1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
PovijestNjemačka

Kompjutorske igrice koje održavaju sjećanje na holokaust

Kristina Reymann-Schneider
23. svibnja 2023

Nacisti se pojavljuju u mnogim igricama, ali užasi holokausta rijetko. Zašto ne povezati sjećanje na holokaust s igricama? Sada se one sve više bave nacističkim zločinima, a gejmeri postaju članovi pokreta otpora.

https://p.dw.com/p/4Rfml
Scena iz igre "The Light in the Darkness"
Scena iz igre "The Light in the Darkness"Foto: Luc Bernard

Pariz u srpnju 1940. Dijete gleda kroz prozor. Ljudi s koferima prolaze ulicom. "Hoćemo li i mi bježati?" - pita Samuel svoje roditelje. "Ne", odgovara njegov otac. "Mi smo hrabri i ostat ćemo." Samuel potom mora u svoju sobu, odakle osluškuje razgovor svojih roditelja. "Nije sigurno. Ako ostanemo - kao da smo mrtvi", čuje kako majka govori. "Ne možemo otići nikamo", kaže rezignirano njegov otac. "Kakav izbor imamo?"

Oni nemaju izbora. Najprije nacisti deportiraju oca, zatim majka i na kraju dječaka. Svi stradaju u Auschwitzu. Tako završava igrica "Svjetlo u tami" ("The Light in the Darkness") čija špica prikazuje crno-bijele fotografije židovske djece koja nisu preživjela holokaust. Nacisti su ubili više od šest milijuna Židova tijekom Drugog svjetskog rata. Holokaust je životna tema Luca Bernarda.

"Ne mogu preboljeti šest milijuna ubijenih. Ne mogu to zaboraviti. Niti oprostiti", kaže programer Luc Bernard u video-intervjuu za DW. "Ova igrica je sjećanje na ubijene. Ne svodim ih samo na brojke, jer su za mene oni bili naše obitelji, prijatelji, susjedi i građani." 37-godišnji britanski Židov, koji je odrastao u Francuskoj, a sada živi u SAD-u, skoro je u potpunosti sam kreirao igricu "Svjetlo u tami".

Scena iz igre "The Light in the Darkness"
Scena iz igre "The Light in the Darkness"Foto: Luc Bernard

Riječ je o projektu koji on nosi u svom srcu još od 2008. godine. Trebalo je proći skoro 15 godina da konačno objavi ovu kompjutorsku igricu. Bilo ih je toliko o 2. svjetskim ratu, ali nijedne o holokaustu. Njegova motivacija je bila da to promijeni. Osim toga, on je uplašen zbog rastućeg antisemitizma širom svijeta. "Mislim da će, ako ne promijenimo našu kulturu sjećanja, biti samo gore."

Prikazivati zločine nacističke ere u kompjutorskim igricama dugo je bio tabu. Luc Bernard je u branši kompjutorskih igrica važio kao "Holocaust Guy". Nije dobio financijska sredstva, niti podršku od nevladinih organizacija. Uložio je sav svoj novac u igru - ali nudi je besplatno. Tek sada, nakon što je igrica objavljena, on dobiva podršku i ohrabrenje, prije svega od Europske unije, ali i od izraelske vlade. U prvih nekoliko tjedana nakon objavljivanja 100.000 ljudi je besplatno preuzelo njegovu igricu.

Kako informacije mogu doprijeti do mladih?

„Što se (vremenski) više udaljavamo od holokausta, to je teže stvarati društvenu svijest o masovnom ubijanju Židovki i Židova", kaže Bernard. Svojom igrom on želi posebno skrenuti pozornost mladih na ovu temu. „Vi im morate dati takve sadržaje, umjesto da se nadate da će oni sami otići u muzej ili posjetiti spomen-obilježja", kaže ovaj programer.

Bernardova obiteljska priča datira iz nacističke ere. Njegova baka Britanka, čiji je prvi muž bio njemački Židov, čuvala je židovsku djecu koja su 1938./39. godine takozvanim „dječjim transportima" prebacivana iz Njemačke na sigurno - u Veliku Britaniju.

„U industriju video-igara, kako se čini, nisu se ubrajali Židovi, naša povijest i naše traume", žali se Bernard. Drugi svjetski rat je bez sumnje bio jedna od najpopularnijih povijesnih postavki u video-igrama već desetljećima, posebno u strateškim i igricama ubijanja. Obično se radnja priča zbiva iz vojnog ugla: igrači su herojski američki vojnici koji oslobađaju svijet od nacista. Ili zapovijedaju trupama i rekonstruiraju bitke. Ali ključni aspekt, nacistički genocid nad europskim Židovima - se ne spominje.

