Svađali su se, argumentirali, mijenjali stavove. Satima i satima. Na kongresu socijaldemokratske stranke Njemačke u Berlinu se u raspravu, da li da prihvate pregovore s kršćanskim demokratima o formiranju koalicijske vlade, javio čak 91 delegat da s govornice kaže svoje mišljenje. Bilo bi ih i više da organizator stranačkog kongresa nije u jednom trenutku zaključio popis.
Vladati ili u oporbu? Ništa toliko ne muči socijaldemokrate kao pitanje, da li trebaju po treći put ući u koaliciju kao manji partner u vladi na čijem će čelu biti Angela Merkel. „Trebali" kažem, jer o „htjeli" tu nema ni riječi. Većina socijaldemokrata misli da su se istrošili u dvije velike koalicije. 20,5% je ta stranka osvojila na izborima u rujnu, najlošiji rezultat u povijesti Savezne Republike Njemačke. Ali tko zna? Možda to može biti još lošije? Toga se mnogi boje. Uvijek iznova se i na kongresu čuo pojam „strah". SPD je rastrgan, daleko od nekadašnje ponosne i nepopustljive socijaldemokracije.
Nema povjerenja
Ali ne samo to. Vlada nepovjerenje prema čelništvu stranke koje se ne može podcijeniti. To se može razumjeti. „Idemo u oporbu", odlučio je Martin Schulz nedugo nakon zatvaranja birališta 24. rujna. Socijaldemokrati trebaju krenuti od početka. Članstvo stranke je klicalo i zadovoljno pratilo kako je njihov stranački šef ostao kod svoje odluke čak i nakon propasti razgovora o mogućnosti koalicije CDU/CSU-a, liberala i zelenih. Ostao je, ali par dana. U međuvremenu se iz stranačkog vrha čuje nešto drugačije. Postoje i obveze, ne smije se odbiti čak ni samo razgovore s kršćanskim demokratima.
Nema malo članova socijaldemokrata koji više ne vjeruju čelništvu stranke, misle da oni automatizmom žele ostati i na vlasti u velikoj koaliciji – i na svojim stranačkim položajima. To ne žele prihvatiti. Zato su se na ovom kongresu izborili za pravo veta. Dok je čelništvo stranke željelo da tek stranački konvent, dakle na višoj razini bude odlučeno o tome, da li se u razgovorima s CDU-om otvorila mogućnost stvaranja koalicije ili ne, ovako će opet morati biti sazvan stranački kongres da već i o tome odluči. Da li da počnu pregovori o novoj velikoj koaliciji – ili ne.
Schulz ne smije činiti greške
A ako na pregovorima i dođe do sloge o koaliciji, onda će opet doći do glasovanja, na kongresu ili čak upitnikom svim članovima stranke. Sve je moguće. Sukob između stranačke osnove i čelništva stranke je tako zamrznut, ali provalija koja se proteže kroz stranku je ostala. Odluka o velikoj koaliciji je tek odgođena. I sam Schulz je opet izabran za predsjednika stranke s gotovo 82%. To je još uvijek mnogo, ali to znači i da je gotovo svaki peti delegat glasovao protiv.
Svi ovi zaključci kongresa SPD-a nipošto neće ubrzati postupak stvaranja nove njemačke vlade. Potrajat će još mjesecima dok odluka ne bude donesena. Velika koalicija? Manjinska vlada? Ili ipak novi izbori? Tko se nadao da će na ovom stranačkom kongresu skoro doći kraj ovom bestežinskom stanju koje vlada u Njemačkoj, taj se može slobodno oprostiti od svojih nadanja.