Kćer traži pravdu za ubijenog oca

"O, ne, sad će to i kćer vidjeti", čula je Gamze Kubasik kako je netko promrmljao kad se ona 4. travnja 2006. pojavila pred kioskom svoga oca kako bi ga zamijenila. Pred kioskom na sjeveru Dortmunda su stajala vozila policije i prve pomoći s upaljenim plavim svjetlima. Ulaz je bio zapriječen crveno-bijelom vrpcom. Kad je Gamze Kubasik htjela do svoga oca, policajac ju je zaustavio.

Toga jutra je 20-godišnja djevojka probudila svoga oca kako bi mu rekla da će ona mlađeg brata odvesti u dječji vrtić, a da otac može još malo ostati u krevetu. "Dobro kćeri", odvratio je otac. "To je bilo zadnji put da sam ga vidjela", priča Gamze drhtavim glasom.

Mehmet Kubasik je u Njemačkoj živio petnaestak godina. Kao Kurd i pripadnik islamske alevitske zajednice nije se u Turskoj osjećao sigurnim pa je krajem 1980-ih napustio jugoistočnu Anatoliju i zatražio azil u Dortmundu. Dobio je azil, a 2003. i njemačko državljanstvo. Nikad nije dopuštao da se o njegovoj novoj domovini Njemačkoj govori nešto loše, priča njegova kćer Gamze.

Hici u glavu

Ubojica je u kiosk došao vjerojatno između 12 i 13 sati. Iz pištolja marke Česka zbrojovka, kojim je već bilo ubijeno sedam ljudi, ubojica puca u vlasnika kioska koji stoji iza pulta. S dva hica Mehmet Kubasik je pogođen izravno u glavu i srušio se unatrag udarivši u police. Tako stoji u analizi Pokrajinske kriminalističke službe Baden-Württemberga iz 2007., do koje je došao Deutsche Welle.

I sedam godina nakon ubojstva obitelj živi u strahu. Nedavno je njezina majka Elif dok je šetala s prijateljicom iza sebe primijetila dvojicu muškaraca koje je smatrala neonacistima. Reagirala je panično. Jer, i prije ubojstva njezinoga muža pred kioskom su viđena dva muškarca.

Slične stvari se događaju stalno, i njoj samoj, priča Gamze Kubasik. I ona je često u strahu, ali nastoji biti jaka. Ova 27-godišnja djevojka želi prisustvovati suđenju pomagačima skupine "Nacionalsocijalističko podzemlje" i preživjeloj pripadnici te skupine Beate Tschäpe.

Sumnjičenje žrtava

Ona želi pravdu za svoga oca i želi spriječiti da druge obitelji dožive ono što su doživjeli Kubasikovi i obitelji devet ostalih žrtava neonacističke skupine NSU.

Ona i njezina majka su na dan ubojstva Mehmeta Kubasika šest sati odvojeno ispitivane. Bila je šokirana pitanjima koja su joj postavljana: "Je li Vaš otac uzimao droge, je li prodavao droge?" Policija je pitala o kontaktima s mafijom i sa zabranjenom Kurdskom radničkom strankom (PKK). Policajci s psima tragačima su pretražili stan Kubasikovih, rastavili auto njezinoga oca, uzimali uzorke sline troje djece. I ništa nisu pronašli. Kad im je Gamze Kubasik rekla da ubojstvo mora imati desno-ekstremnu pozadinu, uzvratili su da za to nema dokaza.

Dva dana nakon ubojstva Mehmeta Kubasika u Kasselu je istim pištoljem ubijen 21-godišnji Halit Yozgat. Mediji su prenijeli nagađanje policije da su žrtve možda umiješane u sumnjive poslove. Gamze Kubasik je to teško podnosila, jer se i u Dortmundu tako iza njezinih leđa govorilo o njezinom ocu, a nije mogla dokazati da je on nevin.

Teret nepravednih optužaba

Kubasikovi su uspostavili kontakt s obitelji Yozgat koja također nije htjela šutjeti o ubojstvu njihovoga sina. Udruge iz Kassela su u svibnju 2006. organizirale demonstraciju pod geslom "Ne želimo desetu žrtvu". Upoznala je Semiyu Simsek, kćer prve žrtve neonacističke skupine NSU, Envera Simseka, s kojom se sprijateljila.

U studenom 2011. je jedna prijateljica nazvala Gamze i rekla joj da su pronađene ubojice njezinoga oca, ali da su vjerojatno mrtvi. Kad je Gamze htjela to telefonom javiti svojoj majci, nije mogla govoriti, samo je plakala i vikala.

Tada je osjetila koliki je teret svih tih godina nosila sa sobom. Osjetila je olakšanje što su opovrgnute glasine protiv njezinoga oca. Iako je pretpostavljala da se radilo o desno-ekstremnoj pozadini, kao "pljusku" je doživjela činjenicu da su ljudi ubijeni samo zato "što su imali crnu kosu ili pripadali drugoj religiji ili izgledali drukčije".

Pogreške istražnih organa

Gamze Kubasik su šokirale i razljutile pogreške istražnih organa i Ustanove za zaštitu ustavnog poretka, kao primjerice uništavanje spisa nakon što je otkriveno tko stoji iza ubojstava. Ne može shvatiti kako se to moglo dogoditi nakon što je savezna kancelarka Merkel na komemoraciji za žrtve uvjerljivo obećala da će sve biti učinjeno kako bi se ta ubojstva razjasnila. Zato se rodbina žrtava pita: "Koliko smo sigurni u ovoj zemlji?"

Iako će na suđenju skupini NSU možda neka pitanja ostati nerazjašnjena, Gamze Kubasik se sa svojim odvjetnikom želi boriti za razjašnjenje i pravdu. Priželjkuje potporu savezne kancelarke i saveznog predsjednika. Činjenicu da je sudnica u Münchenu premalena za sve zainteresirane novinare i promatrače kod nje stvara dojam kao da se "taj proces želi potisnuti". Ali, to se neće dogoditi, za to će se pobrinuti brojni mediji i rodbina žrtava, kaže ona.

Nakon udaje Gamze Kubasik je pola godine živjela u Turskoj, ali se vratila. "Njemačka je moja domovina", kaže ona, "ja sam i Njemica i neću dopustiti da mi se to uništi – ni meni ni mojoj obitelji. Ova zemlja pripada nama svima, a ne nacistima."