1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ljevica: pastorče njemačke politike

22. rujna 2017

Ljevica od 2013. predvodi oporbu u Bundestagu, a mogla bi dobro proći i na saveznim parlamentarnim izborima u nedjelju. Pa ipak ju ostale njemačke stranke i dalje ne prihvaćaju. Zašto?

https://p.dw.com/p/2kXNG
Deutschland Symbolbild Die Linke Tasche mit Logo
Foto: picture-alliance/dpa/C. Jaspersen

Te večeri 22. rujna 2013. čisto matematički crveno-crveno-zelena koalicija odnosno koalicija Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), Ljevice i Zelenih je bila moguća. Oni su imali više glasova nego demokršćanska unija CDU-a i CSU-a. Pa ipak je Angela Merkel (CDU) po treći put postala kancelarka - ponovo s glasovima SPD-a. To je scenarij koji bi se od na izborima 2017. mogao ponoviti. Razlika u odnosu na posljednji put je samo to što koalicija SPD-Ljevica-Zeleni, s obzirom na prognoze, teoretski nije moguća.

Početkom ove godine situacija je izgledala drugačije. SPD je izabrao Martina Schulza za svog kancelarskog kandidata i to sa 100 posto glasova i time probudio nade političkog spektra lijevo od CDU-a u više socijalne pravde. Strahovi jedni od drugih, među potencijalnim članovima koalicije stranaka lijevog spektra na saveznoj razini, izgledali su prevladani. Na pokrajinskoj razini nikada nisu ni bili tako veliki, a ako je i bilo straha onda samo na istoku Njemačke. Trenutno je u Tirinškoj i saveznoj pokrajini Berlin na vlasti vlada sastavljena od SPD-a, Ljevice i Zelenih, a u Brandenburgu koalicija SPD-a i Ljevice.

Za razliku od stranaka lijevog spektra, demokršćani iz CDU-a i  liberali iz FDP-a i 27 godina nakon ujedinjenja odbijaju ući u koaliciju s Ljevicom. U njihovim očima ova stranka je i dalje nasljednica SED-a, Komunističke partije DDR-a. Naravno da je to dio povijesnog nasljeđa Ljevice, ali ova stranka se programski i kadrovski odavno emancipirala i distancirala od prošlosti. Pa ipak im se stalno lijepi etiketa istočnonjemačke ljevice. No, stvarnost izgleda drugačije.

Ljevica je pridobila pristaše prije svega u velikim gradovima na zapadu Njemačke. U Hamburgu i Bremenu su tri puta uspjeli ući u parlament, posljednji put  2015. s rekordnim rezultatima.

Polovica zastupnika iz zapadne Njemačke

Die Linke: Ein Wahlplakat der Linken aus dem Jahr 2015
Ljevica više nije prisutna samo na istokuFoto: DW/M. Fürstenau

No ova stranka je zabilježila i teške poraze, kao što je to bilo u svibnju prošle godine u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji. Tada je Ljevica s 4,9 posto za dlaku promašila izborni prag. Ljevica se nije jedino uspjela probiti na jug i u jugozapadne dijelove Njemačke: Baden-Württemberg, Bavarsku i Rheinland-Pfalz. U tamošnjim parlamentima ta stranka do sada nije imala zastupnika.

U Bundestagu je Ljevica nakon izbora 2013. postala vođa oporbe. Polovica od 64 zastupnika ove stranke u saveznom parlamentu dolazi iz izbornih jedinica na zapadu Njemačke. Na idućim izborima zastupnici s istoka bit će u manjini, jer Ljevica, kako pokazuju prognoze, dobiva sve više pobornika upravo na zapadu Njemačke dok na istoku gubi birače. Ukoliko ostvari svoj cilj od 10 posto ili više glasova, dvije trećine budućeg Kluba zastupnika Ljevice mogli bi biti političari iz zapadnih dijelova Njemačke. 

Peter Altmaier upozorava na opasnost od AfD-a, ali i Ljevice

Ljevica je odslužili svoj rok kao prosvjedna stranka. Tu ulogu je sada preuzeo desno-populistički AfD. Ali biti etabliran ne znači - u najmanju ruku na saveznoj razini - da je stranka automatski prihvaćena. U odnosu na SPD i Zelene postoje velike programske razlike. U odnosu na CDU/CSU i FDP postoje ideološke zapreke. Nedavni primjer za to je izjava šefa ureda vlade Petera Altmaiera. "Vjerujem da Ljevica nije stranka koja  promovira stabilnost našeg političkog sustava ", rekao je bliski suradnik kancelarke Merkel.

Rečenica je pala u kontekstu njegove preporuke biračima da je bolje ne birati nego zaokružiti AfD. To je u tradiciji izbornih kampanja demokršćana devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su kampanjom „crvenih čarapa" upozoravali birače da ne glasaju za PDS - tadašnju direktnu nasljednicu Komunističke partije DDR-a. Najniža točka kulture političkog ponašanja dostignuta je 1994. u kontekstu ponašanja prema Stefanu Heymu, 81-godišnjem predsjedniku Bundestaga.

Stefan Heym

Ovaj pisac koji ranije nije bio član nikakve stranke i koji je od nacista pobjegao u inozemstvo, izabran je u parlament na listi PDS-a i kao najstariji zastupnik smio je održati prvi govor i otvoriti prvu parlamentarnu sjednicu. S izuzetkom predsjednice Bundestaga Rite Süssmuth (CDU) svi zastupnici CDU-a su odbili aplauzom podržati Heyma. Neki od njih su čak demonstrativno napustili salu. Koliko je snažna averzija konzervativnog tabora prema Ljevici vidi se i dan danas u parlamentarnoj svakodnevici. Zajednički prijedlozi s Ljevicom su tabu, čak i kada ne postoje razlike u mišljenju.

Heym legt aus Protest gegen Diätenerhöhung Mandat nieder
Skoro svi zastupnici su ignorirali govor člana PDS-a Stefana HeymaFoto: picture-alliance / dpa

SPD i Zeleni tu su otišli mnogo dalje. Pa ipak, u to doba ni ophođenje prema tadašnjim zastupnicama PDS-a Petri Pau i Gesine Lötzsch nije bilo nešto čime se moglo pohvaliti. One su 2002. u plenarnoj sali parlamenta, kojim je tada predsjedavao Wolfgang Thierse, morale sjediti na dvije stolice bez pisaćeg stola.

Uspjeh AfD-a može dovesti do većeg prihvaćanja Ljevice

Petra Pau i Gesine Lötzsch su tako otjelovljavale ulogu autsajdera. Bile su kao pastorčad njemačke politike. Iako danas stanje nije tako loše kao tada, sve je još daleko od normalnosti. Možda će se ovo promijeniti s dolaskom AfD-a u Bundestag. Ukoliko AfD postane treća snaga u parlamentu i ako se velika koalicija nastavi, AfD će biti ono što je do sada bila Ljevica: vođa oporbe.