Migranti na deponiji smeća pred vratima Hrvatske

14. lipnja iz Bihaća u BiH je počelo premještanje migranata na obližnju lokaciju Vučjak udaljenu tek nekoliko kilometara od granice prema Hrvatskoj i EU. U Bihaću su bili nezbrinuti i dolazilo je do incidenata što je uzrokovalo strah lokalnog stanovništva. Od tamo, migranti iz Sirije, Afganistana i Pakistana svaki dan pokušavaju prijeći granicu i konačno dospjeti u EU.

Crveni križ Bihaća dva puta dnevno dijeli hranu migrantima: ujutro komad kruha sa marmeladom, poslije podne tanjur variva. To nije dovoljno. Predstavnici velikih humanitarnih organizacija IOM, MSF obišli su migrante - i otišli. Nisu se vraćali. Migranti i lokalno stanovništvo Bihaća su prepušteni sami sebi.

Žene i djeca su smješteni u drugom izbjegličkom kampu u Bihaću. U Vučjak se šalju samo muškarci - makar je najmlađem 11 godina. Ova obitelj prolazi kroz Vučjak nakon što su je hrvatski graničari opet prisilili vratiti se u BiH.

I u šatoru se spava na zemlji, a ako su šatori puni, spava se na smeću. Okolni stanovnici tvrde da sa odlagališta isparava metan. Migranti se redom žale na hrvatsku policiju i kako su ih batinama i silom spriječili ući u EU. Migranti se onda opet zateknu u Bihaću, a muškarci pješice moraju u Vučjak.

Njemački novinar i autor ove galerije Dirk Planert poznaje Bihać još iz rata. Kad je vidio stanje u kojem se nalaze migranti, sam je organizirao barem liječničku pomoć. To je preraslo u ambulantu koja dnevno zbrinjava i po 200 osoba. Svi rade besplatno, a lijekove kupuju u apoteci od novca donatora.

Među dragovoljcima je i Slovenac koji trenutno vodi ambulantu. Liječnici i medicinsko osoblje iz Njemačke i Austrije su do prije nekoliko dana bili u Vučjaku. Planert sad pokušava prije svega organizirati čitavu skrb.

Čeka se u repu: ovaj migrant je dospio sve do granice sa Italijom i kaže da ga je ujeo pas slovenskih graničara. Slovenci su ga onda predali Hrvatima, a oni su ga - kaže: uz batine - odveli do granice i otpustili u BiH. Prema važećim pravilima, svi ti ljudi imaju pravo podnijeti zahtjev za azilom u prvoj zemlji EU u koju dospiju.

Čini se da svi graničari EU prepreka migrantima, a mnogi se žale na hrvatsku graničnu policiju: ovaj migrant tvrdi kako je ovo ožiljak od palice hrvatskog policajca. Tvrde i kako ih redom tuku, pretražuju, uzimaju novac i mobitele. Svi vjeruju kako ih stavljaju sebi u džep. Nekima oduzimaju i cipele kako ne bi daleko dospjeli kad ih vrate u BiH.

Ovaj Pakistanac tvrdi kako je prodao vlastiti bubreg za 2.000 eura da nahrani ženu i troje djece. A onda i da krene na put u EU: jer kažu i kako uz granicu sa Afganistanom traje rat. Ali za Bruxelles i u Pakistanu i u Afganistanu vlada - mir. Zato je i njegova šansa dobiti azil ravna nuli.

Svrab je u Europi gotovo zaboravljena, ali oko 80% posjetitelja ambulante imaju svrab. Ona se može izliječiti, ali odlučujuća je higijena: redovito prati tijelo, odjeću, prostirku gdje se spava... Ništa od toga nije moguće u Vučjaku u kojem nema niti električne energije za perilice.

Mobitel služi razgovarati sa obitelji, ali služi i za orijentaciju doći u EU. Mnogima ga je hrvatska policija oduzela. Zna se i kako ima švercera koji će osobu dovesti u EU: pješice za 1.000, automobilom za 3.000 eura. Kažu da se šverceri znaju sa Hrvatima na granici. Ali tu nitko nema više tih novaca.

I u Vučjaku visi karta gdje su obilježena minska polja. Njemački novinar koji je poslao ove fotografije ne piše kako su to mine zaostale još od nedavnog rata kada je tu bila bojišnica. Ali i one su prepreke - a djelatnici koji čiste mine kažu kako su vidjeli migrante koje prolaze ravno kroz minsko polje. Do sad su imali sreće.