Kompjutorske igrice oblikuju naše kulturno pamćenje i utječu na našu percepciju povijesnih događaja. „Ako holokausta nema u igricama, to je problematično", kaže Christian Huberts iz organizacije Digital Games Culture Foundation, koja želi omogućiti programerima igara da se na senzibilan način suoče s tom temom. „Iako je prije deset godina bilo nezamislivo prikazati nacističke zločine u kompjutorskim igrama, krajem 2010-ih došlo je do promjene svijesti unutar industrije video-igrica. Igrice koje potpuno zanemaruju progon Židova i holokaust ili krivotvore povijest sada se kritizira", kaže on u intervjuu za DW.

Rasprava o povijesnom revizionizmu

Prije svega, takozvana "Ego-Shooter” igra "Wolfenstein II: The New Colossus", koja se odvija u alternativnoj stvarnosti i u kojoj nacisti pobjeđuju u ratu i okupiraju SAD, polarizirala je javnost. To je stara serija igrica, koja je od 1990-ih, zbog visokog stupnja nasilja, izazvala niz skandala.

Postoje dvije verzije ove igrice objavljene 2017. godine - jedna njemačka i jedna međunarodna. Zbog pravne situacije u Njemačkoj, koja na primjer zabranjuje isticanje protuustavnih simbola kao što je kukasti križ, iz njemačke verzije uklonjeni su svi sadržaji koji bi mogli biti kazneno relevantni odnosno predstavljati kršenje zakona. "Ispostavilo se da se Adolfa Hitlera u igrici nazvalo Herr Heiler i da nije imao brkove. Majka glavnog junaka više nije bila Židovka, već je označena kao izdajica i stoga je zarobljena i ubijena. To znači da je u njemačkoj verziji igrice aktivno izbrisan progon Židova", kaže Christian Huberts.

To je pokrenulo raspravu, koja je na kraju dovela do prilagođavanja pravno-zakonskih okvira u Njemačkoj. Od tada je dozvoljeno da se u video-igricama prikazuju neustavni simboli ako se koriste u „umjetnosti, znanosti, istraživanju ili podučavanju, izvještavanju o aktualnim događajima ili povijesti".

Studije organizacije „Jewish Claims Conference", koja radi na odštetama i podršci nacističkim žrtvama, otkrile su da mnogi ljudi u SAD-u, Francuskoj, Kanadi, Nizozemskoj i Austriji ne znaju za holokaust. Posebno mnogi iz milenijske i generacije Z vjeruju da je broj ubijenih Židova preuveličan. Neki čak smatraju da je holokaust u potpunosti mit.

Interaktivni mediji nude nove narativne forme

Istovremeno, video-igre su medij broj jedan za zabavu više od 50% pripadnika milenijalske generacije. Pa zašto ne povezati sjećanje na holokaust s igricama? Christin Huberts potvrđuje da su kompjutorske igre dobre za učenje. Igre ne samo da povijesnu scenografiju i pejzaže čine direktno opipljivim, već dočaravaju i funkcioniranje političkih sustava. Na primjer, igrači video-igrica bi mogli iskusiti "kako fašistički politički sistem može širiti svoju moć i kako ljudska prava iznenada nestaju".

Ali, većina igrača ne poklanja pozornost edukativnim igricama ili "Serious Games". Zato berlinski studio Paintbucket Games ide drugačijim putem. Osnivači Jörg Friedrich i Sebastian Schulz žele napraviti igrice koje se izdižu od tema koje se stalno ponavljaju. Oni su kreatori strateške igre „Through the Darkest of Times" (2020.), u kojoj igrači predvode grupu civila iz pokreta otpora, koja se bori protiv nacističkog režima od 1933. do 1945. godine.

Sat povijesti na TikToku

U njihovoj detektivskoj igrici "The Darkest Files", koja se pušta u prodaju 2023. godine, igrači uskaču u ulogu tužitelja koji otkriva stvarne nacističke zločine. Šef te grupe je Fritz Bauer (1903.-1968.), kojeg se smatra inicijatorom suđenja za Auschwitz. „Nije nam bila namjera da napravimo softver koji upozorava, moralizira i obrazuje", rekao je Jörg Friedrich za DW. "Naš cilj je da napravimo zanimljivu i uzbudljivu igricu koja se na adekvatan način bavi temom koja je nedovoljno ispričana u ovoj branši."

Luc Bernard želi više igrica o holokaustu

Video-igre ne mogu biti zamjena knjigama, izložbama i dokumentarnim filmovima o holokaustu. Ali mogu biti dobra dopuna i eventualno doprijeti do ljudi koji se inače ne bi bavili progonom i istrebljenjem Židova tijekom nacizma. U to je uvjeren programer Luc Bernard koji priželjkuje više igrica na tu temu: "Što više, to bolje!"

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu