Buka oko burkinija
Je li burkini prijetnja - za stanovništvo, za francusko društvo, za zapadni sustav vrijednosti? Do prije nekoliko tjedana, svaki razuman čovjek bi odgovorio - ne. Ali, u vremenu terora i širenja ideologije desničarskih populističkih pokreta u Europi, čini se da je razum u fazi povlačenja.
Oružjem protiv tekstila
I zato su u oko 30 francuskih općina na plažama patrolirali naoružani policajci i provodili dekret o zabrani burkinija: zahtijevali su od žena da skinu odjeću dugih rukava ili da plate kaznu. Ponižavajuća procedura za pogođene žene i velika propagandna pobjeda za islamističke fundamentaliste!
Pritom se u dekretima izraz "burkini" uopće ni ne spominje. Riječ je o zabrani pristupa javnim plažama ako se "ne nosi odgovarajuća odjeća koja poštuje principe morala i sekularizma". Time su otvorena vrata proizvoljnosti. Jer, pogođene su i žene koje na plaži nose dugačku haljinu i maramu, a ne samo burkini. Teoretski bi mogla biti kažnjena čak i žena koja je na plaži obučena zbog alergije na sunce.
Što je moralno?
Pasus u dekretu gdje piše „odgovarajuća odjeća koja poštuje principe morala“ na snazi je i u gotovo svim državama arapskog svijeta. Međutim, tamo se od žena traži da pokriju što veći dio svog tijela. Po ovoj logici "nepristojna odjeća" od svake žene na plaži čini – ženu lakog morala ili potencijalnu teroristicu. Dobrodošli u Apsurdistan - ili u totalno muško- šovinistički pogled na svijet!
To što na zabranu burkinija poziva ne samo Nicolas Sarkozy, koji na povratku u Elizejsku palaču ne preza ni od pecanja u desničarskom taboru, nego i socijalistički premijer Manuel Valls, pokazuje koliko političkom kulturom u Francuskoj dominira populističko raspoloženje i koliko malo je ostalo od francuske tekovine - Sloboda, jednakost, bratstvo. To pokazuje i koliko je jaka Marine Le Pen.
Sloboda i slobodno vrijeme
Zbog toga treba zahvaliti sucima Vrhovnog upravnog suda što su ukinuli zabranu i što su se jasno izrazili: dekret krši slobodu vjere i individualne slobode.
Pravna država ne smije svojim građanima diktirati kako se trebaju oblačiti. Pravila oblačenja postoje i imaju smisla kada je riječ o policiji i vojsci, u sudovima ili - u manjoj mjeri - u školama. Na javnim mjestima, a kamoli na plaži, mjestu za odmor i slobodu, ona su izraz autoritarne države. Demokracija koja se u tako nešto upušta, je već na putu da postane gubitnik.