"Konfliktni potencijal na Balkanu ostaje velik"

Silvia Steininger je politologinja i pravnica. Na Heidelberškom Institutu za istraživanje konflikata (HIIK) je nadležna za istraživanje sukoba i napetosti u regiji Balkana. HIIK od 1992. godine godišnje objavljuje barometar konflikata (Conflict Barometar) koji predstavlja analizu globalnih sukoba.

DW: U godišnjem barometru sukoba spominju se i konflikti na Balkanu. Koju je vrstu kriza je HIIK tamo utvrdio?

Silvia Steininger: U regiji Balkana promatramo trenutno 18 konflikata. Većina njih nisu nasilni. Samo kada je riječ o dva konflikta smo prošle godine mogli ustanoviti nasilne postupke. To je sukob između opozicije i vlade u Makedoniji što promatramo od 2014. godine. I s druge strane, konflikt između opozicije i vlade na Kosovu koji je tamo izbio tek prošle godine. Oba ova sukoba su ipak samo na razini "nasilnih kriznih konflikata" i to je prema našoj metodologiji najniži stupanj sukoba u kojem se koristi nasilje.

Na Balkanu možemo prije svega promatrati tri skupine sukoba i napetosti. Prva obuhvaća one vezane za etničke napetosti. Ti konflikti su prije svega ostaci balkanskih ratova i zato su najčešće zastupljeni u zemljama bivše Jugoslavije. Druga grupa su tzv. klasični konflikti između opozicije i vlade. Njih promatramo na ne-nasilnoj razini i u Rumunjskoj i Bugarskoj, a uz pojavu nasilja i na Kosovu i u Makedoniji. Treća grupa konflikata su oni vezani za militantne skupine. To je na primjer suočavanje sa ksenofobnim, desničarskim do ekstremno desničarskim skupinama i manjinama u Mađarskoj ili konflikti sa islamističkim grupama u BiH.

Bosna i Hercegovina strahuje od krize zbog težnje za odcjepljenjem Republike Srpske. Koliko je stanje tamo opasno?

Bilježimo proteklih godina sve veće zaoštravanje stavova oko moguće secesije Republike Srpske. Ipak, nikad ne treba podcijeniti niti prijetnju islamističkih skupina državnom suverenitetu te zemlje. Tako je od 2012. godine više od 200 građana Bosne i Hercegovine otišlo u borbu za islamističke skupine Bliskom istoku, a vratilo ih se tek oko 50. Kombinacija ova dva sukoba je velik ispit izdržljivosti za jednu tako krhku zemlju kao što je BiH.

Prošle godine su građani Makedoniji prosvjedovali u tzv. "šarenoj revoluciji" protiv vlade i korupcije. Ali i posljednjih dana su opet bili prosvjedi, sada protiv uvođenja albanskog jezika kao drugog službenog jezika. Što će biti s Makedonijom?

Prosvjed oporbe u Makedoniji je prošle godine bio jedna od najtežih kriza koje smo promatrali na Balkanu. I u posljednje tri godine se tamo nije vidjelo smirivanje situacije. U Makedoniji je sukob došao do razine nasilja i ne izgleda da bi u ovoj godini moglo doći do deeskalacije. Naša prognoza je zato prije negativna. Medijacije koju su vodile brojne organizacije kao i EU, nisu dovele do dugoročnog rješenja sukoba. Osobito nakon izbora u prosincu je situacija veoma napeta. U tom kontekstu i ove sukobe zbog albanskog kao drugog službenog jezika pratimo sa velikom zabrinutošću. Miješanje politike sa etničkim otporom je upravo na Balkanu eksplozivna kombinacija.

Kako procjenjujete trenutno stanje na Kosovu?

Kosovo se također trenutno nalazi pred golemim teškoćama. Gotovo deset godina nakon proglašenja nezavisnosti Kosova su se doduše osjetno poboljšali odnosi između Srbije i Kosova, ali ipak redovito postoje i napetosti. Jednu od njih smo mogli doživjeti sredinom siječnja kad je Srbija poslala prvi putnički vlak nakon 18 godina iz Beograda za Mitrovicu. Željeznička kompozicija je bila u nacionalnim bojama Srbije sa natpisom "Kosovo je Srbija". Nakon velikih prosvjeda je srbijanski premijer Vučić zaustavio vlak na granici, ali  takvi postupci naravno da ne vode smirivanju sukoba.

Osim toga unutar Kosova i dalje vlada razdor između oporbenih albanskih nacionalista i vladajućih pod vodstvom predsjednika Hašima Tačija. Obzirom da je Kosovo 2015. godine zaključilo bilateralne sporazume i sa Srbijom i sa Crnom Gorom, albanski nacionalisti sve više posežu metodama kao što je bacanje suzavca u parlamentu ili nasilničkih nereda u glavnom gradu Prištini kako bi spriječili provođenje sporazuma. Kosovo ostaje i dalje veoma podijeljeno.

Ostaje li onda Balkan "bure baruta"?

U ovom geografski gledano razmjerno malenoj regiji postoji veliki broj izrazito dugotrajnih i veoma otrovnih sukoba. Posebice se broj etničkih sukoba koje promatramo godinama, čak desetljećima na Balkanu jedva smanjio. Prema našem mišljenju konfliktni potencijal Balkana ostaje signifikantno visok.

Može li Europska unija doprinijeti tome da mir na Balkanu bude osiguran?

EU igra veliku ulogu u cijelom području Zapadnog Balkana. Za zemlje bivše Jugoslavije je EU moguća opcija za budućnost, također veoma često i cilj za promjene u smjeru demokracije. Vidimo da je pristup Hrvatske u EU za mnoge tamošnje države imao sasvim veliki simboličan učinak. Države članice EU su također aktivne na Kosovu na održanju mira na sjeveru zemlje. Ali i u BiH Europa ima veoma važnu ulogu u cijelom državnom aparatu. Smatramo da je postupak pristupa Srbije i Crne Gore EU veliki poticaj države svoje riješe na miran način. U Makedoniji EU igra također veliku ulogu jer je ona ovdje proteklih godina stalno bila prisutna kao pregovarač između sukobljenih strana. Naravno, ne izgleda da su ti napori u Makedoniji još urodili plodovima.