1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Komentar: Desničarski teror nije (ne)djelo pojedinaca

Hans Pfeifer
28. siječnja 2021

Desni ekstremist koji je ubio njemačkog političara Waltera Lübckea osuđen je na doživotnu kaznu zatvora. To je bila maksimalna kazna, ali svejedno ovaj sudski postupak šalje fatalan signal.

https://p.dw.com/p/3oX6k
Foto: Boris Roessler/dpa/picture alliance

Bio je to 24. rujna 2017. Nedjelja navečer. Kršćansko-demokratski političar Walter Lübcke je tada bio živ. I radio je, kao šef okružne vlade (naslovna fotografija: portret na plakatu), marljivo na uspješnoj integraciji izbjeglica u Njemačkoj. On je slijedio kurs savezne kancelarke Angele Merkel. I dijelio je njezino uvjerenje da će Njemačka u tome uspjeti.

Ali ta nedjelja prije nešto više od tri godine je bio dan kada su trijumfirali protivnici vladine izbjegličke politike, protivnici Waltera Lübckea u Njemačkoj. Desničarska stranka „Alternativa za Njemačku" (AfD) na saveznim izborima je ostvarila zapažen uspjeh – na krilima svog kursa protiv izbjeglica. AfD je euforično proslavio svoj uspjeh. Istu večer nositelj liste Alexander Gauland je, pred oduševljenim simpatizerima, izašao pred TV-kamere i „zacrtao" budući kurs svoje stranke: „Mi ćemo ih loviti, mi ćemo loviti gospođu Merkel i koga god bude trebalo – i mi ćemo si opet vratiti našu zemlju i naš narod!"

Motiv? Mržnja!

Dvije godine kasnije Walter Lübcke je mrtav. Likvidiran ispred vlastite kuće. Ubojica je Stephan Ernst. Desni ekstremist. A njegov motiv? Mrzio je njemačku izbjegličku politiku. I mrzio je čovjeka koji je bio utjelovljenje te politike. Waltera Lübckea.

Alexander Gauland nije poznavao ubojicu. Ne postoji nikakva veza između njih dvojice. A pogotovo ne neka veza pravne prirode. Ali ipak postoji politička veza. AfD je višegodišnjim propagiranjem mržnje utjecao na stvaranje određenog raspoloženja u Njemačkoj. AfD je nahuškao ljude. Protiv izbjeglica. Protiv migranata. Protiv političkih protivnika. Ta stranka odbacuje bilo kakvu odgovornost za desno-ekstremne zločine iz mržnje. I uzvraća kako je to samo pokušaj da se ušutka sve oni koji kritiziraju vladu. AfD se ponaša kao Poncije Pilat i pere ruke u nevinosti.

Ubojica Stefan Ernst za počinjeni zločin je dobio najvišu moguću kaznu u Njemačkoj – doživotni zatvor. Osim toga Viši pokrajinski sud u Frankfurtu na Majni je ustanovio da se radilo o posebno teškom zločinu – što de facto nemogućim čini njegovo prijevremeno puštanje iz zatvora. To je pravedna kazna. I važan signal upućen desno-ekstremnoj sceni.

A okruženje?

Zašto bi onda ovaj proces i ova presuda mogli svejedno odaslati fatalan signal? Zato što je druga optužena osoba, Markus H., sud napustila kao – slobodan čovjek. Prijatelj ubojice je oslobođen optužbi za pružanje pomoći u ubojstvu. Uvjetno je kažnjen samo zbog ilegalnog posjedovanja oružja.

Bez obzira na pitanje je li i koliko primjerena, tužilaštvo je zahtijevalo deset godina zatvora, ta kazna ima i određeni politički efekt. Nasilnička desno-ekstremna scena ponovno je registrirala jednu blagu kaznu za čovjeka koji se nalazio u neposrednom okruženju počinitelja zločina. A iz prošlosti znamo kako se u tim krugovima prihvaća takve presude – sa slavljem.

Hans Pfeifer
Hans Pfeifer Foto: DW/B. Geilert

Ono što je pritom opasno je činjenica da su politička ubojstva doduše rijetka, ali ona društveno gotovo nikad nisu izolirana. To nam pokazuje i ovo ubojstvo. I Stefan Ernst se radikalizirao preko govora, raspoloženja u okruženju i demonstracija. I kroz AfD. A prije nego što je počinio to nedjelo, i on je bio u kontaktu s drugim ljudima, s kojima je razmjenjivao mišljenja o mržnji – bez obzira radilo se o stvarnom ili virtualnom svijetu. Taj miks je i doveo do toga da politički počinitelji poput Stefana Ernsta sebe i svoje djelovanje shvate kao dio jedne misije: odnosno da svojim (ne)djelima doprinose ostvarenju jedne političke vizije.

Ohrabrenje za desničare

Signal koji se na koncu ovog procesa šalje u smjeru desno-ekstremne scene: sve dok niste neposredno uključeni u neko nedjelo, sve dok se sami ne na suđenju ne uvalite u problem, ne morate se bojati ozbiljnijih posljedica vaše mržnje.

Ogroman značaj koje ima okruženje počinitelja zločina, često u njemačkim kaznenim procesima ne dobije odgovarajuću pažnju. I time kazneni procesi ne ispunjavaju jedan od svojih najbitnijih ciljeva – a to je pronalazak istine. A dio istine je i činjenica da politički zločini ne poznaju individualne počinitelje. Oni su plod društvenog raspoloženja.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android!