Niti nasilje neće uplašiti studente Srbije

Usprkos minusu na termometru, više od pedeset tisuća studenata i građana  prosvjedovalo je ispred zgrade državne televizije RTS u Beogradu. Pod parolom „Naše pravo da znamo sve" iskazuju nezadovoljstvo kako ta televizija izvještava o stanju u Srbiji.

Prosvjed je počeo petnaestominutnom šutnjom zbog 15 osoba nastradalih u padu nadstrešnice kolodvora u Novom Sadu, a tišina je upotpunjena samo blicevima mobitela. Kad je došlo vrijeme emitiranja središnjeg dnevnika, masa je skandirala „pustite nas uživo".

Trobojnice Srbije vijorile su se među mnogobrojnim transparentima, buka zviždaljki, vuvuzela i lupanja o posuđe čula se u krugu od nekoliko kilometara. A kad je prosvjed završen, studenti su se po vratili na svoje fakultete koji su u potpunoj blokadi od početka prosinca.

Ovo je bio samo jedan u nizu skupova širom Srbije ovog tjedna, održanih zbog napada na studente u blokadi. U petak je tijekom prosvjeda u Novom Sadu, na okupljene nožem nasrnuo stariji čovjek, dok je dan prije studenticu prve godine Pravnog fakulteta tijekom petnaestominutne blokade, automobilom udario M.P. i ozbiljno je povrijedio. U noći između 13. i 14. siječnja je skupna mlađih osoba napala studente Pravnog fakulteta u Beogradu, a nakon teških riječi su potegnute i staklene boce.

Dosta im je korupcije i zatvaranja očiju

Marko, student Beogradskog univerziteta, za DW kaže da su napadi na buduće pravnike čiji je fakultet „relevantan u cijelom procesu i nadležan je za pregledanje dokumentacije u vezi sa padom nadstrešnice" i simbolični pokazatelj kako rade „dobru stvar, čim nas na ovako nepravedan i nasilan način pokušavaju uplašiti". Za njega je glavni razlog prije mjesec dana priključiti se blokadi – korupcija. „Iako je nadstrešnica kap u punoj čaši, ona pokazuje svu korupciju ovog sistema. Nepostupanje institucija dodatno 'potpaljuje' studente, što u nama budi inat i daje motivaciju da nastavimo dalje", kaže Beograđanin.

Napadi na studente prethodnih dana stvorili su atmosferu straha među građanima Srbije, a kako objašnjava Paraćinka Jovana Ilić, studentica Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu. Upravo je osjećaj nesigurnosti jedan od motiva zbog kojih ne odustaje od blokada. „Ne osjećam se nigdje sigurno. Zbog toga je parola našeg fakulteta 'Trulo do srži', jer je neophodna promjena sistema u kojem živimo. Želim ostati u Srbiji, ovdje imati porodicu i iz istih razloga sve moje kolege žele bolje uvjete život", kaže studentica.

Solidarnost, zajedništvo i empatija su ono što joj vraća nadu kako njihova borba nije uzaludna, a sve pritiske koji dolaze od onih koji su protiv prosvjeda ona smatra posljedicom medijskog mraka.

Je li to politika ili život studenata?

S tim se slaže i Marko koji dodaje kako ljudi koji u porodici nemaju studente ili mlade da ih obavijeste, „nisu dovoljno upoznati ni koji su naši osnovni ciljevi, a kamoli zašto se tako borimo. Mislim da oni samo nisu dovoljno budni".

Razočaranost u promjene u devedesetima, po njegovom mišljenju su ih dovele u situaciju da u sve sumnjaju, „jer tko se opekao na vrelo mlijeko i u hladni jogurt puše".

Studenti koji ne podržavaju blokade nisu bili voljni nešto reći za DW, ali je to rado učinio roditelj jedne studentice kojem se ne sviđaju "politički obojeni" prosvjedi: „Ako se studenti bore za standard, za bolje sutra u nauci, u svakoj sferi života, uvijek ću ih podržati. Ali blokade fakulteta koja se prelijevaju na ulice apsolutno treba izbjeći, što zbog sigurnosti studenata, što zbog sigurnosti svih građana", kaže Mirko T.

On smatra kako „autonomija fakulteta u amfiteatru ne znači autonomiju na Slaviji niti ispred RTS-a", te da je važno „stvari nazvati pravim imenom". „Ako ovi prosvjedi vode promjeni državnog aparata, aparata koji ja ne podržavam – onda to treba otvoreno reći. Ali treba reći i što dan posle. Ako to ne znaju, neka ne rade to što rade", smatra otac studentice.

Mediji sustavno šire mržnju

Upravo su medijske poruke koje vlast plasira ohrabrile građane uzeti "pravdu u svoje ruke" i „kod nekih ljudi već stvorile sliku o studentima kao neprijateljima države", smatra Viktor Stamenković, doktorand Fakulteta političkih nauka u Beogradu. Ako se svakodnevno „preko tabloida i televizija sa nacionalnom frekvencijom, studenti nazivaju stranim plaćenicima, ustašama, agentima obavještajnih službi, objavljuju im se putovnice i opravdavaju ljudi koji ih gaze automobilima, vlast više ne mora organizirati napade. Pojedini građani nezadovoljni blokadama će to sami raditi, jer je stvoren narativ da je to opravdano".

Stamenković vjeruje kako sve agresivniji napadi ne idu u korist ni samom režimu jer i „kod onih birača koji možda nisu imali definiran stav o blokadama budi pozitivna osjećaje prema studentima".

Što vrijeme odmiče, bit će teže za Vučića

Izlaz iz trenutne krize Stamenković jedino vidi u ispunjenju barem nekih od zahtjeva studenata, a to će ovisiti i od toga koje će se društvene skupine pridružiti studentima u općem štrajku najavljenog za 24. siječanj.

„Vlast je, nizom pogrešnih odluka u upravljanju ovom situacijom, sebe dovela u veoma nategnut položaj, jer će, s jedne strane, prije ili kasnije morati  popustiti pred zahtjevima studenata i građana, ali mora pronaći način to učiniti i tako da ispunjenje tih zahtjeva ne ugrozi njene osnovne temelje", sažima Stamenković za DW. "A pronaći ravnotežu između ispunjenja zahtjeva i očuvanja vlasti postaje sve teže kako vrijeme odmiče."

Iako ne vjeruju kako su opravdane prijetnje kako im se neće priznati školska godina jer ne dolaze od profesora već predstavnika vlasti, Jovana je uvjerena kako su studenti spremni i na tu žrtvu, ako je to cijena koju treba platiti za bolje sutra. „Svi imamo želju položiti ispite i završiti fakultet, ali je ovo trenutno najvažniji ispit", misli studentica.

Marko je uvjeren kako je „promjena već počela i što se više ljudi voljno i punim  srcem priključi ovome, lakše će nam biti učiniti kvalitetniju promjenu".

Studenti nastavljaju s blokadama, kako kažu, sve do ispunjenja četiri postavljenja zahtjeva: objavljivanje potpune dokumentacije o rekonstrukciji željezničke stanice u Novom Sadu, odbacivanje optužbi protiv uhićenih i privedenih studenata i mladih na prosvjedima, podnošenje krivičnih prijava protiv napadača na studente i profesore i njihovo procesuiranje, kao i povećanje budžeta za visoko školsko obrazovanje za 20 posto.