Brige na tromeđi

Lijep jesenski dan u gusto pošumljenom Vaalserbergu, koji se prostire u tri države: Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj. Najviša točka od 322 metra, tog inače ravnog područja, je na nizozemskoj strani. Atrakcija koju brojni turisti fotografiraju prije nego što u obližnjem restoranu pojedu nizozemske mini-palačinke ili vafle.

Bez maski naravno, jer je u Nizozemskoj za vrijeme korona-pandemije nošenje maski obavezno samo u javnom prijevozu. Da se restoran kojim slučajem nalazi samo nekoliko metara istočno ili južno, odnosno u Belgiji ili Njemačkoj, važila bi drugačija pravila.

Različiti propisi

Tromeđu u Vaalserbergu obilježava kamen od jednog metra visine. Iza njega se vijore zastave: crno-crveno-zlatna, crveno-bijelo-plava i crno-žuto-crvena. Djeca se nadmeću tko će uspjeti sjesti na kamen. „Ja sam u Njemačkoj“, „ja u Belgiji“, „ja u Nizozemskoj“, viču.

I dok djeca uživaju igrajući se na tromeđi, drugima pandemija zadaje glavobolju. Jer Njemačka, Belgija i Nizozemska nemaju jedinstvena pravila kada je riječ o koroni. Najstroža su u Belgiji. Do sredine lipnja tamo su tjednima bile zatvorene čak i granice. Moglo ih je prelaziti samo oko 6.000 ljudi: zaposleni i maturanti koji su u Njemačkoj polagali ispite.

Kod kuće preko granice

Bilo je grozno, kaže Elvira Ney, koja živi u belgijskom Helgenrathu, nedaleko od granice. Ova Njemica sa zabrinutošću prati vijesti o povećanju broja zaraženih. „Sa zadovoljstvom možemo reći da još uvijek ništa nije ponovo zatvoreno." Osmdesettrogodišnja umirovljenica redovito autom odlazi u samo osam kilometara udaljeni Aachen. Tamo je desetljećima radila, tamo žive skoro sve njezine prijateljice i tamo odlazi u kupovinu. Obiteljski liječnik joj je u belgijskom Eupenu, zubar i ortoped su u Aachenu.

Tijekom tjedana kada je granica bila zatvorena Elvira Ney je morala biti kod kuće. Jednom je sjela u auto, došla do granice i pitala belgijske službenike može li samo 300 metara otpješačiti do njemačke benzinske crpke kako bi kupila njemački TV-program. Nisu joj dopustili. Jedan drugi put joj je uspjelo prijeći granicu. „Imala sam recept za lijek koji sam mogla dobiti samo u njemačkoj apoteci, onda su me pustili da prijeđem granicu.“

Kupovina zabranjena

U Aachenu je tom prilikom tajno kupila i hrane, kaže s osmijehom ova umirovljenica. To je bilo zabranjeno, na granici su kontrolirali i koga su ulovili morao je platiti kaznu od 250 eura. „Moju kćer, koja svaki dan u Aachen odlazi na posao su uhvatili. Sve je morala isprazniti i predati", kaže Ney. A ona je na granici samo pokazala vrećicu iz apoteke i nisu je kontrolirali.

U posljednja tri mjeseca granica je ponovo otvorena. Ali nakon što je u Belgiji u posljednjih četrnaest dana registrirano 139 novih slučajeva zaraze na 100.000 stanovnika, Bruxelles razmatra ponovno zatvaranje granica. Zbog toga je zgrožen i ahenski kršćanskodemokratski političar Tim Grüttemeier, predsjednik Vijeća gradskog okruga Aachen s oko 550.000 stanovnika, koji žive na njemačkoj strani tromeđe. „Mislim da bi to bio potpuno pogrešan signal“, kaže u razgovoru za DW.

Ostaviti granice otvorene – obavezno

Virus se ne zaustavlja na državnim granicima i politički je nedopustivo da u ujedinjenoj Europi ponovo odjednom svaka zemlja traži svoja rješenja. „U našoj regiji je to zapravo sasvim drugačije zapisano u DNK“, objašnjava Grüttemeier, koji tijekom pandemije još intenzivnije surađuje s kolegama s druge strane granice.

