Može li Poljska spasiti rijeku Odru?

Ponovno širenje zlatnih algi (Prymnesium parvum) trebalo bi se zaustaviti uz pomoć vodikovog peroksida (H2O2). Poljska je tu kemikaliju već „ubrizgala“ u pritoke rijeke Odre. Kiselina se inače koristi za izbjeljivanje papira, tekstila ili kose – a u nešto slabijoj koncentraciji i za dezinfekciju rana.

Poljska nije jedina zemlja koja se bori protiv te pošasti. Odra izvire u Češkoj, a teče uzduž njemačko-poljske granice prema sjeveru, gdje utječe u Baltičko more. Sudeći po navodima stručnog znanstvenog magazina Nature, cvjetanje algi je fenomen koji se diljem svijeta uočava sve češće i sve intenzivnije. 

Što je cvjetanje algi?

Alge žive u morima, jezerima i rijekama. Osim velikih vrsta, koje se može uočiti i golim okom i koje mogu narasti i do 60 centimetara, postoje i mikroskopski male alge, takozvane mikroalge. One su životno važne za vodeni eko-sustav. No, ako se prebrzo i nekontrolirano šire, određene vrste tih algi, poput onih u Odri, produciraju otrovne tvari koje mogu naštetiti ribama, ljudima, ali i drugim sudionicima ekosustava.

Do cvjetanja algi dolazi zbog kombinacije cijelog niza faktora: od viših temperatura, i više svjetla pa sve do povećane količine hranjivih tvari u vodi. Neka istraživanja sugeriraju da bi se fenomen cvjetanja algi mogao pojačati u budućnosti, i to zbog porasta temperature kao posljedice klimatskih promjena.

Pomor riba u Odri u 2022. je označen kao „ekološka katastrofa koju su prouzročili ljudi“. Istraživači su naime otkrili da je glavni  razlog cvjetanja algi tada bila visoka razina soli u vodi, zbog slane vode iz rudnika ugljena i drugih industrijskih pogona koja je tada završila u Odri.   

Kakve posljedice vodikov peroksid ima za okoliš?

Sudeći po navodima poljskog Ministarstva klime i zaštite okoliša, vodikov peroksid je uništio 90 posto zlatnih algi na ušću, odnosno mjestu gdje se kanal Gliwice spaja s rijekom Klodnice. To je jedna pritoka rijeke Odre. 

Nije to bilo prvi put da je za „ubijanje“ algi iskorišteno sredstvo za izbjeljivanje. I 2017. je u Velikoj Britaniji ta operacija okončana uspješno. Kako kaže Christian Wolter, znanstvenik s Instituta Leibniz za istraživanje vodene ekologije i ribarenja u unutarnjim vodama, to je ipak bilo prvi put da je jedno takvo sredstvo iskorišteno u nekoj rijeci, a ne samo u stajaćoj vodi. 

Ekološki efekti kemikalije nisu u potpunosti poznati, pojašnjava Jacek Engel iz poljske ekološke organizacije Greenmind Foundation. Engel dodaje kako njegovi kolegice i kolege istražuju kako vodikov peroksid utječe na druge dijelove eko-sustava, primjerice na plankton, kao važan izvor hrane u vodi.

Kod lokalnih efekata, do kojih dolazi ili može doći na nekom dijelu rijeke, moraju se odvagnuti i potencijalno veće posljedice do kojih dolazi zbog širenja zlatnih algi, kaže Wolter: “Naravno da to ne ubija samo zlatne alge. Ubija sve. Ali svejedno ubijaju organizme na jednom određenom mjestu, kako bi spasili kompletan eko-sustav Odre.“

Prava koncentracija kemikalije je od ključnog značaja kako bi se spriječilo da se uništi i druge organizme, naglašava Elisabeth Varga, znanstvenica na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Beču. „Mora se pronaći koncentraciju koja je dovoljno jaka da uništi mikroalge i spriječi njihov rast, ali i koja nije previsoka kako ne bi negativno utjecala na sva druga živa bića.“

Vodikov peroksid se, sudeći po saznanjima iz britanskih eksperimenata, razgrađuje nakon kratkog vremena i brzo postaje bezopasan. Testovi su pokazali da „ribe, puževi, crvi, rakovi i školjke ne trpe nikakvu štetu zbog tog tretmana“.

Učinkovita mjera?

Poljsko Ministarstvo za zaštitu klime naglašava da je upotreba vodikovog peroksida krizni potez. „To je kratkoročna mjera“, uzvraća toksikolog Julios Kontchou iz njemačke sekcije Greenpeacea: „To nije rješenje za problem koji mi imamo u Odri.“

Najvažnije rješenje bi bilo da vlasti znatno spuste granicu dozvoljene količine slane vode iz rudnika i industrije koju se smije ispustiti u Odru, kaže Kontchou. Korištenje vodikovog peroksida je primjer za to kako se bori protiv simptoma, ali ne i za rješenje stvarnog problema, napominje Wolter. Zamjenik poljskog ministra zaduženog za zaštitu klime je najavio gradnju postrojenja za desalinizaciju vode, s ciljem poboljšanja kvalitete vode u rijeci Odri. 

Iz njemačke ekološke organizacije BUND i nekih poljskih eko-udruga argumentiraju pak kako se kod zaštite Odre ne bi trebalo samo koncentrirati na mjere nadzora količine soli u vodi. Moralo se bi održati rijeku Odru u što je više moguće prirodnijem obliku, umjesto da ju se koristi kao vodenu prometnicu za teretna plovila i turističke brodove, kažu aktivisti.

Wolter dodaje da u Europskoj uniji postoje brojne (i stroge) direktive o rijekama: „Problem je implementacija. I to ne pogađa samo Poljsku, već i druge zemlje članice. Diljem Europe 60 posto rijeka nije u dobrom ekološkom stanju“, kaže ovaj stručnjak. I dodaje da većina njemačkih rijeka ne ispunjava ciljeve koje definira EU po pitanju kvalitete vode.