Počinje eksperiment s kartom od 49 eura

Još prošlog proljeća i nakon naglog porasta cijene goriva je u Njemačkoj uveden 9-Euro Ticket. Zapravo je zamišljen tek kao potpora onima koji svaki dan putuju na posao, ali se brzo pokazao i kao izuzetno jeftina alternativa putovati od jednog do drugog kraja Njemačke. Ne čudi da je u tri mjeseca postojanja te karte za 9 eura prodano 52 milijuna takvih mjesečnih karata, ali to kod ove karte za 49 eura ipak nije tako. Pred početak stupanja na snagu je doduše prodano oko 750 tisuća takvih karata, ali i iz Njemačke željeznice kažu kako prodaja "teče ustrajno, ali bez velike navale".

Ipak, kod kupnje te karte treba znati određena ograničenja:

Gdje vrijedi Deutschlandticket

On vrijedi u javnom gradskom i prigradskom prijevozu u čitavoj Njemačkoj, za željeznicu, gradsku željeznicu, tramvaje, autobuse gradskog prijevoza i u slučaju Hamburga i Berlina, na određenim gradskim brodskim linijama. On ne vrijedi za brze međugradske željezničke linije (IC i ICE), turističke autobuse i autobuse na duge pruge privatnih tvrtki.

No makar to nije bila namjera ove karte, u Njemačkoj je "prigradski promet" rastezljiv pojam: utoliko je i dalje moguće regionalnim željezničkim linijama - ako to nije jasno naglašeno za određenu liniju kako Deutschlandticket za njih ne vrijedi - od Passaua na jugu Njemačke ipak nekako doći sve do Flensburga ili bilo gdje u Njemačkoj.

Ali važno upozorenje: daleko su prošla vremena kad su Njemačke željeznice bile sinonim točnosti i pouzdanosti. Bit će pravo čudo ako vlakovi na koje treba presjedati budu točni - a nije isključeno niti da ih jednostavno tog dana ne bude. Povrh toga, regionalni vlakovi stanu "kod svake kante" tako da su i neusporedivo sporiji. Dakle ako se i odlučite na taj način proputovati Njemačkom, vrijeme putovanja se tu ne mjeri satima, nego danima.

Mogu li i stranci kupiti Deutschlandticket?

Krivo pitanje. Najprije, kad je riječ o građanima Hrvatske, oni kao građani EU u Njemačkoj formalno uopće nisu stranci. No tu je nešto drugo: ova karta se prodaje u pravilu samo u pretplati. Dakle kad se jednom kupi, automatski će Vam se sljedećeg mjeseca iznos odbiti s računa, a karta će nastaviti vrijediti.

Dakle ključno pitanje nije državljanstvo, nego prihvaća li se Vaša bankovna kartica za takvu redovitu naplatu u Njemačkoj (opet: za ozbiljnije banke s područja EU, to ne bi trebao biti problem). Makar je to ograničenje, naravno da se i to može nadmudriti ako se pravovremeno (do 10. tekućeg mjeseca za sljedeći mjesec) i otkaže ova pretplata.

Hoće li biti gužve?

Kod karata za 9 eura, tu su bile gužve epskih razmjera, pogotovo za vikend. Prometni stručnjaci očekuju da će i sad vlasnici tih karata, kad je već ionako imaju za put na radno mjesto, koristi ih i za turistička putovanja. Ukupno uzevši, u Njemačkoj ima desetak milijuna ljudi koji imaju pretplatnu kartu javnog prijevoza za put na posao i svi oni će sad dobiti i Deutschlandticket.

Hoće li biti veće gužve na prigradskim vlakovima u udarnim terminima odlaska na i s posla? Mnogi putnici tih vlakova će Vam reći: neće jer je to i fizički nemoguće obzirom da su već krcati. Možda jedino kao u Indiji da neki sjede i na krovu vagona, na što se u Njemačkoj ipak ne gleda baš toliko blagonaklono. Jer usprkos ovoj karti, nema planova povećati broj vlakova već i zbog toga što u Njemačkoj kronično nedostaje strojovođa.

Ali ja moram na taj vlak!

Isto tako načelno, na željeznici prednost imaju ljudi nad na primjer biciklima ili psima - u nekim pokrajinama i oni mogu uz putnika sa Deutschlandticket.

Ali to je tek teorija. Jer u gužvi na stanici isto tako u pravilu nećete na puškomet vidjeti nikakvog konduktera (ispravka: to se sad zove "pratioc vlaka") koji bi intervenirao i pokušao nešto učiniti. Podsjećamo Vas i kako fizički obračun nije dozvoljen, a i psovanje bi savjetovali samo onima koji doista vrsno poznaju njemački jezik - iako je čak i tako vrlo vjerojatna prijava i objašnjavanje s policijom (ako se i službenici uspiju ukrcati).

A i kod pojma "moram na taj vlak", već se čak i kod onih koji redovito putuju na posao pokazalo kako se na javni prijevoz u Njemačkoj ne može računati. Osobito u provinciji veza sa civilizacijom je moguća možda tek par puta tijekom čitavog dana tako da su vozili automobil čak i kad je karta bila 9 eura. Utoliko i mnogi sumnjaju kako će ova karta od 49 eura doista značiti neku revoluciju u njemačkom prometu.

Hoće li ostati na 49 eura?

Gotovo sigurno - neće, ali hoće sljedeće dvije godine. Nakon toga će se vidjeti, hoće li se i ova karta morati prilagoditi inflaciji. A već i sad neke pokrajine i ovu kartu studentima i učenicima nude za 25 eura, a i poduzeća svojim namještenicima mogu sufinancirati prijevoz tako da bi i njih ta karta došla još jeftinije.

Ali to je daleko od realne cijene kojom bi se pokrili troškovi, nego je tu država i pokrajine koji podupiru ovaj projekt. A to je onda i politika - a kakva će ona biti, tko to može znati.

Sve u svemu, takva karta možda i nije neko rješenje za put od jedne do druge granice Njemačke, ali je praktična za one koji posjećuju različite gradove u ovoj zemlji. Kad je jednom imaju, mogu u bilo koji S-Bahn, autobus ili tramvaj u Münchenu, Kölnu, Hamburgu, Berlinu... A da uopće ne moraju razmišljati o karti.