Njemačke iluzije o Putinu

Kada se u petak savezna kancelarka Angela Merkel u Sočiju susretne s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom bit će to vrhunac „ruskog tjedna" njemačke vanjske politike. Posljednjih dana su Moskvu već posjetili novi šef diplomacije Heiko Maas kao i ministar gospodarstva Peter Altmaier.

Intenzivna diplomatska aktivnost vraća njemačko-ruske odnose u fokus njemačke javnosti, posebno jer soliranje američkog predsjednika Donalda Trumpa stavlja transatlantsko prijateljstvo na teško iskušenje. Ne čudi onda što se politički glasovi iz Njemačke zalažu za približavanje Rusiji.

No grdno se vara svatko tko misli da će popuštanje u odnosima s Rusijom početi jednostranim ustupcima na području ekonomskih sankcija ili drugim trulim kompromisima. Ne samo zato što bi popustljiva politika u Moskvi bila interpretirana kao slabost. Kao da mnogima još nije jasno da Putinu konfrontacija sa Zapadom treba za učvršćivanje moći kod kuće, za skretanje pozornosti stanovništva s ekonomske stagnacije i socijalnih problema.

Zato je naivno vjerovati da se s Putinom može dogovoriti o Ukrajini ili pregovarati o novom europskom mirovnom poretku. Tu je priliku Putin sam torpedirao agresivnom vanjskom politikom prema Ukrajini, ali i pokušajem utjecaja na izbore na Zapadu i cyber-napadima na njemačke institucije.

Može se sumnjati je li Putinova Rusija – dakle ne Rusija po sebi – u ovim vremenima pravi partner za produbljivanje energetskih odnosa. U svakom slučaju treba osigurati da planirani plinovod Sjeverni tok 2 ne ugrožava europski interes da se Ukrajina stabilizira ekonomski i politički. Ispravno je stoga što ministar gospodarstva Altmaier traži jamstva da gradnjom Sjevernog toka 2 Ukrajina ne ostane bez tranzitnih pristojbi za plin. Pa ipak, ti detalji bi morali biti dio šire i dugoročnije strategije prema Rusiji.

Nužno je da Njemačka shvati da je u odnosu s Putinom potrebna izdržljivost, da neće biti ekspresnih dogovora. Sve dok se Kremlj drži agresivne politike prema Ukrajini – a to će trajati sve dok služi učvršćivanju Putinove moći kod kuće – sankcije moraju ostati na snazi. Potpuno pogrešan signal bio bi čak i postupni izlazak iz sankcija. Njemačka vanjska politika mora se držati načela europskog mirovnog poretka koji Moskva gazi.

Drugo, treba znatno podići njemačku – i zajedničku europsku – obrambenu spremnost u tradicionalnom smislu kao i protiv hibridnog cyber-rata. Treće, s Moskvom, koju se eufemistički naziva „partnerom", u vlastitom vanjskopolitičkom interesu treba pragmatično komunicirati u pojedinim međunarodnim pitanjima kao što je atomski sporazum s Iranom.

Diplomatska strategija prema Rusiji mora se poduprijeti kroz dva važna elementa. Najprije, zapadna politika ne smije ishitreno i histerično reagirati na provokacije iz Moskve. Od toga na kraju profitira samo Kremlj, dok vjerodostojnost Zapada znatno trpi. Britanska premijerka Theresa May je poslije napada na dvostrukog agenta Sergeja Skripalja pokazala kako ne treba raditi. Tako se samo jača iz Kremlja konstruirana slika „Zapada" kao neprijatelja.

Osim toga, Njemačka i cijela Europa moraju se jače otvoriti prema ruskom društvu. Potreban je dalekosežni dijalog sa svim političkim snagama i skupinama u Rusiji – uključujući i one nacionalističke, patriotske i konzervativne. S pravom postoji briga zbog otuđenja između Nijemaca i Rusa, ali ona se dugoročno može nadići samo dijalogom kojim dominiraju trezven ton i uvjerenost u vlastita načela.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.