Krijumčari iskorištavaju nevladine udruge

Mostov političar Vlaho Orepić je kao ministar nadživio vladu Tihomira Oreškovića. Preuzimajući Ministarstvo unutarnjih poslova od SDP-ovog Ranka Ostojića promijenio je dotadašnju hrvatsku politiku prema izbjeglicama, čvrsto se zauzeo za zatvaranje balkanske rute i protiv ilegalnih ulazaka u zemlju. Bio je prvi zapovjednik Ratne luke u Pločama, a lokalnoj javnosti je poznat po višegodišnjoj borbi protiv gradnje termoelektrane u tom gradu.

DW: U nekoliko reportaža smo pratili migrante u Srbiji koji žive u teškim uvjetima i strpljivo čekaju otvaranje granice kako bi mogli prijeći Hrvatsku i nastaviti prema svojim odredišnim zemljama. Najčešće je riječ o Njemačkoj ili Austriji. Postoji li neka mogućnost ili opasnost od otvaranja balkanske rute?

Vlaho Orepić: Vaše pitanje i spominjanje opasnosti nameće odgovor. Balkanska ruta je formalno zatvorena. Ono što se događa na granicama, pogotovo u dijelu izvan schengenskog prostora su ilegalni procesi, kriminalne radnje i šverc ljudima. To treba odvojiti i ne stavljati u kontekst problematike migranata.

Kako surađujete sa Srbijom?

Obišao sam susjedne zemlje, jer smatram da se ilegalni procesi rješavaju dobrom suradnjom prvenstveno susjednih zemalja. Kontaktirao sam sa Slovenijom, bio sam u Srbiji i u BiH. 20. veljače idem u Mađarsku, a planiram ići i u Crnu Goru. Bitno je demotivirati te procese jednim čistim operativnim radom na granicama i vraćanjem onih koji su ilegalno ušli natrag u zemlju iz koje su došli. Možemo čak preispitati je li zaštita koju ljudi ilegalno traže nešto što se može staviti u okvire azila. Azil je kad netko iz nesigurnog dođe u sigurno okruženje, prijavi se vlastima i dobije potrebnu zaštitu. No mi smo u situaciji da ljudi koji dolaze iz sigurnih okolnosti, prolaze kroz nekoliko država izbjegavajući se prijaviti vlastima, sve dok ne dođu do odredišta u kojem se žele prijaviti. Njihova očekivanja izlaze izvan okvira azila, a njihove zahtjeve moramo nazvati drugačije.

Kako?

Popularno ih zovemo ekonomskim migrantima. To je najbliže istini i na taj način to treba promatrati. Mislim da se je Hrvatska do sada pokazala kao iznimno humana, prijateljska i sigurna zemlja. Tvrdim odgovorno da nema potrebe da itko ilegalno prelazi našu granicu. Ići ćemo na neposrednu suradnju sa susjednim policijama po pitanju nadzora granica i readmisije.

Koliko je tehnički podignuto osiguranje granica?

Značajan iskorak smo napravili kad smo instalirali opremu koja nam omogućava praćenja više desetaka ciljeva istovremeno. Riječ je o radarskim i termovizijskim sustavima, kamerama… pogotovo na granici sa Srbijom. To pokazuje rezultate, jer ta je strana potpuno zatvorena. A to je opet značajno uznemirilo krijumčare koji na sve moguće, pa i brutalne, načine pokušavaju nastaviti svoj rad. Nedavno smo doslovno spasili 67 ljudi koji su bili strpani u jedno kombi vozilo.

Hrvatska neće postavljati žicu

Hrvatska je do sada poručivala da neće stavljati žicu na svoje granice. Pretpostavljam da se o tome ne razmišlja.

Žica ne rješava ništa. Jednom kad je stavite, što ako je nedovoljna? Hoćemo li unutar žice stavljati nove žice? Kako sam opisao, treba nadzirati granice i regulirati odnose na način da se pruži zaštita ljudima koji je zatraže. Uz međusobno uvažavanje. Oni trebaju uvažiti državne norme, a mi trebamo udovoljiti njihovim potrebama koje su im uskraćene u području iz kojeg dolaze.

Bivši ministar Ostojić mi je rekao da je Hrvatska tijekom velikog migrantskog vala trošila dva milijuna kuna dnevno na zbrinjavanje migranata. Tog studenog 2015. godine požalio se je da obećani novac iz EU-a nije došao. Jesu li u međuvremenu namirena ta potraživanja?

