Nagrada za emigrantsku priču o odlasku iz Titove Jugoslavije

"Mislila sam da pada kiša. Ali to moje oči suze" - ti stihovi jedne mađarske pjesme spontano su pali na pamet Melindi Nadj Abonji tijekom njezinog zahvalnog govora pri proglašenju dobitnika Njemačke književne nagrade u ponedjeljak (4.10.) u Frankfurtu. Tu pjesmu je, kaže, jako voljela kad je bila mala. Roman za koji je dobila nagradu "Tauben fliegen auf", prema njezinim riječima, svojevrsni je hommage njezinoj mađarskoj baki kod koje je provela prve godine svog života.

Za mnoge uvijek "oni s Balkana"

Melinda Nadj Abonji rođena je 1968. godine u Vojvodini, 1974. je s roditeljima emigrirala u Švicarsku. Po tome dijeli sudbinu s glavnim likom iz njezinog romana, Ildiko, koja priča kako obitelj Kocsis okreće leđa Titovoj Jugoslaviji i pokušava početi novi život u jednom švicarskom selu. Roditelji Kocsis bjesomučno rade u svojoj kafeteriji da bi osigurali uvjete za pristojan život svoje dvije kćeri - i stekli poštovanje.

Oni se prilagođavaju novoj sredini, polažu test za državljanstvo, postaju Švicarci - na prvi pogled riječ je o vrlo uspješnoj integraciji. Ali samo na prvi pogled. Jer kod mnogih svojih švicarskih sugrađana oni ostaju "Balkanci". Kada jedan od gostiju kafeterije razmaže izmet po WC-u, Ildiko je definitivno puna kapa servilne ljubaznosti koju traži njezin posao kod roditelja. Odlazi u veliki grad, pomalo nesigurna zbog neizvjesnosti onoga što je čeka, ali samouvjerena jer uzima život u svoje ruke.

Roman Nadj Aboni proizlazi iz burnih događaja iz najnovije europske povijesti. Oslikava i bijedu socijalizma, rat i položaj mađarske manjine u Srbiji. No, prije svega opisuje život na razmeđi raznih kultura i iritacije koje on stvara. Tako Ildiko, pri odlasku, upada u oči da je ime njezinog rodnog grada na ulasku u grad napisano u tri verzije: na latinici, na ćirilici i na mađarskom.

Odskočna daska za nepoznate autore

Njemačka udruga nakladnika i knjižara od 2005. godine tradicionalno večer uoči otvaranja Frankfurtskog sajma knjiga, objavljuje dobitnika Njemačke književne nagrade za najbolji roman godine napisan na njemačkom jeziku, dotirane s 25.000 eura. Ona se, iako nova, vrlo brzo afirmirala kao jedna od najvažnijih književnih nagrada na svijetu. Utemeljena je po uzoru na englesku Bookerovu nagradu i francusku Prix Goncourt, a trebala bi pomoći stranim izdavačima da pronađu ono što je posebno dobro u moru recentne njemačke produkcije. Nakladnici i knjižari su je uveli sigurno iz sebičnih razloga. U užem izboru nađe se, naime, nekoliko naslova uglavnom nepoznatih i neafirmiranih autora koji se do tog trenutka ne prodaju baš najbolje, što se stubokom promijeni nakon objavljivanja liste nominiranih.

Onaj tko na koncu dobije Njemačku književnu nagradu preko noći mijenja svoj status iz "no-name-pisca" u "shooting star" i može računati s puno boljom prodajom svojih knjiga. To su dokazala iskustva laureata iz prethodnih godina: roman dobitnika nagrade 2008. Uwea Tellkampa "Der Turm", na primjer, preveden je već na deset jezika i u kratkom roku se koracima od sedam milja popeo na listi najprodavanijih knjiga. A to je, naravno, dobro za autore, ali i za njihove nakladnike i za knjižare.

Autorice: Gabriela Schaaf, Sonja Badorek (D. Dragojević)

Odg. ur.:A. Šubić