Mark Rutte – novi glavni tajnik NATO-a

Nakon raspada vladajuće koalicije u Nizozemskoj prošlog ljeta zbog spora oko politike prema migrantima, premijer Mark Rutte je javno izjavljivao kako se potpuno povlači iz politike – ali očito to nije ozbiljno mislio. Jer ne samo da je ostao na čelu vlade do prijevremenih izbora ovog proljeća gdje je pobjednik bio desničarski populist Geert Wilders, nego je i partnerima u Europi dao do znanja kako ga zanima postati glavnim tajnikom NATO-a nakon Jensa Stoltenberga kad mu početkom listopada istekne mandat.

Zapravo, to bi bilo potpuno u duhu zapadnog obrambenog saveza gdje vojno zapovjedništvo redovito pripada najvažnijoj državi NATO-a, Sjedinjenim Američkim Državama, a položaj glavnog tajnika nekom Europljaninu. Po mogućnosti ne pretjerano velikoj vojnoj sili: od 14 glavnih tajnika su samo troje bili Britanci – prvi tajnik, političar i general Hastings Ismay do 1957., Peter Carrington (1984.-1988.) i George Robertson (1999.-2003.), jednom je to bio Nijemac - Manfred Wörner, od 1988. do svoje smrti u kolovozu 1994., ali inače su to gotovo redovito predstavnici manjih članica Saveza. Tako bi i Mark Rutte zapravo bio već četvrti Nizozemac na tom položaju, nakon Dirk Stikkera (1961.-1964.), Josepha Lunsa (1971.-1984.) i Jaap de Hoop Scheffera (2004.—2009.)

Nizozemska pomoć Ukrajini

No Europljani – i najprije mađarskom premijeru Orbanu se nipošto ne dopada Rutteov stav prema Ukrajini i Rusiji: vlada Ruttea je bila među prvima koja je izdašno pomogla Ukrajinu u vojnoj opremi, makar je upravo vlada liberala Ruttea također drastično smanjila izdatke za obranu tako da su i nizozemski arsenali u jadnom stanju. Jer ne na kraju, Nizozemska nije zaboravila i ne može oprostiti Rusiji obaranje civilnog zrakoplova Malaysia Airlines na letu MH-17 iz Amsterdama za Kuala Lumpur gdje su većina od gotovo 300 žrtava bili Nizozemci, a istraga je nedvojbeno utvrdila kako je avion bio oboren ruskom raketom ispaljenom u najmanju ruku sa položaja pod kontrolom pro-ruskih snaga na istoku Ukrajine.

Zbog toga izbor Ruttea nije bio posve po volji niti slovačkom premijeru Ficu, ali Rutte je mađarskom premijeru Orbanu obećao držati se obećanja kojeg je Stoltenberg dao Budimpešti: Mađarska neće morati sudjelovati u vojnoj i bilo kakvoj drugoj pomoći Ukrajini, ali neka niti ne sprečava vojni savez u tome. Pod tom pretpostavkom je i Orban na socijalnoj mreži objavio kako je Mađarska „spremna podržati“ Nizozemca na položaju glavnog tajnika NATO-a, a dogovor je postignut i u Bratislavi. „Nakon zaključne diskusije s Mark Rutteom i savjetovanja s vladom Slovačke, Slovačka si može zamisliti Marka Ruttea kao šefa NATO-a“, izjavio je slovački predsjednik Peter Pellegrini.

Bez strasti, ali pragmatično

Nizozemska novinarka i autorica knjige o Rutteu, Sheila Sitalsing dobro poznaje i slučajeve gdje se Rutte nipošto nije proslavio u domaćoj politici – kao što je na primjer katastrofalni postupak Rutteove vlade u doba pandemije korone gdje je prijetio slom čitave zdravstvene skrbi te zemlje, ali mu priznaje kako je Rutte „veoma uspješan upravljač u krizama“. Donedavnom nizozemskom premijeru je teško uopće odrediti nekakav politički stav, ali s takvim „premijerom bez sidra i kompasa se morao uvijek postići kompromis. Tako smo uvijek mogli ići dalje, ali bez nekakve strasti i uvjerenja“, piše u svojoj knjizi. Kriza i skandala je naravno bilo, ali ne slučajno su u Nizozemskoj svom premijeru dali nadimak „Teflon Rutte“ jer je uvijek nekako uspijevao da sve optužbe „kliznu“ s njega.

Rutte jest bio rekorder na čelu vlade Nizozemske – tu dužnost je obavljao u četiri mandata, od 2010. do ovog proljeća, a makar su se u njegovoj vladi mijenjali koalicijski partneri, uvijek je nekako znao postići dogovor – a i građani Nizozemske su uglavnom bili zadovoljni njegovom vladom i pragmatičnim načinom upravljanja zemljom. Nekakve velike ideje i vizije – kao što su se mogle čuti na primjer od francuskog predsjednika Macrona su se redovito lomile na vladi u Den Haagu koja je prije težila „politici malih koraka“. A to su također osobine koje bi svakako pomogle glavnom tajniku NATO-a u obavljanju svojih zadaća.

Ovaj tekst je izvorno objavljen 19. 6., a aktualiziran je 26. 6. 2024.