Liječničke pogreške – kako to rješavaju Nijemci?

Prema nekim statističkim podacima, u Njemačkoj se godišnje javi oko 40 tisuća pacijenata ili članova njihovih obitelji, koji smatraju da su bili žrtve liječničke pogreške. Postoje različite statistike koje vode različite institucije a koje je imenovao arbitrarni odbor Liječničke komore, ali i statistike koje prave osiguravajuća društava. Pri tome, broj liječničkih pogrešaka ne razlikuje se puno od onih u drugim eurposkim državama, kaže predstavnik njemačke Liječničke komore, dr. Günter Jonitz. „Općenito, u Njemačkoj je od svih hospitaliziranih osoba, njih četiri posto pretrpjelo neki oblik liječničke pogreške. Od tog broja deset je posto pretrpjelio teže posljedice.“

Kazne

Najveći problem kad se o liječničkim pogreškama radi, je njihovo utvrđivanje i dokazivanje. Jonitz kaže da nije uvijek lako utvrditi je li do pogoršanja stanja pacijenta došlo zbog same bolesti ili zbog lošeg tretmana. „Kad odete u bolnicu zbog povišenog krvnog pritiska, i kasnije tijekom dana doživite moždani udar ili infarkt, nitko vam ne može reći je li do toga došlo zbog same bolesti, na koju ni najbolji tretman ne bi mogao utjecati, ili se radi o lošem liječničkom tretmanu, ili pak o drugim problemima tijekom tretmana koji izazivaju moždani udar ili infarkt.“

„Postupak dokazivanja u Njemačkoj je obrnut. Umjesto da pacijent dokazuje da je pretrpio nekakav oblik štete zbog liječničke pogreške, liječnik je taj koji mora dokazati da to nije njegova krivnja“, kaže prof. Thomas Schlegel, stručnjak za medicinsko pravo.

Liječnici se po utvrđivanju pogreške, i ovisno o svom iskustvu i položaju, suočavaju s različitim kaznama. Šefovi odjela, iskusni kirurzi, ukoliko su psihički u stanju, nastavljaju raditi poslije kraće pauze. Ostalo medicinsko osoblje mora tražiti novi posao.

Najveći je problem higijena

Najveći problem u njemačkom sustavu liječenja je higijena, odnosno nehigijena. Na stotine tisuća pacijenata godišnje na neki se način zarazi tijekom liječenja. Na drugom mjestu su pogreške prilikom ortopedskih operativnih zahvata. Kad se radi o zaboravljenim instrumentima i pogreškama koje nastupaju tijekom operacije zdravih dijelova tijela, Jonitz kaže da su na žalost one „vrlo popularne“. „Kod ovakvih slučajeva kod pacijenta je lako utvrditi uzrok pogoršanja situacije. Ali, kada ste izloženi tretmanu lijekovima, i kada vam se stanje pogorša u roku od dva tjedna, tada nije lako saznati je li do toga došlo zbog lošeg tretmana ili same bolesti.“

U nastavku

Kaznena ili građanska parnica?

Budući da u sustavu liječenja rade prije svega ljudi, a ne strojevi i instrumenti, pogreške su sasvim moguće, kao i u svakom drugom poslu. Ali, ovdje one mogu prouzročiti smrtne posljedice.

Medicinsko pravo

Zato je bilo nužno da se u njemačkom pravnom sustavu razvije cijelo područje medicinskog prava, čime se pacijentima omogućuje da dokažu da je pogreška uistinu i učinjena. A to je u Njemačkoj jedinstveno u svijetu, kaže prof. Thomas Schlegel. „Svaki zahvat kojeg naprave liječnici u Njemačkoj, koji podrazumijeva prodor u tijelo pacijenta, a koji rezultira pogoršanjem stanja pacijenta, pa čak i ako je u pitanju obično cijepljenje, u njemačkom se pravu smatra kaznenim djelom.“

Ali, ono ne podrazumijeva i automatsko zakonsko procesuiranje. Naime, prije početka liječenja, liječnik mora pacijenta infromirati o terapiji i njenim posljedicama. Zato je nužna suglasnost između liječnika i pacijenta, što također mora biti dokumentirano. Schlegel objašnjava: „Samo ako je pacijent obaviješten o svim mogućim posljedicama nakon liječenja određenim tretmanom, i ako je upućen u alternativne oblike liječenja, i na kraju, ako je pristao na prijedlog liječnika – bez obzira na posljedice, protiv liječnika neće biti pokrenut proces.“

Ipak, u Njemačkoj se uveliko raspravlja na temu „obaviještenosti i razumijevanja“ pacijenata, kaže Schlegel. Zato se godišnje pred njemačkim sudovima pokrene veliki broj slučajeva u kojima pacijenti liječnike tuže za kaznena djela, odnosno traže utvrđivanje njihove odgovornosti. U takvim situacijama, sud odlučuje ovisno o tome radi li se o kaznenoj ili građanskoj parnici. „Ukoliko se utvrdi krivnja liječnika, predviđa se novčana odšteta u iznosu od nekoliko stotina tisuća, pa i do nekoliko milijuna eura, ili u najtežim slučajevima kazna zatvora. Uz to, moguće je i da Liječnička komora oduzme liječničku dozvolu.“

Druga mogućnost je da se protiv liječnika pokrene građanska parnica. U takvim slučajevima, sudac odlučuje u odnosu na dokaze koje pacijent dostavlja u vezi sa štetom koja mu je nanešena. A visina odštete utvrđena je precizno zakonom, točnije posebnim popisom. I za takve slučajeve moguće su odštete od nekoliko tisuća, pa i do pola milijuna eura i više, naročito u slučaju povreda novorođenčadi pri porodu, za koje Schlegel kaže da su u Njemačkoj najčešće.

Obavezno osiguranje

Zbog svega navedenog, svi zdravstveni radnici moraju obavezno biti osigurani od profesionalne odgovornosti, odnosno liječničke pogreške.

Ukoliko liječnik napravi profesionalnu pogrešku u liječenju, a tuži ga onaj tko smatra da je oštećen ili to urade članovi njegove obitelji, aktivira se osiguravajuće društvo, čiji se pravni tim može nagoditi s podnositeljem tužbe, ili pak zastupa liječnika na sudu. Ukoliko se dokaže tvrdnja iz latinske izreke, da je u nekom konkretnom slučaju nemar zapravo zla namjera – osiguravajuće društvo to sigurno neće platiti. Do sada, u ovakvim sporovima, takva namjera kod liječnika još nije utvrđena.

„Pokazalo se da su pacijenti uvek bili u prednosti u slučajevima nemarnosti liječnika, jer ne postoji apsolutno nikakvo opravdanje za to što je liječnik zaboravio neki od instrumenata u tijelu pacijenta, bez obzira na to je li pacijent patio zbog toga ili ne.“

Njemački sustav je tako uređen da liječnici, ako i kada naprave pogrešku u svojoj praksi, to moraju prijaviti ovlaštenm tijelu. Cilj dokumentiranja liječničkih pogrešaka nije kažnjavanje liječnika i ostalog osoblja, već i stvaranje kulture pogrešaka, jer se kroz ovakve primjere loše prakse, mladi liječnici i studenti medicine uče na tuđim pogreškama, što utječe i na povećanje pažnje liječnika prema pacijentima.

Autor: Relja Božić

Od. ur.: S. Kobešćak