Njemačka: mit o podijeljenom društvu

Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier vidi obveznu tzv. socijalnu godinu kao priliku za suprotstavljanje podjelama u društvu. Nakon nemira ovog ljeta francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je akciju protiv prijeteće podjele u zemlji. A kada su se prije dvije godine u mnogim državama rasplamsale rasprave o obveznom cijepljenju protiv COVID-a 19 često se upozoravalo na moguću podjelu u društvu.

To stvara dojam da su u mnogim zapadnim zemljama političke i kulturne podjele dublje nego ikada ranije. Oštra retorika, koja se često koristi u javnim raspravama - o temama kao što su abortus, rodna ravnopravnost, klimatske promjene, migracija ili rasizam - pojačava takav dojam.

Prema riječima sociologa Stefana Hradila, neosporno je da su društva posljednjih desetljeća postala raznovrsnija. Profesor emeritus na Sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu objašnjava: „Diferencijacija je neizbježna u modernim društvima. To je povezano sa sve većim stupnjem sloboda, obrazovanjem, migracijom i mnogim drugim faktorima."

No to treba jasno razdvojiti od onoga što se naziva podjela: „Diferencijacija uopće ne mora biti podjela. Ona se, doduše, može razviti u podjelu – ali prethodno se mora dogoditi mnogo toga."

Bobby Duffy, šef katedre za političke znanosti na King‘s Collegeu u Londonu, također tvrdi: „Naravno da postoje napetosti između različitih grupa u društvu. Ali one se često preuveličavaju. Studije pokazuju da se, u cjelini, prilično dobro slažemo."

Političari, društveni mediji i iskrivljena percepcija

Postavlja se pitanje: zašto imamo dojam da je u mnogim zemljama potpuno drugačije?

S jedne strane, treba biti svjestan da političari, kreatori javnog mnijenja - a također i mediji - često koriste termine kao što su podjela ili kulturni rat kao borbene izraze, jer žele pobuditi emocije, objašnjava Hradil. Na taj način doprinose krivoj percepciji.

I društvene mreže imaju svoj udio u tome: tamo ne privlače pažnju umjerena, većinska gledišta – već́ ekstremne pozicije i glasne manjine.

Duffy, koji je napisao knjigu o pogrešnoj percepciji društvene stvarnosti, ističe da ulogu igraju i takozvane „kognitivne pristranosti", odnosno nesvjesna izobličenja u razmišljanju i percepciji. „Na primjer, znamo da ljudi više obraćaju pažnju na negativne informacije nego na pozitivne. I znamo da više reagiramo na emotivne priče nego na činjenice i brojeve."

U socijalnoj psihologiji se često govori o „ružičastoj retrospekciji", što znači: „Loše stvari iz prošlosti brzo zaboravljamo, što istovremeno čini sadašnjost lošijom nego što jest."

U svakom društvu postoje različite linije podjela - na primjer između bogatih i siromašnih, desnice i ljevice, mladih i starih. Što se tiče Njemačke, Duffy zaključuje: „U mnogim drugim zemljama, na primjer, vidimo veće napetosti između neke vrste velike gradske elite i ljudi sa sela. To nije posebno izraženo u Njemačkoj. Ali, tema koja jako polarizira Nijemce su migracije."

Može li se izmjeriti podjela?

Društvo, dakle, može biti više podijeljeno kod jednog pitanja, a manje kod drugog. Kada se mjere tendencije podjela, u istraživanju se razlikuje između „tematske polarizacije" i „grupne polarizacije". Dok prva opisuje neslaganje u vezi s konkretnim političkim ili društvenim pitanjima, o visokom stupnju „grupne polarizacije" se govori kada čitave grupe obezvrjeđuju jedna drugu. Prema Duffyju, ta vrsta „plemenskog razmišljanja" podrazumijeva da se drugom taboru u načelu ne vjeruje i da se on na „neki način dehumanizira".

Dok se u Velikoj Britaniji, na primjer, „tematska polarizacija" nije povećala tokom proteklih desetljeća, to nije slučaj s „grupnom polarizacijom". Na primjer, između pristaša i protivnika Brexita. Duffy kaže: „I to je trend zbog kojeg smo svi zabrinuti, a koji je u SAD-u već prilično odmakao."

Prema sociologu Hradilu, društvena podjela se dalje može razložiti na sljedeće četiri dimenzije: društvenu, političku, ekonomsku i socio-kulturnu. Konkretno to znači: koliko toleriram ljude oko sebe? Koliko poštujem političke institucije – a koliko političari poštuju jedni druge? Koliko je društvo financijski podijeljeno? I koliko se različite društvene grupe toleriraju ili nemaju povjerenja jedna u drugu?

Za publikaciju na tu temu on i kolege su ilustrirali rezultate istraživanja Eurobarometra Europske komisije. Građanke i građani 27 država članica EU-a upitani su koliko vjeruju svojim sugrađanima, a koliko svojoj nacionalnoj vladi. Rezultat: u prosjeku u EU-u 60 posto građana „prije ne vjeruje" svojim nacionalnim vladama. Najmanje povjerenja uživaju slovenska vlada (77 posto ispitanika koji joj ne vjeruju) i hrvatska vlada (76 posto).

Situacija je bolja kada je u pitanju socijalna kohezija: u europskom prosjeku samo manjina od 28 posto anketiranih „radije ne" ili „uopće ne vjeruje" ljudima oko sebe. Stopa nepovjerenja je najniža u Danskoj i iznosi pet posto, dok ljudi najviše nepovjerenja jedni prema drugima imaju na Malti (46 posto) i u Francuskoj (38 posto).

Što se tiče Njemačke, brojke pokazuju da su tendencije podjela na političkoj i društvenoj razini relativno niske. Nepovjerenje prema vladi iznosi 44 posto, a nepovjerenje prema sugrađanima 21 posto, što je u oba slučaja ispod prosjeka u Europskoj uniji.

„Razlike u mišljenjima su zdrave"

To što se u Njemačkoj i dalje puno govori o podijeljenosti može biti posljedica toga što Nijemci imaju vrlo romantičnu predstavu o idealnom društvu, smatra Hradil. „Ako je letvica postavljena posebno visoko, onda je čuđenje i uznemirenje zbog sukoba još veće."

No česta upozorenja o podjeli u društvu mogu dovesti do toga da se one stvarno i pojave - i mogu biti zamorna: hoćemo li takva upozorenja i dalje shvaćati ozbiljno ako situacija postane zaista kritična?

Možda bi bilo korisno razmisliti o tome da moderna demokratska društva na neki način žive od toga da se u njima sučeljavaju različita mišljenja i grupacije i da se međusobno suprotstavljaju i bore. Inače se ne bi dalje razvijala.

S tim se slaže i Bobby Duffy: „Političke ili kulturne razlike u mišljenjima su zdrave i neizbježne. Nezdravo je kada ta neslaganja postanu toliko dio osobnog identiteta da više nismo spremni na kompromis - da se smatramo samo dijelom jednog tabora koji neće popustiti pred drugim taborom, bez obzira o kojoj temi se radilo."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu