Libanon: uništena Kuća mira - greška ili ciljani napad?

Said Arnaout se trudi ostati pribran. Ovaj 73-godišnjak iz Tübingena još uvijek ne može shvatiti što se dogodilo. Njegovo okupljalište, interkulturalni centar u Libanonu, uništeno je, šest je ljudi poginulo, a mnogi su ozlijeđeni. Nije bilo upozorenja, kaže: "Nikakve vijesti nisu stizale iz Izraela. U ratu nema prekida i nema milosti."

Prije 25 godina ovaj državljanin Njemačke libanonskog porijekla je zajedno s prijateljima i istomišljenicima  osnovao "Dar as-Salam" – „Kuću mira" , kao mjesto susreta i mjesto za daljnje usavršavanje i školovanja.

"Naš centar je bilo nadaleko poznat, u kući je svojedobno bio i njemački veleposlanik, također su nas posjetili i predstavnici Ujedinjenih naroda a i švedski konzul je bio tu. Ovo je most između Njemačke i Libanona", kaže Said Arnaout.

Dom za brojne izbjeglice

Njegova žena pokazuje jednu fotografiju na kojoj je velika kuća za goste u planinama Chouf u Libanonu, usred idiličnog sela, mnogo drveća i zelenila. Ispred centra na terasi stolovi i stolice te suncobran. To su dojmovi iz mirnih vremena.

Par s ponosom govori o tome da je posljednjih godina ovdje boravilo više od 6.000 njemačkih posjetitelja.  No rat u Libanonu pogodio je i Kuću mira: ovdje su smještene brojne izbjeglice s juga.

U trenutku kada su dvije rakete pogodila krov kuće, u njoj se nalazilo preko 80 osoba. Od dvije rakete je samo jedna eksplodirala a kuća se djelomično urušila.

Žrtve za supružnike Arnaout nisu bili stranci. "Gotovo sve izbjeglice koje smo primili osobno smo poznavali. Ravnatelj škole bio je kolega moje supruge. A dvoje djece sada plaču za svojim ocem."  Zašto je njihov centar pogođen? Said Arnaout, koji od 1972. godine živi u Njemačkoj, i njegova supruga to ne mogu razumjeti. Heike Mardirian, predsjednica Njemačke protestantske zajednice u Bejrutu, također je dobro poznavala kuću: "U ovom trenutku centar je bio mjesto koje su ljudi koristili jer su mislili da će tamo biti sigurni."

Lažan osjećaj sigurnosti?

Friederike Weltzien, dugogodišnja protestantska svećenica iz Stuttgarta koja je živjela u Libanonu i prije nekoliko tjedana bila u Kući mira, ne može shvatiti što se dogodilo. "Bilo je to mjesto s kojeg je jednostavno dolazila pomoć cijelom okolnom području. Za nas je velika misterija zašto je bombardirano", kaže ona. Izraelska vojska naglašava da poduzima ciljanu akciju protiv Hezbolaha u Libanonu. Ali bombardiranje ovog centra baca sumnju na ovu priču. Ili u kući nisu bile samo izbjeglice?

"To je vjerojatno presudilo jer upravo to ne možemo jamčiti", kaže Weltzien. I dodaje da je nemoguće prosuđivati samo po vanjštini te da su uglavnom dolazili žene, djeca i obitelji. „Nama se činilo da to nisu ljudi iz Hezbolaha."

Izraelska vojska se ne oglašava

Koliko je rat u Libanonu doista "ciljan" i "ograničen" kao što to Izrael uvijek naglašava? Upit ARD-a za izjavu o napadu na centar za susrete ostao je bez odgovora. "Mislim da je, kada se pogodi takav centar, prijeđena crvena crta", kaže Bente Scheller iz njemačke zaklade Heinrich Böll, bliske stranci Zeleni. Kaže kako je ostala šokirana kada saznala za napad.

"Ovdje ne prepoznajemo ciljane napade i političko ubojstvo kakvima smo svjedočili posljednjih dana u Libanonu." Scheller kaže kako je i sama često bila gost u Kući mira. Ona ističe da je to važno mjesto susreta u kompliciranom političkom krajoliku Libanona s brojnim vjeroispovijestima i tradicijom građanskih ratova. "Posebna stvar u vezi s ovim centrom za susrete bila je njegova lokacija u planinama. Tamo je vladala atmosfera u kojoj ste se osjećali sigurno, da možete razgovarati čak i o osjetljivim temama. A takvih tema je u Libanonu mnogo."

"Dar as Salam” treba obnoviti

I upravo zato "Dar as Salam” mora nastaviti s radom, u tome se svi slažu. Mnogi Nijemci javljaju se u znak solidarnosti s osnivačima, a u njemačkom Bad Kreuznachu će se organizirati bdijenje. "Ne želim dići ruke od ovog centra", kaže Friederike Weltzien iz Stuttgarta. "Ovo je mjesto simbol za ponovni početak, za to da se ne odustaje tako lako, kao i simbol da se ne dozvoli da ovi napadi unište ono što je duh ovog mjesta."

A Heike Mardirian naglašava: "Kuća mira će biti ponovno izgrađena. Kao i mnoge druge stvari u Libanonu. I ne odustajemo." Ne žele odustati ni Said Arnaout i njegova supruga iz Tübingena. Žele obnoviti svoje sastajalište. "Trebamo sigurnost, trebamo mir, trebamo stabilnost, trebamo podršku", kaže Latife Arnaout, kako bi Libanon u budućnosti ponovno imao Kuću mira unatoč ratu.