Sukladno sporazumu koji je Ministarstvo 1. prosinca 2015. godine potpisalo s Europskom komisijom iz Fonda za azil, migracije i integracije dodijeljeno je 12,5 milijuna eura. Točno su definirane aktivnosti koje se mogu financirati u visini do 90% utroška bez PDV-a. Nije došlo do potpune realizacije tih sredstava. No otkad sam ja ministar, Hrvatska dijeli zajedničku sigurnosnu politiku EU-a i tu dobro surađujemo s njezinim tijelima poput Frontexa. Mi doslovno čuvamo vanjsku granicu EU-a i radimo to dosta uspješno.

Otkad su donesene europske kvote za zbrinjavanje migranata, govori se da je riječ o promašenim i nerealno malim brojkama. Kako Hrvatska stoji sa zbrinjavanjem migranata iz tih kvota? Neki su već zbrinuti.

Uistinu želimo sudjelovati u zajedničkoj sigurnosnoj politici Unije, ali i biti odgovorna članica kada su u pitanju obveze. Imamo obvezu primiti 1.563 osobe. Nastojimo to ostvariti, ali realan problem jest da ljudi jednostavno ne žele doći u Hrvatsku. Po toj osnovi smo primili 19 ljudi, u planu je zbrinjavanje njih još 30 iz Grčke i 20 iz Italije. Vidjet ćemo hoćemo li uspjeti. Imamo i obveze po pitanju Dublinskog sporazuma. Dakle, ako se je osoba prvi put registrirala u Hrvatskoj, mi ju primamo. Međutim, EU promišlja i revidira sve te procese, traže se nedostaci u mehanizmima kako bi se još kvalitetnije podnio zajednički teret migrantske krize.

Migranti masovno povlače zahtjeve za azilom

Koliko ti ljudi koji zatraže azil zaista žele ostati u Hrvatskoj? Razgovarao sam s nekima koji su dobili zaštitu pa su u konačnici ipak otišli u Njemačku ili Austriju.

Zaista želimo sudjelovati, ali ne uspijevamo, jer je njihov cilj neka druga destinacija i Hrvatsku promatraju kao tranzitnu zemlju. U 2016. smo registrirali 2.235 tražitelja međunarodne zaštite. Godinu prije toga ih je bilo samo 211 pa je to povećanje od 959%. Do kraja prošle godine odobrena je zaštita za 273 osobe, od toga 186 azila i 87 supsidijarnih zaštita. Da tražitelji azila zapravo žele prema zapadnoj Europi govori podatak da je 1.155 osoba vlastitom voljom povuklo zahtjev. Dublinski sporazum propisuje da se migranti vraćaju u prvu državu registracije pa oni ni ne podnose zahtjev za azil u Hrvatskoj. 

Sve su to odreda tužne, pretežno ratne, priče koje prenosimo u medijima. No nama novinarima ih je teško provjeriti. Postoji li neki profil tih ljudi koji dolaze? Jesu li to, kako ih ovdje nazivaju samo „izbjeglice iz teretane“, samo muškarci?

Od otvaranja do zatvaranja balkanske rute njome je prošlo 421.293 muškarca i 187.508 žena. Do 17. siječnja ove godine azil i supsidijarna zaštita je odobrena za 189 muškaraca i 87 žena.

Dakle, mogu li migranti legalno ući u Hrvatsku?

Treba razdvojiti legalne i ilegalne procese. Ako bježe od ugroze, imaju se obvezu prijaviti u sustav sigurne zemlje u koju su stigli. Bilo gdje da se dogodi taj prijelaz, ti ljudi dobiju zaštitu. Dio migranata se opredijeli za ilegalne procese i manipuliraju međunarodnom zaštitom kako bi došli do zemlje odredišta. Oni koji zaista traže zaštitu mogu je dobiti legalnim putem. Sve ostale bih stavio u sferu kriminala i treba početi razgovarati o tom problemu. Kad sam bio u Srbiji, upoznali su me s podatkom da se tamo 1.200 migranata uvjetno rečeno „nekontrolirano“ kreće, pretežno Beogradom. Važno je da civilne udruge usmjere te ljude na konkretna mjesta gdje mogu dobiti zaštitu i sigurnost kako bi ih što manje bilo u toj ilegalnoj sferi kojoj se moramo suprotstaviti.

Ali s obzirom da su oko Hrvatske sve sigurne zemlje, mogu li ti migranti legalno zatražiti azil?

Mogu ako dođu do granice i na službenom graničnom prijelazu zatraže azil. Mogu to učiniti i oni koji dođu ilegalno. Dužni smo im otvoriti postupak međunarodne zaštite. Ali mi prema Zakoniku o schengenskim granicama imamo obvezu odbijati i sprječavati ilegalne prelaske granica.  S obzirom da što prije želimo ući u schengenski prostor moramo se pokazati kao odgovorna zemlja.

Zlostavljanja migranata – lažne optužbe ili stvarnost?

