Njemački tisak: kontradiktorna svakodnevica na Balkanu

Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u izdanju od utorka (4.1.) piše da je Cyrill Stieger devedesetih često bivao u Jugoslaviji koja se krvavo raspadala, izvještavajući za švicarski Neue Züricher Zeitung. Sada je ponovo posjetio poprišta rata poput Vukovara ili Mitrovice, te napisao knjigu: „Moć etničkog. Vidljive i nevidljive linije razdvajanja na Balkanu".

„Tko traži dokaze za učvršćivanje etničkih linija razdvajanja, naći će ih“, piše Stieger. „Tko želi pokazati da suživot u svakodnevici dobro funkcionira i da se ljudi preko linija podjela normalno odnose jedni prema drugima, naći će i to.“

U prikazu knjige Frankfurter Allgemeine Zeitung dalje navodi: „Popis stanja koji nudi Stieger, kojem su strane apodiktičke ocjene te piše u nijansama bez relativizacije, jest diferencirana slika regije koja je u mnogome bolja od lošeg glasa koji ju prati, a opet ipak odgovara i tom lošem glasu."

Stieger opisuje recimo kako je Norveška donirala novac za školu u Vukovaru koju bi zajedno pohađala hrvatska i srpska djeca, ali se to nikad nije dogodilo, što autor pripisuje lokalnim političarima.

Na drugom mjestu piše: „Mještani su daleko pragmatičniji od većine lokalnih političara, koji se radije bave politikom simbola, nego rješavanjem stvarnih problema stanovništva."

Kako navodi FAZ, Stieger piše „o susjedima različitih etnija koji bez problema žive jedni s drugima i zajedno se žale na svoje izabrane predstavnike koji se vječito svađaju“. A to, prema autoru knjige, vodi pitanju zašto onda ljudi stalno biraju takve političare?

„Stiegerova knjiga bila bi još bolja da su odgovori na ova logična pitanja bili opširniji", ocjenjuje FAZ. „Na kraju krajeva, poznavanje metoda kojima recimo nacionalističke stranke u Bosni osiguravaju svoje sljedbenike ključno je za razumijevanje njihovog upornog uspjeha. Doduše, Stieger se uglavnom samo površinski dotiče odgovora."

Prema prikazu frankfurtskog dnevnika, autor piše da „etnonacionalne" stranke kontroliraju političke institucije i privredne mreže, čime kontroliraju i javni i privatni sektor te dijele radna mjesta i funkcije lojalnima.

Mitrovica: ljudi ne razgovaraju ali trguju

U podijeljenoj Mitrovici autor sreće ljude koji nikada nisu bili na drugoj strani grada, Srbe i Albance koji nemaju nikakvog kontakta i najčešće nemaju volju da to promjene. S druge strane, navodi FAZ, Stieger piše da „privreda (uključujući šverc) uglavnom bez problema funkcionira preko etničkih granica“.

Slično zatiče u Bosni. „Tko bi se samo oslonio na zlobnu retoriku nacionalističkih političara ili zaoštrene reportaže ponekog domaćeg i stranog izvještača, koji dramatičnim tonovima predskazuju novo razbuktavanje nasilnih sukoba ili raspad bosanske države, taj bi bio zapanjen koliko se normalno i nespektakularno (...) odvija život u etnički na tri dijela podijeljenoj Bosni", piše u knjizi.

S druge strane, i ovdje su škole podijeljene, ali su nacionalistički ispadi među susjedima rijetki. FAZ u prikazu piše: „Ako mnogi ljudi, koji svakodnevno nekako žive zajedno, ipak onda glasaju za 'nacionalne' stranke, to nije samo iz ekonomskih razloga nego ima dublje uzroke: očito se, piše Stieger, upravo u etnički mješovitim mjestima mnogi 'osjećaju najbolje zaštićenima pod okriljem svoje nacionalne stranke'."

„Moć etničkog je tako često i moć navike, bliskog i poznatog, koja se crpi iz straha od neizvjesnosti i drugačijeg. U tom pogledu Balkan jedva da se razlikuje od Zapadne Europe gdje se tek gradi etničko i religijsko miješanje bez jasnih većina kakvo već stoljećima postoji na mnogim mjestima na jugoistoku kontinenta“, zaključuje FAZ u prikazu knjige Cyrilla Stiegera.

Utjecaj mnogo veći od tiraže

Berlinski Tageszeitung (TAZ) donosi reportažu o beogradskom tjedniku Vreme koji „doduše i dalje ima veliki utjecaj na društvo – ali se sada bori za preživljavanje".

Navodeći da su i za Vreme „počela moderna vremena“, njemački list piše da je prošlog mjeseca pokrenut novi portal tog tjednika. Urednik portala Andrej Ivanji navodi da su razlozi prije svega ekonomske prirode. „Doslovno vodimo bitku za preživljavanje", kaže Ivanji za taz. „Ne može se živjeti samo od činjenice da Vreme zahvaljujući ugledu ima jak utjecaj na donosioce odluka i građanski dio društva."

Berlinski list navodi da je tiraža opala na pet do šest tisuća primjeraka, koji se prodaju za po 250 dinara „što mnogi u Srbiji ne mogu lako izdvojiti". Na to dolazi snažna inflacija.

Taz prenosi da su sadržaji na portalu Vremena besplatni za čitaoce, a nada je da će nova publika tako postati spremnija platiti tiskano ili kompletno online izdanje tjednika. Kad poraste čitanost samog portala, piše list, onda bi i on mogao zaraditi i od oglasa.

Vreme „oduvijek predstavlja simbol profesionalnog novinarstva, pouzdanosti i borbe za demokraciju i ljudska prava", piše taz.

„U današnjoj Srbiji pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem, za kojeg u Bruxellesu prostiru crveni tepih, kvalitetno novinarstvo se ne podrazumijeva, naprotiv, ono je deficitarna roba. Za to postoje razlozi. Povećao se broj napada i prijetnji smrću protiv novinara. Mediji odani vlastima dominiraju tržištem i država ih financijski podržava dok oni ocrnjuju istraživačke novinare - isto rade i predstavnici vlasti“, zaključuje taz.

„Mediji koji, poput Vremena, plivaju protiv struje tumaraju od jednog do drugog projektnog natječaja, tek ponekad im dopadnu mrvice iz državne blagajne. Oglašivači su također pod pritiskom, suzdržani da se pojavljuju u medijima koji nisu pod državnom kontrolom", dodaje se u tekstu.

„Profesionalno novinarstvo u Srbiji je mučan posao“, kaže Ivanji. „Stalno se pliva uzvodno, zarađuje se premalo novca, a stalno ste na meti hajki vladajućih političara i medija koje oni kontroliraju."

Pripremio: Nemanja Rujević

 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu