Mora li gospodarstvo doista stalno rasti?

Kritički pogled na gospodarski rast već je pronašao svoj put i u veliki riječnik njemačkog jezika Duden. Tamo postoji formulacija „fetišist rasta, predstavnik fetišizma rasta". Duden to definira kao gledište „koje gospodarski rast uzdiže do razine fetiša". U kategoriji „korištenje" stoji: „pežorativno".

Rasprava o teoriji da gospodarstvo mora uvijek rasti, rasti i samo rasti počela se voditi 1972., kada je „Rimski klub" predstavio izvještaj o „granicama rasta".

Globalna katastrofa najkasnije 2100 godine?

Rimski klub je skup stručnjaka različitih disciplina iz više od 30 zemalja, a osnovan je 1968. godine. U izvještaju „Granice rasta", prvom sveobuhvatnom i znanstveno utemeljenom istraživanju o budućnosti Zemlje, stručnjaci upozoravaju na probleme s kojima će se suočiti svijet orijentiran isključivo pčrema gospodarskom rastu.

Pod vodstvom američkog ekonomista Dennisa Meadowsa istraživački tim od 17 ljudi u SAD-u na Massachusetts Institute of Technology (MIT) proveo je složene kompjuterske simulacije.

Projekcije su jasno pokazale da „nastavak dosadašnjeg načina vođenja ekonomije" ne bi bio moguć bez velikih kriza. Prema studiji sačinjenoj prije pola stoljeća, ako čovječanstvo nastavi živjeti kao prije, može se očekivati nagli porast svjetske populacije. Zalihe sirovina ponestale bi za nekoliko desetljeća ili bi njihovo vađenje moglo postati toliko skupo da se rudarenje više ne bi isplatilo. Dugo rastuća industrija tada bi propala, a onečišćenje okoliša dodatno bi ubrzalo propast. Katastrofa za globalno društvo bila bi neizbježna najkasnije do 2100. godine.

Uz to, naglašava se u studiji „Granice rasta", tehnički napredak ne može zaustaviti takav razvoj – on bi mogao produljiti vrijeme do kolapsa, ali to bi samo malo pomaknulo granice rasta, ali ih ne bi ukinulo.

Danas, 50 godina kasnije, toga je svjestan i sve veći broj ljudi u Njemačkoj – široka mreža prodavaonica bio i organske hrane, na primjer, može postojati samo zato jer postoji uvjerenje njihovih kupaca da vječni rast naprosto nije moguć.

„Prosperitet se temelji na rastu"

Na taj stav ekonomist Volker Wieland sa Goethe-Sveučilišta u Frankfurtu samo odmahuje glavom. Takvo mišljenje je pomalo kao da kažete da „struja dolazi iz utičnice", ironizira Wieland.

A i većina poduzetnika poput Andreasa Widla također reagiraju s nerazumijevanjem na ideju ne-rasta. On je direktor tvrtke Samson AG u Frankfurtu na Majni, globalnog proizvođača industrijskih ventila. „Sav naš prosperitet temelji se na rastu iz prošlosti", kaže Widl. Sukladno tome, potpuno mu je nezamislivo da se odrekne budućeg rasta, upravo suprotno - on je predan rastu i ulaže gotovo 400 milijuna eura u Offenbach. Tvrtka će se tamo preseliti jer stara lokacija u Frankfurtu sada puca po šavovima. Da bi se moglo upravljati takvim investicijama potreban je rast.

Stope rasta u stalnom padu, plaće stagniraju

Njemački gospodarski rast konstantno se usporava tijekom desetljeća: u 1950-ima postojale su stope rasta od osam posto ili više, a u 1980-ima bile su oko dva posto. U posljednja dva desetljeća rast je iznosio samo jedan posto godišnje, a 2023. i 2024. čak je došlo do blagog pada gospodarske proizvodnje, kaže Widl. „Velike korporacije ulažu tamo gdje postoji rast i gdje ga se može očekivati ​​u budućnosti“, a to je u inozemstvu, izvan Njemačke, upozorava poduzetnik. Po njegovom mišljenju time raste rizik od silazne spirale koja postaje sve jačom i vuče društvo prema dolje.

Ekonomski stručnjak Wieland također ne vidi nikakve pozitivne aspekte pada gospodarstva. „Ako ništa ne raste, nikakvo povećanje se ne može raspodijeliti", kaže on. Rezultat su sve veći sporovi unutar društva o raspodjeli onoga što je na raspolaganju. „Ako država u konačnici bude morala raspodijeliti gubitke u gospodarstvu koje se smanjuje, to će biti stvarno gorko."

U međunarodnoj usporedbi Njemačka je prilično loša u pogledu rasta, također i što se tiče njezinih izgleda za rast. Zaostatak za SAD-om i drugim industrijaliziranim zemljama je sve veći iz godine u godinu. Ta slabost utječe i na životni standard građana. Na primjer, ljudi u SAD-u mogu si priuštiti više jer su realne plaće porasle od 2018. Nasuprot tome, njemački realni prihodi stagniraju. „Rast omogućuje stvaranje većeg prosperiteta u svim segmentima", kaže Wieland.

Može i bez štete po klimu

U isto vrijeme rast ne smije dalje opterećivati ​​okoliš i klimu. Razdvajanje gospodarskog rasta i stalnog povećanja emisija plinova štetnih za klimu glavni je cilj „zelenog rasta". U vezi s tim trendom Njemačka se barem kreće u dobrom smjeru.

Od ponovnog ujedinjenja 1990. njemačko gospodarstvo poraslo je ukupno za 50 posto, dok su istodobno emisije stakleničkih plinova koji su štetne za klimu smanjene za oko trećinu u istom razdoblju. „To je, dakle, moguće", kaže Wieland. „S većim rastom možemo čak bolje zaštititi klimu."

Ali u trenutnoj situaciji u Njemačkoj veći rast je samo želja a ne realnost. Središnji zadatak nove savezne vlade biti će osigurati veći rast. Jer, barem kada je riječ o njemačkim političkim strankama, koliko god bili različiti recepti o načinu dolaska do tog cilja, postoji veliki konsenzus oko toga što se želi postići: veći rast je bolji nego nikakav.