Dio migranata koji su smješteni u zagrebačkom Prihvatilištu za tražitelje azila Porin žali se na uvjete stanovanja i prehranu. Što Hrvatska tim migrantima daje?

Kratko ću reći da to nije točno. Imaju bolje uvjete od 90% škola u Hrvatskoj. Smještaj je ugodniji i opremljeniji od puno studentskih domova. Kao i EU, zaista tu ulažemo velika sredstva kako bi se njihov standard izjednačio sa standardom hrvatskih građana. A značajan postotak hrvatskih građana živi ispod te razine koja je pružena migrantima. Ta teza ne stoji.

Pa ipak Isusovačka služba za izbjeglice i inicijative „Are You Syrious“ i „Dobrodošli“ svjedoče o brutalnom ponašanju hrvatskih policajaca prema migrantima. Spomenute inicijative su prikupile iskaze 30 ljudi koji tvrde da su ilegalno deportirani u Srbiju, nije im pružena mogućnost traženja azila, prevoditelj, vrijeđani su, navodno su im oduzimane dragocjenosti… Što je s istragom u vezi toga?

Sastali smo se s tim udrugama i stvarno želimo suradnju u smislu da jedni drugima pomažemo, ali i da preuzmemo odgovornost za situaciju u kojoj smo se zatekli. Budite uvjereni da ćemo sve istražiti. Ako je bilo prekoračenja ovlasti na taj način, ti ljudi više neće biti hrvatski policajci.  No reći ću i da vjerujem da te optužbe nisu točne. Mi samo uspješno štitimo granicu pa su krijumčari ljudima sve očajniji. S lažnim svjedočanstvima pokušavaju na neki način iskoristiti nevladine udruge kako bi javnost okrenuli protiv hrvatske policije i tako si omogućili nastavak svojih aktivnosti. Nećemo to dopustiti.

Nacionalizmi kao posljedica ratnog profiterstva

Toliko o migrantima. Predsjednica Grabar-Kitarović je nekoliko puta istaknula opasnost od islamskog terorizma, a vezano uz susjednu BiH. Je li ta zemlja opasnost za Hrvatsku? Postoje li kakvi pokazatelji o mogućim terorističkim napadima na Hrvatsku? 

Što se terorizma tiče, sigurnost određenog prostora se oslanja na način života. BiH je zahtjevno područje. Isključivi nacionalizam koji se javlja na području BiH, ali i u puno manjem obliku i na području Hrvatske, jest politička platforma ratnih i poratnih profitera. Vrlo je bitno prepoznati one koji su spremni dovesti u sukob narode i nacije na ovom životnom prostoru, a kako bi zaštitili ono što su poharačili. I o tome treba otvoreno pričati. Neodgovorno je vezati terorizam i radikalizam samo uz jednu religiju. Imamo evidencije i neke signale, no u ovom trenutku razina opasnosti ne može se spajati s riječju „terorizam“. Oprezni smo. Naše tajne službe su aktivne i uspješne. Područje Hrvatske i susjednih zemalja trebamo razmatrati kao zajedničko sigurnosno područje.

Najavili ste reorganizaciju MUP-a riječima da ćete ga vratiti 'core businessu'. Znači li to otpuštanja, outsourcing?

Kad smo napravili raščlambu na razini 4 policijske uprave, zaključili smo da imamo veliku glavu i tanke noge. Manjak ljudi je u core businessu. Funkcionalnom reorganizacijom ljudskog potencijala možemo dobiti 1.200 do 1.500 ljudi. Nema govora o otpuštanju, ali ovaj sustav ćemo približiti onome što treba biti, a to je da služi narodu. Napravit ćemo izniman napor, na kraju ćemo imati 300 do 350 ustrojbenih organizacija manje, povećat ćemo prisutnost policajaca u prostoru. Očekujem puno veću efikasnost.

Vaš prethodnik je smijenio 2439 rukovodećih osoba. Brojni slučajevi su završili na Upravnom sudu. Što se u međuvremenu dogodilo s tim?

To je naslijeđen problem, ali ne želim komentirati poteze mog prethodnika. Ovu godinu smo izabrali kao godinu reforme baš zbog toga što svim rukovoditeljima na svim razinama istječu mandati u razdoblju od srpnja do rujna. To nam omogućuje reorganizaciju. Neće biti političkih smjena. Pokazali su to moji dosadašnji potezi. Važno mi je zna li netko raditi posao ili ne. Vidite da su i kod izbora glavnog ravnatelja presudili stručni kriteriji. Tako će biti i sa svim rukovodećim mjestima. Ustrajat ću u depolitizaciji MUP-a.

Razgovarao: Siniša Bogdanić