Kraljica Nefertiti i kancelarka Merkel na otvorenju berlinskog Novog muzeja

Među berlinskim ljubiteljima umjetnosti povratak poznatog poprsja izazvao je val oduševljenja. Nakon više od 60 godina, egipatska kraljica vraćena je u svoj stari dom – u berlinski Novi muzej. Impozantna zgrada na Otoku muzeja nakon britanskog bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata više nije djelovala nimalo elegantno. Od tada pa do danas, zdanje je svojim izgledom podsjećalo na ratne godine. Ali, zahvaljujući britanskom arhitektu Davidu Chipperfieldu i novcu njemačkih poreznih obveznika, muzej je obnovljen i svečano otvoren.

Prema riječima samog arhitekta, obnova, koja je potrajala punih sedam godina, predstavljala je velik izazov s kakvim se još nikada nije susreo. Cilj je bio teško stradaloj zgradi vratiti izvorni izgled te sačuvati pokoji suvenir na ratne godine. Na pojedinim dijelovima zgrade sačuvani su ratni ožiljci - oštećenja uzrokovana mecima ili vatrom. Javnost i njemački mediji toplo su dočekali novo-staro ruhu berlinskog muzeja. Ali dobar izgled ima i svoju cijenu – 233 milijuna eura stajala je obnova muzeja. Zdanje se prostire na 8.000 četvornih metara i četiri etaže.

Nefertiti se vraća kući

Vratimo se u ratne godine. U jeku Drugog svjetskog rata, točnije 1943. godine, poprsje kraljice Nefertiti i ostalo drevno blago, premješteno je na sigurno, u rudnik soli, u planini Harz u središnjoj Njemačkoj. Vrijedne predmete pronašli su američki vojnici, ali blago nije vraćeno u berlinski muzej, koji se nakon ratnog vihora, našao u ruskom dijelu podjeljenog grada. Neferitit je 29 godina provela u muzeju Charlottenburg gdje ju je vidjelo 14 milijuna posjetitelja. Nakon ujedinjenja Njemačke pojavila se ideja da se vrijedni egipatski predmeti vrate ondje gdje im je i mjesto – na berlinski Otok muzeja, inače proglašen dijelom UNESCO-ve svjetske baštine.

Treba reći da je vrijedno poprsje 3 tisuće godina ležalo je ispod zemlje sve dok ga 1912. godine u Egiptu nisu otkrili njemački arheolozi. Egipčanini su isprva Nijemcima dozvolili da zadrže otkriće, ali kasnije su se predomislili i uporno traže povratak egipatske kraljice u rodni kraj. Walter Farr, jedan je od američkih vojnika koji su otkrili egipatsku bistu u rudniku soli, priča kako je nakon otkrića satima gledao u čarobnu skulpturu. Prije nego li je umro 1997. godine, vojnik se još jednom prisjetio tog dana: „Nikad u životu nisam bio tako očaran nekim prizorom kao dok sam sjedio ispred tog čarobnog umjetničkog djela.“

Autor: dpa / G. Prokopec

Odg. urednik: Ž.Telišman