Opasnost od trovanja u zrakoplovu

Ako u zrakoplovu zaudara po mokrim čarapama, lako je moguće da je u pitanju nešto drugo, a ne putnik na susjednom sjedalu. Jer sličan smrad opisuju stjuardi i putnici prilikom takozvanog "fume eventa" (ispušni plinovi u kabini zrakoplova). Slučajevi neugodnih mirisa događaju se u kabinama, kada štetne pare od motornih ulja kroz kompresore turbina dospiju u ventilacijski sustav. One sadrže otrovne sastojke, koji dospijevaju u ljudski živčani sustav - i mogu dovesti do nepopravljive zdravstvene štete.

U Njemačkoj je 2012. godine novinske naslove punio slučaj zrakoplova Airbus Lufthansine kćeri Germanwingsa, koji se umalo srušio. Dva pilota su navodno u kokpitu udisala kontaminirani kabinski zrak i pokazivali su znakove trovanja. Oni su zamalo izgubili svijest i uz veliki trud su u konačnici uspjeli sigurno prizemljiti zrakoplov u zračnu luku Köln/Bonn. Ali ovaj slučaj nije iznimka. Prema najnovijim podacima saveznog ureda za istraživanje zrakoplovnih nesreća između 2006. i 2013. godine zabilježeno je oko 663 tzv. "fume event" incidenata. Pritom je kod deset takvih slučajeva došlo do "trajnih zdravstvenih oštećenja", navodi se u studiji. Analiza podataka pokazala je "jasna upozorenja koja ukazuju na opterećenja opasna po zdravlje za pilote i kabinsko osoblje u smislu medicine rada." Drugim riječima: rizik za posadu i putnike.

Još jedan dokaz za otrove u kabinama zrakoplova je studija koju je predočila redakcija "Welt am Sonntag". Zrakoplovna tvrtka Condor naložila je Institutu Fresenius da testira njihove zrakoplove na prisutnost nervnog otrova. Zbog toga su uzeti i obrađeni uzorci iz airbusa i boeinga tvrtke Condor. Prema podacima lista "Welt am Sonntag" studija je pokazala zagađenje "u 11 od 12 airbusa tipa A320", "u pet od 13 zrakoplova tipa boeing 757" i "u šest od devet zrakoplova tipa boeing 767". U svim tim zrakoplovima pronađeni su tragovi otrova TCP (trikrezil-fosfat). Condor studiju od 2009. godine drži u tajnosti.

Bolest koju uzrokuju nervni otrovi teško dokazati

TCP ili paration je poznat i iz insekticida pod šifrom E605, a naziva ga se i otrovom za štakore. Svojim sastavom nalikuje nervnom otrovu sarinu i pripada skupini organofosfata. Motornim uljima zrakoplova dodaje se paration kako bi se umanjile štete od korozije u mlaznicama zraka. U gotovo svim suvremenim zrakoplovima zrak za kabine se zapravo ne filtrira već se uzima iz turbina, koje koriste takva ulja. Pritom i najmanje kapljice mogu iscuriti, brzo ispariti i kroz klimatizacijski sustav dospjeti u kabinu.

Prilikom udisanja tih otrova ljudi reagiraju vrlo različito. Dok jedni pate od glavobolje, nadražene sluznice, mučnine, nesanice, drhtanja, ili čak od smetnji u pamćenju i koncentraciji, kod drugih nema baš nikakvih simptoma. Zbog toga je do sada zapravo bilo vrlo teško posljedice po zdravlje dovesti izravno u vezu s tim otrovom u kabinskog zraku.

Frank Bartram, liječnik specijalist opće i ekološke medicine imao je za pacijente više pilota i članova posade zrakoplova, koji su pokazivali znakove trajnih zdravstvenih posljedica nastalih usljed udisanja otrova. "Svi oni imali su genetske devijacije, koje ti organofosfati lošije ili uopće ne razgrađuju, ili dopuštaju da u tijelu postanu još i otrovniji", objašnjava ovaj stručnjak u razgovoru za Deutsche Welle. Za razliku od pravila toksikologa "puno otrova, puno djelovanja, malo otrova, malo djelovanja", nedjelotvorni protuotrovni sustav i prilikom malih količina nervnog otrova može nanijeti velike štete u tijelu, pojašnjava Bartram.

Aerotoksički sindrom

Ova slika bolesti po prvi put je opisana kao aerotoksički sindrom 1999. godine. Prve zdravstvene poteškoće ove vrste potječu još iz pedesetih godina. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) do sada još uvijek nije priznala bolest i zbog toga ni zrakoplovne kompanije niti strukovna udruženja ne mogu pokrenuti istraživanja. Prema najnovijim spoznajama to bi se uskoro ipak moglo promijeniti.

Ovaj tjedan udruga koja se bavi aerotoksinima objavila je kako je jedan od slučajeva smrti britanskih pilota nedvosmisleno upućuje na trovanje organofosfatom. 43-godišnji Richard Westgate umro je u prosincu 2012. godine, a da mu liječnik nije mogao pomoći. On je bolovao od više bolesti, između ostaloga upale srčanog mišića, leukemije, multiple skleroze. Prilikom obdukcije stručnjaci su otkrili oštećenja nervnog sustava uzrokovana trovanjem.

Doživotne posljedice

Kod težih slučajeva trovanje organofosfatom može doći do smetnji u osjetu u rukama i nogama, a dijelom i do nepokretnosti", objašnjava Jörg Handwerg iz Udruženja kabinskog osoblja za DW. Više kolega koji imaju takve zdravstvene poteškoće, upravo zbog toga su izgubili posao i sada su radno nesposobni. Poželjna bi bila regulativa strukovnog udruženja "koja pogođenima omogućuje da nastave raditi negdje drugdje, a ne da spadnu na Hartz IV (socijalna pomoć)", kaže Handwerg. Ugovori većine zrakoplovnih kompanija određuju da se pilot koji izgubi licencu za letenje automatski isključuje iz tvrtke.

Već godinama udruženje pilota Cockpit pokušava uvjeriti zrakoplovne kompanije da u njihove kabine ugrade senzore, koji mogu mjeriti koncentraciju organofosfata, kako bi se moglo reagirati na odgovarajući način. "A za sada nema ni uređaja za filtritranje iako već devet godina pokušavamo pronaći rješenje", žali se Handwerg. Ovaj problem mogao bi se spriječiti kada bi sustavi za ventilaciju u zrakoplovima bili izrađeni na način da u kabinski zrak ne dospijevaju uljne pare i hidraulična tekućina.

To je slučaj kod jednog jedinog modela Boeinga 787. U takozvanom "dreamlineru" zrak ne dolazi iz turbina već se proizvodi električnim putem. "Ipak , to za sada uskraćuju proizvođači, posebno Airbus u Europi, ali i proizvođači Boeinga u Americi", tvrdi Handwerg. Kada bi se njihovi modeli zrakoplova u budućnosti opremili boljim sustavima za klimatizaciju to bi dovelo do većih troškova, i tako sada "kartel sastavljen od politike, zrakoplovnih kompanija, vlasti i proizvođača" sprječava promjene u ovoj branši.