Komentar: Ne možemo povjerovati!

Let avionom je za mnoge Europljane postao nešto što se podrazumijeva samo po sebi. Prije samo pola generacije je let zrakoplovom još imao primjesu luksuza. Danas ne morate odlično zarađivati a da si možete priuštiti da na godišnji odmor idete avionom. Niti biti vrhunski menađer da avionom odlazite na poslovne termine, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Letjeti je postalo sasvim normalno, dio naše svakodnevice.

Europa je najsigurnija regija zračnog prometa

Baš zato su svi šokirani viješću o padu aviona Germanwingsa usred Europe. Zrakoplovni udes, tu kod nas? I to avion jedne njemačke tvrtke? Pa to može pogoditi svakog od nas!

Ovaj put je to pogodilo 150 ljudi na putu iz Barcelone prema Düsseldorfu. Među njima je na primjer bila i skupina od 16 gimnazijalaca s njihovim učiteljicama koji su se vraćali sa razmjene đaka u partnerskoj gimnaziji u Kataloniji. I moja kćerka je bila na takvoj razmjeni i ona je letjela avionom! Zato je ova vijest o nesreći iznad juga Francuske toliko bliska i zato čitava Njemačka, baš kao i Španjolska, iskreno tuguje za ovim žrtvama i suosjeća s njihovim obiteljima.

Osim tuge, suosjećanja i pomoći onima koje su ostavili za sobom, svakako se tu nameće i pitanje o uzroku nesreće. Ali bez obzira što će biti utvrđeno kao razlog, jedva da će netko od nas promijeniti svoje planove i način života. Praktično svi oni koji su do sad letjeli, letjet će i dalje. Da, zateći ćemo se u pitanjima kao što su; da li da stvarno letim Germanwingsom? Koji je to avion u koji ulazim? Da li je to možda Airbus 320?

Da, taj osjećaj nelagode koji mnogi ionako osjećaju dok lete bit će u slijedećim danima kod mnogih još snažniji nego inače. Ali i dalje ćemo se ukrcavati, polijetati i u pravilu opet sigurno sletjeti.

Opasnije na cesti nego u zraku

Makar nekome tko je u ovoj nesreći izgubio neku voljenu osobu to može zvučati prilično cinično: letjeti je bio i ostao najsigurniji način da se prevali dug put od točke A do točke B. Zrakoplovni udesi prije svega zato postanu glavne vijesti jer se, ako se i kad se dogode, uglavnom onda i pogine velik broj ljudi pa je tako i korak do katastrofe veoma kratak. Žrtvama cestovnog prometa se ne daje tolika pažnja zato jer se događaju na mnogim različitim mjestima.

U cestovnom prometu je broj žrtava prošle godine bio još samo 15% od onoga koliko ih je bilo 1970. - makar je promet mnogo gušći i mnogo brži. U zračnom prometu je samo jednom postignuto tako radikalno smanjivanje broja žrtava i to u godini 2013. Cilj dakle mora biti letenje načelno učiniti još sigurnijim. To nije samo zadaća stručnjaka za borbu protiv terorizma, nego prije svega je to zadatak i za inženjere i aviomehaničare u proizvodnji aviona, baš kao i za zračne prijevoznike. Bez obzira što je bio uzrok ove katastrofe: to je opomena ovih žrtava na letu 4U 9525.