Uhićenje koje daje nadu preživjelima genocida u Ruandi
18. svibnja 2020
Tko je mogao pomisliti da će čovjek kojeg traži Tribunal Ujedinjenih naroda za ratne zločine, mnoge moćne vlade, Interpol i vlasti u Ruandi biti uhićen usred Pariza. I to više od dva desetljeća nakon objavljivanja tjeralice.
Vijest o uhićenju Feliciena Kabuge me zatekla kao i mnoge druge. Isprva se mislilo da se Kabuga skriva u Keniji, kasnije da je pobjegao u Europu, a u međuvremenu je bio i proglašen mrtvim. Kada su dva kenijska novinara 2002. otkrila njegovo skrovište u Keniji brzo su zbog prijetnji morali odustati od potrage i pobjeći iz zemlje.
Oko Kabuge su se, posebno u Ruandi, razvili mitovi, pretvorio se u duha nevidljivog za obične ljude.
Od duha do osobe s lisicama
No sad je taj duh u zatvoru, uhićen nedaleko od stožera Interpola usred Pariza. Osoba za kojom je vlada SAD-a raspisala tjeralicu od pet milijuna dolara. Vjeruje se da je Kabuga potplaćivao državne službenike. 1994. je nestao pred očima švicarske policije.
Međunarodni sud Ujedinjenih naroda za ratne zločine počinjene u Ruandi (ICTR) Kabugu optužuje za sedam točaka genocida: sudjelovanje u genocidu, direktno i javno poticanje na genocid, pokušaj izvršenja genocida, zavjeru organiziranja genocida te progon i istrebljivanje pripadnika naroda Tutsi.
Kabugu se isto tako sumnjiči da stoji iza zloglasnog radija RTLM na kojem se ljude poticalo na ubojstvo Tutsija gdje su se javno čitala imena onih koji su se skrivali i koje treba eliminirati. U vrijeme kada još nije bilo mobitela, radio je bio nešto poput društvenih mreža i glavni izvor širenja propagande.
Milijuni žrtava
Kabuga je opremio i naoružao miliciju mladih Interahamwe, grupu iz redova naroda Hutu koja je postala jednim od glavnih izvršitelja genocida. Kabuga je preko svojih tvrtki uvozio mačete iz Kine, glavno ubojito oružje genocida. Računi za tisuće mačeta još postoje.
Njegove "investicije" su omogućile smrt preko jednog milijuna nedužnih pripadnika naroda Tutsi, ali i onih iz redova naroda Hutu koji su se protivili pokolju.Sada je 26 godina skrivanja, bježanja, promjene identiteta i prijetnji onima koji su mu bili na tragu okončano. Kabuga je prebačen u tanzanijski grad Arushu, gdje je smješten ICTR.
Njegovo uhićenje i privođenje pravdi daje preživjelima genocida nadu da će sva čudovišta jednog dana završiti pred sudom i da nikada neće pronaći sigurnu luku koja će ih zaštititi od progona. U Europi i Africi se skriva još na stotine osumnjičenih za sudjelovanje u genocidu u Ruandi. Većina vlada zna za njihovo prisustvo, ali okreće glavu. Njihovo skrivanje nije ništa drugo nego sprječavanje izvršenja pravde za žrtve genocida.
Zemlje koje svjesno skrivaju počinitelje bi trebale prestati s ovom praksom i osumnjičene predati pravosuđu. Ili ih barem protjerati u zemlje porijekla gdje mnogi još uvijek čekaju na izvršenje pravde.