NATO: Lekcija iz Goražda

Ove godine navršilo se 25. godina od političkog kraja Slobodana Miloševića i bombardiranja Srbije od strane NATO-a, piše Alexandar Rhotert u autorskom članku, objavljenom u listu Tageszeitung iz Berlina. „Milošević je od 1989. godine pokušavao veliki dio Jugoslavije staviti pod kontrolu Beograda, kako bi ujedinio sve teritorije naseljene Srbima. Da bi to postigao, on je sa JNA i paravojnim trupama vodio četiri rata: kratko u Sloveniji, od 1991. u Hrvatskoj, od 1992. u BiH i od 1998. na Kosovu", piše njemački politolog.

Potom se poziva na riječi premijera Kosova Albina Kurtija „Sačuvajte NATO. Spasio je moju domovinu" iz članka objavljenog u subotnjem izdanju New York Times-a i konstatira: „Manje je poznato da je NATO još od 1993. godine intervenirao u ratu u Bosni i tako spasio mnogo tisuća života kao i da je 1994. godine čak spriječio jedan genocid".

Rottert pritom pojašnjava kako su intervencije NATO-a u BiH i na Kosovu bile fundamentalno različite: dok je UN tražio od NATO-a intervenciju u BiH samo kao „posljednje sredstvo", na Kosovu je NATO bio „u potpunosti uključen u operacije i mogao je slobodno djelovati".

Rhotert: "SAD i NATO spriječili genocid koji je prijetio Goraždu"

Njemački stručnjak ukazuje kako je u ožujku 1993. godine započeo angažman NATO-a na zabrani leta iznad BiH, a da je u veljači 1994. godine došlo do prve borbene akcije. Tada su avioni F-16 oborili četiri srpska borbena aviona. Potom konstatira: „Provođenje zabrane leta nije dovoljno priznato, mada je srpska avijacija mogla nanijeti mnogo veća razaranja iz zraka nego srpska artiljerija sa zemlje. To je spasilo nebrojene živote civila i vladinih trupa."

Rhotert se potom osvrće na opsadu Goražda u travnju 1994. godine, kada su trupe generala Ratka Mladića već bile na putu da osvoje ovu zaštićenu zonu UN-a, u kojoj je bilo preko 60.000 ljudi. „Zračni udari i ogroman političko-diplomatski pritisak SAD-a i NATO-a spriječili su prijeteći genocid, kojeg su srpske trupe nažalost izvršile 15 mjeseci kasnije u obližnjoj enklavi Srebrenici", piše Rottert za njemački list Tageszeitung.

"Veći angažman NATO-a u BiH mogao spasiti brojne živote"

U članku TAZ-a, njemački stručnjak tvrdi da je „obimniji angažman NATO-a mogao spasiti nebrojene živote" i citira američkog generala zrakoplovstva McPeaka, koji je još 1.svibnja 1993. godine izjavio: 'Dajte nam vremena i preletićemo svaki artiljerijski položaj i uništiti ga'. "Da su UN poslušale McPeaka, rat u Bosni bi bio završen u ljeto 1993. a genocid bi bio spriječen", uvjeren je Alexander Rhotert.

Kao najveće protivnike zračnih napada njemački politolog imenuje tadašnjeg glavnog tajnika UN-a, Japanca Yasushija Akashija i francuskog generala Bernarda Janviera odnosno njihove vojne i političke predstavnike. Oni su odobrili napade na srpske položaje oko Srebrenice "kao alibi" nakon što su Mladićeve trupe već zauzele grad. „Tada je došlo do napada sa dva aviona F-16, nakon što su desetci borbenih aviona NATO-a uzaludno čekale na naređenje u zraku." U članku TAZ-a se s tim u vezi citira vođa F-16 operacije, Nizozemac Jouke Eikelboom, koji je gorko prokomentirao: „Bilo je to kao da se moramo boriti s jednom rukom vezanom za leđa."

Rhotert potom konstatira da je genocid u Srebrenici promijenio sve i da su SAD počele vršiti ogroman pritisak na UN da odobre zračne napade. „Kada su krajem kolovoza 1995. godine srpske jedinice ispalile tri granate na tržnicu Markale u Sarajevu, ubivši 38 i ranivši preko 150 ljudi, kucnuo je čas za NATO. Poslije dva tjedna zračnih napada, Mladićeve trupe su prekinule najdužu opsadu jednoga grada", piše Rhotert i zaključuje: „NATO može biti ponosan što je okončao prva dva rata u Europi poslije 1945. godine, spasio nebrojene živote u Bosni i spriječio drugi genocid na Kosovu."

Ruski ambasador dva puta prijetio BiH ‚ukrajinskim scenarijem‘

Njemački stručnjak potom se vraća u sadašnjost i navodi kako je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, 30 godina kasnije, zaobilazeći legitimne i multietničke oružane snage zemlje, „izgradio značajne paravojne snage i opremio ih oružjem za rat" kao i da dio tih snaga „svake godine paradira na neustavnom maršu povodom Dana RS, u nazočnost ruskih diplomata, osuđenih ratnih zločinaca i vladinih predstavnika iz Beograda".

„Iako je visoki predstavnik za BiH, Christian Schmidt, prošle godine najavio da neće dozvoliti ilegalnu paradu, nije učinio ništa da je spriječi. Malo toga nedostaje do nezavisnosti RS i njenog pripajanja Srbiji. Time bi Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić završili projekt Velike Srbije, koji je 1991. započeo Milošević", piše Alexander Rhotert za Tageszeitung i završava članak riječima:

„Ruski veleposlanik je dva puta prijetio Bosni ‚ukrajinskim scenarijem‘. Pošto se Schmidt, kako izgleda, ne želi previše zamjeriti predstavnicima buduće Velike Srbije, postoji samo jedna opcija za spas Daytonskog sporazuma i Bosne: značajno pojačanje misije Eufora, Althea. EU bi trebala delovati preventivno – dok još ima vremena."

Alexander Rhotert se kao politolog i diplomat od 1991. godine bavi situacijom u bivšoj Jugoslaviji. Radio je za UN, NATO, OESS, OHR i EU, uglavnom na provedbi mira u BiH  i na Zapadnom Balkanu. Kao potpukovnik bio je i savjetnik Bundeswehra za misije u inozemstvu.

Priredila: Jasmina Rose