Konačno na sigurnom? Sudanske izbjeglice u Egiptu
2. svibnja 2023
Uska klupa u hladu, malo pakovanje soka za djecu - Iman Abdullah i njena obitelj prikupljaju snagu na autobusnoj stanici u blizini Asuana. Iza njih je naporno putovanje: šest dana autobusom od sudanske prijestolnice Kartuma do Egipta - na temperaturama od oko 40 stupnjeva u hladu. S juga Egipta ona i bratova obitelj žele dalje na sjever.
"Vjerojatno ćemo ići različitim putevima od Kaira", kaže ona. "Ali nastojimo ostati zajedno što je duže moguće kako se djeca ne bi osjećala tako otuđeno."
Deseci tisuća izbjeglica iz Sudana
Iman Abdullah i njezina obitelj su u bijegu - kao i deseci tisuća drugih ljudi. Sukob dvojice najmoćnijih ljudi u Sudanu ih je iscrpio. U zemlji jedva da ima struje, hrane, pića, nema medicinske skrbi - a pogotovo nema sigurnosti.
„Osjećamo to kao rat bez razloga. Oni protjeruju ljude, protjeraju djecu. Nama je ranije bilo vrlo dobro - ali odjednom smo raseljeni, nemamo više posla i novca", kaže Iman. Ona i njezina obitelj su među sretnicima koji su si mogli priuštiti skupe autobusne karte za Egipat. Od početka borbi cijena karata je udeseterostručena, a karte su koštale i do 1.000 eura po osobi.
Iman je zubarica. Njezino troje djece išlo je u međunarodne škole u Kartumu i govore engleski i arapski. Sada kraj nje sjedi njen sedmogodišnji sin Mustafa, potišten i preplašen. Neizvjesnost proteklih dana posebno je teško pala djeci, kaže Iman. Jedanaestogodišnja Tala objašnjava zašto: "Jako me boli ostaviti svoju zemlju i cijelu svoju obitelj. Boli me ostaviti sve iza sebe."
Ni hrane ni pića
Nekoliko metara dalje vozač stavlja prtljagu nekoliko putnika na krov minibusa. Većina sa sobom ima samo jedan kofer. Kofer Shehab Al-Dina je gotovo prazan: "Imali smo sa sobom ostatke hrane iz hladnjaka, trajali su jedan dan”, kaže on. "Drugi dan nismo imali ništa - ni hrane ni pića. Jedan dan je bio grah s malo soli, drugi falafel."
Kad su stigli u Egipat dobili su čistu vodu, sok i čips. "Djeca su bila nevjerojatno sretna - kao da im se ostvario san", kaže Al-Din. On drži svoju dvogodišnju kćer u naručju. Na sebi ima elegantnu košulju, a pored sebe odgovarajuću kožnu torbu. U Kartumu je radio u medicinskom laboratoriju - sve dok u glavnom gradu nije postalo preopasno.
Situacija je loša, kaže, "ekstremno loša". „Katastrofalna je - nema pomoći organizacija - ni humanitarne pomoći, ni volontera, ni medicinske skrbi. Ništa ne funkcionira", kaže on. Ovaj 39-godišnjak kaže da se ni pod kojim uvjetima ne želi vratiti u Sudan. Već u prošlosti je bilo mnogo nereda i sukoba između različitih skupina. Ali sada je rat stigao u Kartum: „Granatiranje uopće više ne prestaje - rakete, topovi, avioni. Mrtva tijela leže posvuda po ulicama glavnog grada. Raketni projektili pogađaju stambene objekte – potpuno nasumično."
"Nemamo plan"
Shehab, njegova supruga i dvoje djece žele nastaviti put prema Kairu. Ali karte za vlak su trenutno rasprodane. Shehab broji egipatske novčanice. Je li to dovoljno za noćenje u Asuanu? Podiže pogled i razmišlja.
Iman i njezina djeca sjede na klupi nasuprot. Čekaju. „Nemamo plan", kaže Iman. „Najvažnije nam je bilo pobjeći od rata. Sada moramo vidjeti što će se dogoditi", kaže ona.
zi/tagesschau.de
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu