Mališani su (još uvijek) neopisivo znatiželjni
25. veljače 2019
U Hrvatskoj svima poznata meteorologinja Dunja Mazzocco Drvar širi znanja o svijetu oko nas objašnjavajući kako njena struka predviđa vrijeme i kako treba razumjeti vremenske prognoze. Počela je prije više od deset godina, a do sada ih je po vrtićima i školama održala toliko da im ne zna niti broj. Počela je s Festivalom znanosti u Tehničkom muzeju u Zagrebu gdje je vidjela velik interes, posebno kod djece.
Tada je počela sustavnije posjećivati škole i vrtiće i sve koji su zainteresirani za takav vid dodatnog učenja, van „kurikuluma": „Najčešće mi se obrate tete ili učiteljice i učitelji koji organiziraju neki skup, primjerice za Dan voda ili slično. Obično traže predavanje o mom poslu ili o meteorologiji, a to je meni suhoparno i ne želim pred djecom govoriti ex cathedra, dosadno je. Želim predavanja približiti onima koji slušaju na način koji će ih iznenaditi", kaže Mazzocco Drvar.
Tako već godinama djeci u vrtićima, predškolskim grupama te u prvim i drugim razredima osnovnih škola drži predavanje gdje o meteorologiji govori kroz crtić „Frozen". „Djeca u toj dobi su najviše zainteresirana, najviše mašte imaju i tu maštu želimo potaknuti kroz interes za prirodu“, govori. „Djeca crtić doživljavaju kao fikciju, ali kad im predočiš da on nije samo fikcija, da tu ima puno prirode i onoga što se zaista događa, to ih jako iznenadi i zainteresira i postanu jako, jako aktivna i sudjeluju." Crtić „Frozen“ osim toga govori i o klimatskim promjenama, a mada su djeca u vrtićima premala da bi baratala tim pojmovima, tete ih već i u toj dobi uče o čuvanju prirode i svijeta oko nas, dodaje.
I veliki mogu griješiti
„Za više razrede, treće i četvrte razrede osnovnih škola, imam predavanje o tome kako stvarno meteorolozi rade svoj posao. Od kuda crpimo svoja saznanja, da se ne bavimo nekim čaranjem i ne pogađamo, već pokušavam razložiti proces. Zadržavam se puno na elementu nesigurnosti prognoze. To je najveći problem s kojim se mi prognostičari svaki dan suočavamo pa i odrasli teško razumiju tu vjerojatnost u prognozi, probabilitet. To pokušavam objasniti kako slušati prognozu da se razumije i to djeca prihvaćaju“, objašnjava uz smijeh.
Dunja Mazzocco Drvar opisuje da sa svih predavanja nosi prekrasne uspomene. „Jednom me je njih desetak nakon predavanja izgrlilo, jednom mi je slučajno bio rođendan, što su učiteljice nekako saznale pa su mi kupili cvijeće. Najviše mi se urezala u pamćenje djevojčica koja mi je nakon predavanja na poklon donijela svoj kroasan koji je dobila za užinu. Nisam joj htjela uzeti užinu jer je sigurno bila gladna nakon cijelog dana u školi, ali je nisam htjela ni uvrijediti pa smo ga podijelile“, prisjeća se ganuto.
Poznata RTL-ova meteorologinja nije jedina koja širi znanstvene spoznaje – slična predavanja drže brojni njeni kolege, a neki rade i praktične eksperimente za djecu koji su itekako dobro prihvaćeni, s obzirom da škole nemaju uvjete za takav vid praktične nastave. Pozvati je možete putem društvenih mreža ili RTL-ovih kontakata.
Kako je nastao svemir?
Splitski znanstvenik Ivica Puljak održao je više od 450 predavanja u vrtićima, osnovnim i srednjim školama i javnosti, od kojih većinu u zadnjih par godina. Zna u jednom danu održati i osam predavanja, kaže za DW. „Nedavno sam u Vrbovcu u jednom danu održao predavanja svim uzrastima, od predškolaca do javnosti. U prosjeku držim jedno do dva predavanja tjedno, po cijeloj Hrvatskoj i ponekad u susjednim državama."
„U vrtićima imam predavanja o zvijezdama u kojem s djecom zajedno najprije procijenimo koliko ima zvijezda u svemiru, zatim kolike su razne zvijezde, kako se zvijezde rađaju, kako završavaju svoj život, nakon čega im objasnim da je sve napravljeno od atoma, da su atomi došli iz zvijezda i da su zato i oni zvijezde. Na kraju im kažem da kad dođu kući mami i tati objasne da su oni zvijezde i čak da zatraže takav tretman.
Naravno, to je šala, ali djeca i roditelji je izvrsno prihvaćaju te pri tom i puno toga nauče. U osnovnoj školi predavanja dalje proširim za još neke dijelove priče o svemiru, galaksijama, planetima i slično. Djeca predavanja izvanredno dobro prihvaćaju. Najčešće se dogodi da, naročito manja djeca, imaju toliko pitanja na kraju predavanja da ne možemo na sva ni odgovoriti. Meni je najdraže kada postave pitanje na koje ja iskreno moram odgovoriti da ne znam, jer to budu neka od najtežih pitanja moderne znanosti. Na primjer, „Kako je nastao svemir?", „Kako će završiti svemir?" i slično“, kaže nam Ivica Puljak.
S predavanjima je počeo još početkom svoje znanstvene karijere. Postala su češća nakon 2012. godine kad su znanstvenici, nakon 20-tak godina potrage, pronašli Higgsov bozon u CERN-u, projekt u kojem i on surađuje. „Tada sam imao nešto više vremena za popularizaciju i promociju znanosti. Nakon što sam vidio kako i djeca i odrasli jako vole znanost, to me je sve više motiviralo. Do te mjere da sam prošle godine održao oko 200 raznih aktivnosti na popularizaciji i promociji znanosti svim uzrastima i po cijeloj Hrvatskoj i susjednim zemljama."
I Puljak je dostupan na društvenim mrežama, ali mu se zainteresirani mogu obratiti i na svaki drugi način. „Njihov prijedlog stavim na popis. On je sad prilično dug, jer ljudi zaista vole znanost i potrudim se doći i održati predavanje čim stignem", kaže Puljak.
Ne samo dužnost, nego i misija
Inspektor Dražen Magdić (na naslovnoj fotografiji) roditelje i djecu obrazuje o opasnostima interneta. „Statistika govori da je 20 posto djece dobilo neprimjereni sadržaj na svoje računalo ili mobilni uređaj, a da to nije htjelo. Česti su slučajevi pokušaja komuniciranja s nepoznatim osobama, različiti neprimjereni sadržaji“, kaže. Predavanja u školama i vrtićima drži u sklopu svojeg policijskog posla koji uključuje prevenciju. Počeo je 2010. godine, nakon što je godinama radio na forenzici digitalnih tragova kod raznih kaznenih djela, a najviše onih na štetu djece i maloljetnih osoba, kao što su iskorištavanje djece za pornografiju, upoznavanje djece s pornografijom, mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba, zadovoljavanje pohote pred djetetom.
„Do tada nitko od strane bilo koje organizacije koja se bavi informatikom, zaštitom djece i maloljetnih osoba nije ušao u vrtiće, osnovne i srednje škole i držao predavanja roditeljima i učenicima o opasnostima koje bi im se mogle dogoditi na internetu. A one su se samo povećale dostupnošću pametnih telefona i otvorenih bežičnih mreža."
Njegova koprivničko-križevačka policijska uprava te godine kreće u projekt „NISI SAM“ za sprečavanje nasilja nad djecom i mladima. Poseban naglasak je sprečavanje zlostavljanja preko interneta i društvenih mreža. Počinju s predavanjima za roditelje i učenike s konkretnim primjerima iz policijske prakse, prilagođeno različitim uzrastima koje su do sada održali pred oko 15.000 roditelja i djece. Osim u školama, predavanja drži i na pozive različitih organizacija i udruga za zaštitu djece koje se obrate načelniku njegove PU. Kaže da s roditeljima razgovaraju vrlo otvoreno, ne u rukavicama jer moraju biti svjesni da se ružne stvari događaju svuda oko nas i mogu se dogoditi i nama.
„Roditeljima se pokazuju novinski članci o događajima, prenose iskustva u provedbama preventivnih programa za zaštitu djece, a posebno problem seksualnog iskorištavanja djece.“ Reakcije su, kaže Magdić, različite. „Teško ih je opisati, lica roditelja sve govore. Nakon predavanja govore da nisu znali da toga ima i kod „nas“, da se ne služe računalom i pametnim telefonom, da su djeci kupili najmodernije uređaje i da su na toplome, u svojim sobama i da nisu vani i da su sigurni i da im se ništa ne može dogoditi. Moja je zadaća da ih razuvjerim u tome", kaže Magdić i dodaje da roditelji moraju znati što prepoznati kod svoje djece i znati s kime se njihova djeca druže, pa tako i virtualno.
Sramota je veća od straha
„Pokazalo se da su roditelji veći problem, jer ne koriste mogućnosti modernih tehnologija. Djeca nezamislivo napreduju u savladavanju modernih tehnologija, ali često svojom naivnošću upadaju u probleme. Najčešće naše djevojčice u 5-7 razredu, na način da se žele dokazati nepoznatim osobama, stupaju u kontakte s nepoznatim osobama, razmjenjujući svoje intimne fotografije i video materijale koje snimaju kada roditelji misle da spavaju i da su potpuno sigurne. Kasnije sve to često prelazi u ucjene, prijetnje objavljivanja svima na društvenoj mreži... A kod naše djece najveći je strah od sramote. Da bi izbjegli neugodnost da to cijela škola vidi, spremni su u zamjenu potonuti još dublje. Što je još gore, ne obraćaju se za pomoć roditeljima ili nastavnicima u školi."
Magdić kaže kako će nastaviti držati predavanja dokle god bude imao snage raditi taj posao jer to smatra svojom zadaćom. „Žalosno je da smo svjedoci teškom nasilju zbog naše fizičke različitosti i razlike u mišljenju. Ne osuđujemo i ne prijavljujemo nasilje, nego ga često snimamo i dijelimo putem društvenih mreža i različitih kanala, ismijavajući učenike u školi. Oni sami kažu da je gore kad se nešto ružno napiše o njima od recimo, jednog udarca u trbuh. Udarac i bol u trbuhu prođe, a objavljeno vidi cijela škola i duže traje pa je učenicima puno teže nositi se s time“, zaključuje.