Russland Kommunisten

Stisnute šake i odlučna pogleda Genadij Zjuganov predstavlja svoju Komunističku partiju. U pozadini se vide industrijska postrojenja, a pored njih slogam: "Zajamčit ćemo da se ukradeno vrati!" A to je i suštinska poruka predizbornog programa ruskih komunista pred predstojeće parlamentarne izbore zakazne za isti dan kad i hrvatski, 4. prosinca ove godine.

Žele natrag "uniju bratskih naroda"

Ukradeno u programu komunista znači _ "ukradena domovina", Sovjetski Savez. Komunisti svojim programom pozivaju na "novu uniju bratskih naroda". Osim toga žele da se "ljudima vrati ukradeno bogatstvo". I cijeli gospodarski sektor trebao bi ponovo biti nacionaliziran. Komunisti također žele vratiti sovjetsku socijalnu politiku. Između ostalog obećavaju besplatno školstvo i zdravstvenu zaštitu.

Komunistička partija Ruske federacije (KPRF) osnovana je 1990. Utemeljili su je članovi Komunističke partije Sovjetskog Saveza (KPSSSR) koji su bili protiv reformi tadašnjeg predsjednika stranke Mihaijla Gorbačova. Zbog pokušaja puča protiv sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova 1991., predsjednik Rusije Boris Jeljcin zabranio je KPSSSR, a također i KPRF. No, Komunistička partija Ruske federacije je ponovo osnovana 1993. godine. Do 2003. ona je imala najveći klub zastupnika u ruskom parlamentu Dumi. Nakon toga u ruskom parlamentu dominiraju stranke bliske Kremlju, odnosno Vladimiru Putinu.

Jedina oporbena snaga u parlamentu

Obećanja komunista i danas u narodu padaju na plodno tlo. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da KPRF na predstojećim izborima može osvojiti i do 17 posto glasova, a na taj način bi poboljšao rezultate od posljednjih izbora za pet posto. Time bi ta stranka postala druga najjača snaga u Dumi.

Aleksej Graždankin iz neovisnog moskovskog Instituta za ispitivanja javnog mnjenja Levada smatra da ima mnogo razloga za popularnost komunista. "Opće raspoloženje u zemlji nije tako optimistično kao pred izbore 2007.", kaže ovaj ruski sociolog. Gospodarska kriza ostavila je traga i u po površini najvećoj zemlji na planetu, a to je dalo krila mnogim političkim strankam, ne samo komunistima. Osim toga na predstojećim izborima će sudjelovati mnogo manje stranaka, objašnjava Graždankin. "Seljačka stranka, bi privukla istu vrstu glasača kao i Komustička partija, neće sudjelovati na izborima." Njeni bi birači trebali glasati za komuniste.

Postoji još jedan razlog zašto je sve više birača koji žele svoj glas dati komunistima. To je protivljenje vladajućoj Putinovoj stranci Jedinstvena Rusija. Već godinama je doduše Komunistička partija RF jedina prava oporbena snaga u ruskom parlamentu. Druge stranke, poput desno populistički orjentiranih liberalnih demokrata, lojalni su Kremlju.

Stranka sovjetskih nostalgičara?

A tko zapravo u današnjoj Rusiji pruža podršku komunistima, može se vidjeti svakog 7. studenog, na godišnjicu Oktobarske revolucije. Najveći broj njih su umirovljenici koji izlaze na ulice s crvenim zastavicama. Stranačka bi se baza u stvari trebala smanjivati, jer s vremenom je, zbog njihove starosti, sve manje sovjetskih nostalgičara. No ova stanka pridobija nove simpatizere. "Svake godine novi ljudi dosežu starosnu granicu kad odlaze u mirovinu, a to znači socijalni pad", objašnjava ruski sociolog Graždankin. Ti ljudi su veliki dio svog života proživjeli u Sovjetskom Savezu i do danas drže da je to bio socijalno pravedan sustav.

Da socijalizam nije mrtav, u to su uvjereni ruski komunisti. A potvrdu svoje kritike kapitalizma vide u aktualnoj globalnoj gospodarskoj krizi i žele učiti od zemalja kao što je Kina. S druge strane, šef Komunističke partije Zjuganov je tijekom svog posjeta Berlinu sredinom listopada istaknuo: "Ne vjerujem da nas se treba bojati. Neće biti nacionalizacije. Mi živimo u jednom drugom dobu."

Komunisti su se na postsovjetskoj političkoj sceni odavno etablirali. Na njihovoj se izbornoj listi nalaze i imućni poduzetnici koji prije slijede komercijalne nego ideološke interese. S time u vezi Zjuganov može onu svoju šaku na predizbornom plakatu stiskati do mile volje. "Jer, komunisti bi imali velikih poteškoća svoja predizborna obećanja i ispuniti", zaključuje Graždankin.

Autor: Roman Gončarenk / Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Snježana Kobešćak