Mišljenje: Zašto je Joseph Ratzinger promašio temu

Joseph Ratzinger, nekadašnji papa Benedikt XVI., se brani. Konačno. Kako je i najavio. On komentira optužbe protiv njega i oštre kritike nakon objavljivanja izvještaja jedne minhenske odvjetničke kancelarije o seksualnom zlostavljanju i zataškavanju tih djela, koje se događalo i dok je on bio nadbiskup u Münchenu i Freisingu.

Pismo koje je istovremeno objavljeno na osam jezika, bilo da ga je u potpunosti sam pisao ili djelomice uz pomoć nekog drugog, pravi je Ratzingerov tekst. Iz razumljivih razloga to ne vrijedi za 80 stranica njegove izjave, koje su bile dio izvještaja na 1.900 stranica, koji je 20. siječnja objavila minhenska odvjetnička kancelarija Westpfahl Spilker Wastl. I u kojem je osporiva, netočna tvrdnja bivšeg pape razotkrivena kao laž.

Bez preuzimanja odgovornosti

A sada? Je li pismo, koje nakon 82 stranice izjave ima jedva 70 redaka, molba za oprost, implikacija priznanja krivice? Neki su to pročitali u tom tekstu. Ali oprez: isprika za što? Ovo pismo se ne odnosi na nekadašnje žrtve. Prije nego što je Ratzinger po prvi put u pismu napisao „ljudi koje su seksualno zlostavljali svećenici“, dobrih desetak puta je napisao riječ „ja“. Zamjenice „mene, meni, moje", kada 94-godišnji nekadašnji papa govori o sebi pojavljuju se još češće. Da, Ratzinger je tako to formulirao – „iskrena molba za oprost". Ali, za ovu molbu nedostaje bilo kakva forma priznanja krivice, preuzimanje odgovornosti.

Jedan od onih, koje minhenski izvještaj također tereti zbog neprimjerenog ponašanja, je njegov nasljednik na dužnosti nadbiskupa u Münchenu i Freisingu, kardinal Friedrich Wetter. On, koji će također uskoro napuniti 94 godine, reagirao je već krajem siječnja. On je suštinske rečenice o njegovoj odgovornosti formulirao s gotovo kršćanskom poniznošću. „U Katoličkoj crkvi je kroz teologiju i kanonsko pravo sva moć koncentrirana skoro isključivo na mjesnog biskupa. I njegova odgovornost se ne može prebaciti na nekog drugog", napisao je kardinal. I zbog toga moli za oprost.

To isto vrijedi i za Wetterovog prethodnika Ratzingera. Bilo da se radi o biskupu ili nadbiskupu, on je odgovoran za ono što se događa u njegovoj biskupiji – tako to crkva vidi.

Oporuka

Pri tom je ovo novo pismo, možda posljednji tekst duhovnog karaktera nekadašnjeg pape, neka vrsta oporuke. Možda te može i dirnuti, jer te uvodi u svijet vjere Josepha Ratzingera, koji ima povjerenje u milostivog Boga. Ali on ne ide dalje u rasvjetljavanju odgovornosti. Uvijek su drugi krivi.

I onda još treba cijeniti kontekst pisma. Joseph Ratzinger u međuvremenu živi povučeno. Nije više kardinal ni papa. No, ipak u zaglavlju pisma stoji „Benedikt XVI., papa emeritus" – titula koja uopće nije crkveno regulirana i do sada nije bila predviđena. A potpisao se kao Benedikt XVI. To je zapravo uloga onoga koji je nekada bio papa i zbog toga mora ostati bezgrešan. Onoga, koji sebi ne želi dopustiti rečenicu da je i on mogao napraviti grešku. Ma naravno da nije. Za to će se već pobrinuti odvjetnici.

Samo bezgrešni pape

I u tome leži neuspjeh njegovog pisma. Kada takva jedna duhovna ličnost, jedan veliki teolog, ne može pisati o vlastitoj krivici i odgovornosti – tko onda može? Neka nitko ne baca prvi kamen. Svi nekadašnji pape, bilo da su griješni ili ne, u međuvremenu su, ako ne sveti onda barem blaženi. Izgleda da je put Katoličke crkve kroz vrijeme popločan bezgrešnim papama.

I za kraj: Ratzinger sve skupa dva puta upotrebljava riječ „žrtva“ – dva puta među dobrih 900 riječi. Nakon toga se nađe još desetak puta „ja". On je sigurno sve učinio kako treba.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu