama, pa su te mjere neujednačene," dodala je.

Ona smatra da preispitivanje pristupa EU prema rastućim prijetnjama od požara treba uključivati više dugoročnih rješenja, kao što je donošenje predloženog Okvira za nadzor šuma - koji bi dao jasniju sliku o stanju šuma u Evropi, kao i provođenje Zakona o obnovi prirode. Taj zakon, iako razvodnjen otporom nekih država članica, ima za cilj podržati otpornost na požare povećanjem biodiverziteta šuma.

Iako se stručnjaci za požare već dugo žale da se nesrazmjerno više novca troši za gašenje požara nego u zaštitu od požara, postoje neki fondovi koji se mogu koristiti za prevenciju, ukazuje Held. Istovremeno dodaje kako postoji premalo razumijevanja i koordinacije kako pristupiti toj podršci. Kaže i da nedostaje solidna strategija za prevenciju požara na nivoima ugroženih država.

Jedan od značajnih izuzetaka u tome je Portugal. Nakon razornih požara 2017. godine, zemlja je promijenila svoj pristup u upravljanju šumama. To uključuje promicanje sadnje autohtonih vrsta prilagođenih požarima, kao i protupožarne brane, odnosno umjetne površine s manje vegetacije koje djeluju kao barijere za zaustavljanje i usporavanju požara. Osim toga se uspostavljaju zaštitne zone oko novih i postojećih kuća i zgrada u rizičnim područjima.

Francuska je također napravila promjene u zakonodavstvu prošle godine, kojima se strožije kažnjavaju vlasnici zemljišta, koji ne čiste šume od grmlja i granja.

Jesus San-Miguel, viši istraživač u Zajedničkom istraživačkom centru Europske komisije (European Commission Joint Research Centre), smatra da je ključna prepreka to što Komisija može samo davati savjete i podršku. Ali, odgovornost za upravljanje šumama i prevenciju požara leži na državama članicama.

"Prevencija je spor proces i manje vidljiv nego gašenje požara. Kada imaš više kanadera za gađenje požara, odaješ utisak da radiš mnogo, ali prevencija požara je ono što bi trebalo biti prioritet", zaključuje San-Miguel.

(Ovo je aktualizirana verzija teksta objavljenog 2. srpnja)