Milijuni za "savjete" Siemensu - i lisice za člana uprave

Jedan od aktivnih članova uprave ovog koncerna, Johannes Feldmayer je sa fotelje direktora za poslove Europe odveden na ne baš tako ugodnu klupu istražnog zatvora.

To zapravo nije posljedica skandala sa "crnim fondovima" u kojem se Siemens već dugo koprca ali je svakako posljedica činjenice da tužilaštvo u posljednje vrijeme malo bolje gleda što se radi u Siemensu. Utoliko su istražitelji prošle godine pronašli i ugovor o savjetničkim uslugama sa Wilhelmom Schleskyem. Taj bivši savjetnik je već gost policije jer je i njegova usluga za koje je dobio teške milijune, i više nego dvojbena. Naime, Schlesky je bio na čelu takozvane "Radne zajednice nezavisnih zaposlenika", neke vrste internog sidnikata čiji je predstavnik sjedio i u upravi poduzeća. Ali postojala je bitna razlika između te "Radne zajednice" i "običnog" sindikata: dok se sindikat, naravno, protivio nebrojenim planovima o ukidanju pogona, smanjivanju broja zaposlenih i sličnim nevoljama današnjih posloprimaca, predstavnik "Radne zajednice" je u najčešće pokazivao srdačno razumijevanje prema planovima uprave. Utoliko je ugovor sa šefom "Radne zajednice" kršenje zakona u svakom slučaju: bilo da je to sredstvo za podmićivanje nezavisnog predstavnika posloprimaca, bilo da je to honorar za savjetničke usluge iako nikakve usluge nisu očigledne. A obzirom da pod ugovorom - koji je doduše hitno raskinut krajem prošle godine - stoji potpis Johannesa Feldmayera, on je priveden a glasnogovornik državnog tužilaštva Nürnberga, Andras Quentien je objavio: "Državno tužilaštvo smatra kako raspolaže sa dostatnim saznanjima kako je između godina 2001 do 2005. odlazio značajan iznos novca na jedno savjetničko poduzeće bez da je za to pružena usluga. Ovaj optuženi je kao suradnik Siemensa bio odgovoran za to plaćanje. Utoliko državno tužilaštvo optuženog tereti za pronevjeru."

Koliko je Njemačka korumpirana?

To je tek još jedan slučaj u "Siemensu" gdje je već u sektoru "Com" tužilaštvo istražuje protiv više od 30 osoba i provjerava masu od gotovo 200 milijuna eura, kamo je to doista otišlo. Ali utoliko se postavlja pitanje, koliko je Njemačka doista korumpirana zemlja?

Teoretski, prema međunarodnoj organizaciji Transparency International, Njemačka je na sasvim solidnom, 16. mjestu među ukupno 160 zemalja gdje je ispitivanje provedeno. Doista se teško može reći kako je korupcija u ovoj zemlji samo po sebi razumljiva i teško bi se moglo savjetovati bilo kome da - na primjer nekakav prometni prekršaj uopće i pokuša riješiti pokojom novčanicom čuvaru reda. Ali kada čujemo što se dešava u čitavom nizu njemačkih koncerna - BMW-u, Volkswagenu, Karstadtu pa čak i u njemačkoj Ikei - onda se doista može steći dojam kako nije riječ samo o izuzecima. Tim više što Wolfgang Schaupensteiner, voditelj jednog od rijetkih posebnih odjela za korupciju državnog tužilaštva koje postoji u Frankfurtu, misli kako slučajeva ima kud i kamo više: "Obzirom na lavinu korupcije niti se ne može sve otkriti, pogotovo ne 100%. Tim više što se za veoma velik broj takvih slučajeva nikad niti ne sazna. Utoliko se od 100 slučajeva gdje postoji sumnja, slučaj korupcije doista utvrdi u njih 5 - i to kažem u najboljem slučaju."

Za neke direktore zakoni ne vrijede

Razloga ima mnogo: u poduzećima rijetko postoji sustav nadzora. Ako i postoji i ako se utvrdi da se netko poslužio blagajnom, još je češće da uprava poduzeća niti ne pomišlja pozvati policiju - i samim time novinare, nego sve to skupa pokušavaju riješiti tiho i bez javnosti da se poduzeću ne bi nanijela još veća šteta po njegov ugled. Ali time je i očit još jedan trend: da poduzeća više niti ne razmišljaju u kategorijama pravne države, nego da je jedini cilj uprave - kako da sa najmanje moguće troškova postignem najveći učinak. Profesor gosporarske kriminalistike, Hans See: "To je još jedna strana, da se te sredine uzdižu od socijalnog konteksta i više niti ne razmišljaju, kakve posljedice taj čin ima. Tamo se samo proizvodi otrov koji curi u svijet a razmišlja se u ekonomskim kategorijama tržišta. A te kategorije su doista nešto: jer one su slobodne od svih političkih aspekta, razmišlja se isključivo o ekonomiji koja navodno više nema ništa sa politikom."

A time niti sa policijom. Jer ako je manji trošak podmititi nekog službenika i ipak dobiti posao na kojem će se zaraditi više nego što je plaćeno mito - ta vrsta razmišljanja će se teško iskorijeniti iz glava mnogih managera - na žalost i u ovoj zemlji. Utoliko je i ovaj slučaj sa Siemensom jedinstven tek po činjenici da je u istražnom zatvoru jedan aktivni član uprave. Ali niti on ne priznaje krivicu, iako je i službeno zatražio da ga u Siemensu stave na dopust dok sjedi u zatvoru.