Političar iz Aachena kaže i da mu je premijer Njemačke zajednice Belgije rekao da i on po svaku cijenu nastoji spriječiti zatvaranje granice i da je to jasno naglasio u Bruxellesu. Pogotovo zato što je u posljednjih četrnaest dana u belgijskom pograničnom području na 100.000 stanovnika bio 21 slučaj zaraze. Ali u Bruxellesu stopu zaraze ne promatraju tako regionalno.

Što se događa ako čitava regija postane rizično područje?

U međuvremenu je glavni grad Belgije njemački Institut Roberta Kocha označio kao rizično područje. Isto tako i tri područja na sjeverozapadu Nizozemske. Što će se događati na tromeđi ako susjedne zemlje budu proglašene za rizična područja? Grüttemeier smatra da bi na njemačkoj strani tada moglo važiti takozvano 48-satno pravilo. To znači da svi koji u zemlju ulaze na samo dva dana, kada se vrate kući ne moraju ići u karantenu.

On ne može reći hoće li Belgija i Nizozemska preuzeti to isto pravilo ili će ga prilagoditi. „Međutim smatram da su brige jednako velike sa svake strane granice, jer vidimo kako se situacija razvija“, kaže Grüttemeier. Ljudi su se počeli opuštati. „Što je i razumljivo, jer naravno da nas korona sve živcira, ali to ne pomaže, jer i dalje moramo biti oprezni."

Zabava u Maastrichtu

Za porast broja zaraženih sve više se optužuje mlade ljude. S obzirom da su klubovi i dalje zatvoreni, česta su slavlja u parkovima ili na drugim otvorenim mjestima na kojima se skuplja i po nekoliko stotina ljudi. Tako je i u nizozemskom Maastrichtu, s 25.000 studenata. Oni se rado okupljaju na širokim kamenim stubama uz rijeku Maas, koja protječe kroz taj grad, udaljen oko trideset kilometara od Aachena. „Tamo je uvijek vrlo živo", kaže 19-godišnja Henni, Njemica koja od početka rujna studira u Maastrichtu.

„Policija često dođe, ali ne prekida zabavu, već samo podsjeća da bi trebalo držati rastojanje", kaže Henni. Rastojanje od jednog i pol metra, to je glavno pravilo za suzbijanje pandemije u Nizozemskoj. „U početku mi je bilo jako neobično da, za razliku od Njemačke, u trgovinama i na sveučilištu, ne moram nositi masku“, kaže i 19-godišnja Louisa. Ona smatra da to uopće nije dobro, jer maska svakog uvijek podsjeti da mora biti oprezan. „Kada vidite kako se ovdje u Maastrichtu postupa, imate osjećaj da je korona prošla.“

Online-studiranje, ali ples na stolovima

Studentice govore i o fotografijama iz studentskih domova koje kruže društvenim mrežama. "Na njima se vidi kako mladi plešu na stolovima”, govori Louisa. Jedne večeri studentice su prošle pored jedne zgrade, a u jednom stanu je bila velika zabava. Prozori su bili širom otvoreni, čula se glasna glazba i vidjela šarena disco-kugla.

Službeno je u Nizozemskoj dopušteno da se u zatvorenom prostoru okupi najviše šestero ljudi. Pravilo koje malo tko poštuje, smatraju studentice. Ali zato su na sveučilištu stroga pravila. Na ulazu se skenira studentska propusnica, u hodnicima i na stubištu je obilježeno kuda se mora kretati. Ali gotovo sva predavanje su online.

Povratak kući?

I u Maastruchtu se povećava broj zaraženih i studentice iz Njemačke se sve više pitaju što to za njih znači. „Vjerojatno bih ponovo stanovala kod kuće, u Aachenu, ako bude novi lockdown ili ako bude bilo teško preko vikenda putovati u Njemačku“, kaže studentica Emma.

I Henni i Louisa bi u tom slučaju vjerojatno na neko vrijeme napustile Maastricht. Ali nerado, jer studentski dani samo što su počeli. Ali pomisao da su potpuno odsječene od svojih obitelji im teško pada. “U slučaju da mi se baka ili roditelji razbole, a ja ih ne mogu posjetiti, to bi mi vrlo teško palo“, kaže Louisa. U slučaju da se situacija ponovo zakomplicira, sve tri studentice bi radije bile na njemačkoj strani granice.