Meksičko-američka granica: tisuće nestalih u pustinji

Prošlo je šest mjeseci i osam dana otkako je Jose Anton nestao. Posljednji put njegova obitelj je s njim razgovarala u kolovozu 2022., neposredno prije nego što je pokušao prijeći američko-meksičku granicu.

Svjedoci su rekli da je 27-godišnjak pokušao ući na američki teritorij preko meksičkog pograničnog grada Reynosa. Sa sobom nije nosio svoju venezuelansku osobnu iskaznicu, niti je imao bilo kakve tetovaže ili tragove na tijelu koji bi mogli pomoći vlastima ili lokalnim skupinama da identificiraju njegove posmrtne ostatke.

Klopka zvana pustinja

Antonov slučaj nije izoliran, već maleni dio kontinentalne tragedije. Međunarodna organizacija za migracije procjenjuje da je na granici s Meksikom od 2014. život izgubilo više od 4.000 osoba, no ta je brojka vjerojatno veća jer se mnogi, poput Antona, još uvijek vode kao nestali.

Samo u siječnju, Centar za ljudska prava Južnog Teksasa evidentirao je 65 nestalih osoba. Svaki dan primaju pozive od rodbine iz drugih američkih gradova ili Latinske Amerike koja traži voljenu osobu koja je prešla granicu uz pomoć krijumčara i nestala.

Sa sjedištem u okrugu Brooks, ova mala nevladina organizacija bori se za prava migranata bez dokumenata u Teksasu, bili oni mrtvi ili živi, i obitelji koje ih očajnički traže.

"Južni Teksas je groblje za mnoge migrante", rekao je Eduardo "Eddie'' Canales, osnivač nevladine organizacije. To posebno vrijedi za Brooks, okrug s jednim od najvećih broja smrtnih slučajeva migranata u cijelom Teksasu. Ovdje je od 2009. pronađeno više od 920 tijela.

„Bolje da uopće ne dolaze"

Canales objašnjava kako kontrolna točka granične patrole koja se nalazi manje od 90 milja (oko 140 kilometara) od meksičke granice ima veze s ovim smrtonosnim rekordom. Kontrolna točka raskrižje je za one koji ulaze preko granice s Teksasom jer je povezana s većim gradovima, poput San Antonija ili Houstona. Ali predstavnici zakona u tom području potiskuju migrante bez dokumenata na izolirane i opasne staze.

Mnogi se izgube na farmama dok pokušavaju zaobići te kontrole i često umru od dehidracije, ugriza zmija ili od konzumiranja kontaminirane vode. U južnom Teksasu je spašavanje migranata u kritičnim uvjetima ili izvlačenje tijela onih koji nisu uspjeli otežano u usporedbi s drugim graničnim prijelazima u Sjedinjenim Državama jer je ovdje zemljište u privatnom vlasništvu.

U pograničnim područjima suzbijanje migracija temelji se na prevenciji kroz odvraćanje, obeshrabrujući migrante da uđu u SAD tako što se otežava ili onemogućuje prelazak granice. Za Canalesa je ova zastarjela politika uzrok smrti mnogih migranata.

"U stvarnosti nema odvraćanja. Ljudska migracija je prirodna i treba je prihvatiti na način koji bi pospješio proces", rekao je. "Politika koja očekuje smrt kao kolateralnu štetu je pogrešna politika."

Ostaci zakopani na farmama

Obitelji nestalih posjećuju šerifov ured svaki mjesec. Spisi označeni ceduljicom "ljudski ostaci" sadrže desetke slika s kostima ili leševima zajedno s kratkim opisima, datumom i mjestom otkrića.

Suprotno Canalesu, šerif okruga Brooks Urbino "Benny" Martinez vjeruje da je rješenje za sprječavanje ovih smrti zaustavljanje migranata na granici.

"Prvo se moramo povući i osigurati granicu. Mi smo među prvih pet u državi Texas za nestale osobe iza Dallasa, Houstona, San Antonija — najvećih gradova", kaže Martinez.

Nepristupačnost lokalnog terena otežava potragu za nestalima. Tlo na rančevima je pjeskovito i jaki vjetrovi pušu ravnicama u regiji, pa tijela ostaju skrivena ispod pijeska danima.

Ali čak i kada ih se pronađe, tijela se ne šalju uvijek na sudsku medicinu kako bi se utvrdio uzrok smrti ili identitet. Opterećeni velikim brojem smrtnih slučajeva i nedostatkom resursa, neki okruzi ilegalno pokapaju migrante bez prethodne identifikacije, produžujući potragu a time i neizvjesnosti i bol pogođenih obitelji.

Volonteri rade na ekshumaciji bezimenih grobova

Operation Identification, lokalna inicijativa sa sjedištem na Sveučilištu Texas State, usko surađuje s Canalesom, drugim nevladinim organizacijama na terenu i vladinim agencijama kako bi identificirali ove ostatke i obiteljima omogućili da se oproste s bližnjima.

Uz pomoć studenata dodiplomskog i postdiplomskog studija, Kate Spradley ekshumira posmrtne ostatke na grobljima preko južne granice Teksasa, gdje su mještani uočili neidentificirane grobove. U siječnju je operacija Identifikacija ekshumirala oko 40 grobova na groblju u okrugu Maverick.

Volonteri kasnije provode analizu kostura u laboratoriju i uzimaju uzorke DNK, prijavljujući slučajeve američkom Nacionalnom sustavu za nestale i neidentificirane osobe i učitavajući rezultate u DNK bazu podataka.

Ako obitelj nestale osobe preda uzorak DNK u bazu podataka, tada sustav pokazuje podudarnost. Međutim, mnogi rođaci odbijaju predati uzorke jer ili žive izvan SAD-a ili zbog svog imigrantskog statusa ne žele to učiniti u prisutnosti policije.

Pronalaženje resursa i političke volje

Za Spradleyja, potreba za sveobuhvatnim i definiranim sustavom ključna je u suočavanju sa smrću migranata. "Uvijek ćemo imati smrtne slučajeve, ali na mjestima poput Teksasa nemamo odgovarajući medicinski pravni sustav utvrđivanja smrti. Moramo to popraviti. Trebamo centralizirani identifikacijski centar", rekla je.

I Operation Identification i South Texas Human Rights Centre trebaju više resursa kako bi nastavili obavljati svoj posao u okrugu Brooks i kako bi ga dalje proširili na druge okruge diljem Texasa. Ali civilno društvo i lokalne vlasti ne mogu sami riješiti problem.

Canales vjeruje da je odavno trebalo promijeniti ovu politiku koja "kriminalizira i dehumanizira migrante".

"Mi mislimo da oni koji odlučuju u američkom Kongresu ne slušaju dovoljno ili nisu dovoljno svjesni situacije na granici", rekao je. "Potrebna nam je poštena i humana politika koja se nosi sa stvarnošću migracije koja neće prestati tako brzo."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu