Novi njemački hit: groblja za kućne ljubimce

Reklama za pseću hranu izgleda poput reklame dućana za delikatesne proizvode, u posebnim buticima se prodaju ukrasni artikli za četvernošce, a psi u njihovom slobodnom vremenu mogu birati između brojnih aktivnosti, naprimjer yoge samo za pse. Pseći život je, u pravilu, puno kraći od ljudskoga, i svaki oproštaj je težak. Reinhard Feldkamp je utemeljio najveće pseće groblje u glavnom njemačkom gradu Berlinu. Reinhard je ujedno i predsjednik Saveznog udruženja pogrebnika koji pokapaju isključivo životinje. Iz iskustva kaže kako: «...životinje, osobito psi i mačke imaju visoki socijalni položaj u njemačkom društvu, u kojem u velikom dijelu kućanstava živi samo po jedna osoba. To uvijek vidim kada umre neka životinja. Tuga kod ljudi je tako velika kao da je preminuo neki bliski član obitelji.»

A pri pokopu nekog psa na «pogrebu» se okupi i cijela obitelj. I to u tamnoj odjeći. Ali kako izgleda rad jednog pogrebnika životinja? Od trenutka u kojem nastupi smrt kućnog ljubimca pa do samog pokopa? «Uvijek se ponavlja ista stvar: najprije nas nazove veterinar. Ili vlasnici životinja. I kažu nam da je životnja preminula i da ju moramo preuzeti još iste noći. U jednoj bivšoj kapelici mi imamo hladnjak koji se ranije koristio

za pokapanja ljudi i u tom hladnjaku mi i po nekoliko dana možemo držati te životinje», kaže pogrebnik.

Nakon dogovora tih detalja tužni vlasnici odlaze na groblje i biraju lokaciju gdje će se nalaziti posljednje prebivalište njihovih životinjskih ljubimaca. Budući da berlinsko groblje postoji tek pet godina i da ima još puno praznog mjesta, vlasnici mogu izabrati baš ono što im se sviđa: «To mije jako važno. Ja ne želim nikome propisati gdje će se nalaziti grob. Neka svatko sam odluči što želi. Za vrijeme sprovoda mi se okupljamo u kapelici gdje ja onda izlažem psa ili mačku».

Životinje se nakon te male ceremonije spušta u jamu...sa ili bez lijesa. Zanimljivo je, kaže pogrebnik Reinhard Feldkamp, da su njegove mušterije pripadnici različitih religija: «Većinom su to kršćani. Ima naravno i muslimana. Bilo je tu i budista. Ali na koncu konca svi se oni pitaju što se događa nakon smrti?»